HRVOJE TURKOVIĆ TEORIJA MONTAŽE (20 13 -201 4 )

1. HRVOJE TURKOVIĆTEORIJA MONTAŽE (2013-2014) 5. Raspoznavanje ambijenta – metode njegova olakšavanja 12. XI. 2013.

2. REKAPITULACIJA: PROCES (AUTOMATSKE) IDENTIFIKACIJE AMBIJENTA • Čim počnemo gledati prizor u kadru odmah, na temelju i najoskudnijih elemenata, formiramo neku predodžbu o tipu ambijenta • Kadpolazno identificiramo ambijent u danome kadru (tj. kad formiramo ‘okvirnu predodžbu’ o tipu ambijenta) tada podrazumijevamo (očekujemo) i druge tipske sastavnice danog tipa ambijenta osim onih koje trenutno vidimo • U narednom kadru procjenjujemo je li ono što u njemu vidimo od ambijenta tipski kompatibilno s našom polaznom predodžbom ili je inkompatibilno – tj. da li je vjerojatno da pripada danome tipu ambijenta ili možda pripada posve drugom ambijentu: • je li prijelaz unutarambijentalni– pa je vjerojatno riječ o istom prizoru • ili je međuambijentalni - pa je vjerojatno riječ o različitom prizoru, različitoj sceni

3. STANDARDNO UVOĐENJE AMBIJENTA • PRIMJER: Uvođenje u ambijent - Sjever-sjeverozapad (scena na ravnici) • Ambijent se uvodi tipično – temeljnim kadrom, orijentacijskim kadrom • orijentacijski kadar, temeljni kadar (eng. establishing shot) - kadar koji obuhvaća veći, ili najvažniji dio ambijenta (i važne prizorne situacije) • Zašto je početak scene s temeljnim kadrom koristan? • U njemu se može razabrati sve što dostatno tipski specificira ambijent – identifikacija ambijenta je pouzdanija • Tj. vidi se većina sastojaka ambijenta, njihov konkretni prostorni raspored (uzajamni razmještaj) • U daljim, bližim, kadrovima istog prizora razabire se ono što se je već vidjelo u orijentacijskom kadru, potvrda istovjetnosti je konkretnija • Omogućava nam pojedinačnu (ne samo tipsku) identifikaciju ambijentalne (prizorne) istovjetnosti onoga što vidimo u uzastopnim kadrovima

4. DODATNA DVA OBLIKA POVEZIVANJA AMBIJENATA U DVA UZASTOPNA KADRA: • A) načelo ambijentalnog orijentira / ambijentalnog preklapanja(ch. 7 – malo unatrag) • u oba nadovezana kadra vidi se isti uočljiv/zapamtljiv dio ambijenta • Nevolje s Harryjem – ograda pri praćenju dječaka • Podnaslovnica u Građaninu Kaneu – toranj s osvjetljenim prozorom • B) načelo prethodne upoznatosti s ambijentom + ambijentalna kompatibilnost • Kad već scena traje (pratimo isti prizor kroz niz kadrova) – kad smo dakle već upoznati s ambijentom s različitih vizura, daljnje vizurne fragmente ambijenta prihvaćamo kao ‘isti ambijent’ – ako je kompatibilnost očuvana • Ne mora odgovarati snimateljskoj situaciji – onoj na objektu

5. KAKO SE POVIJESNO KORISTILO NAČELO AMBIJENTALNE KOMPATIBILNOSTI 1. Konstrukcija ‘nepostojećeg ambijenta’ od različitih lokacija uz korištenje načela kompatibilnosti • Kulješovljevi eksperimenti – Kulješovljeva ‘kreativna geografija’ • Ulomci iz Kulješovljevog članka • Scenografska konstrukcija ambijenta • PRIMJER: Američka noć, F. Truffaut – fragmentarno iskonstruiran ambijent (ch. 16) 2. Nadrealističko iznevjerenje pripremljena načela kompatibilnosti • PRIMJER: Andaluzijski pas, L. Buñuel

6. KASNIJE PREPOZNAVANJE RANIJE VIĐENOG AMBIJENTA • PRIMJER: Pomračina, Michelangela Antonionija (mjesto sastanka) • Problem može biti naknadno, nakon dosta filma, prepoznavanje ambijenta kojeg se vidjelo samo u jednoj sceni puno ranije u filmu • Kako prepoznati je li u pitanju isti ambijent, nakon više različitih ambijenata koje smo u međuvremenu vidjeli? • Prepoznavanje se osigurava: • (a) tako da se ponovno uvede u isti ambijent doslovno istovjetnim kadrom (ista vizura na taj ambijent ili njegov dio) ili opisnim nizom koji ponavlja istovjetne sastojke prethodbnog opisnog niza (slučaj s Pomrčinom) – “amblematični kadar” • (b) ambijent se ponovno uvede tako da se vidi sastojak koji ga je zapamtljivo individualno karakterizirao (pomoću ključnog obilježja ambijenta) – bez obzira na vizuru

7. SAŽETAK: VIDOVI TIPSKE AMBIJENTALNE KOMPATIBILNOSTI • Arhitektonska kompatibilnost– arhitektura pozadine pripada istotipskom – moguće jedinstvenom - arhitektonskomkompleksu • Kompatibilnost scenske rekvizite – predmeta koji karakteriziraju ambijent • Kompatibilnost rasporeda predmeta– raspored je isti kao u prethodnom kadru (ako gledamo iz različitih kutova) • Krajolična kompatibilnost (kompatibilnost ambijentalne okoline: onoga što se vidi kroz otvore - prozore, vrata - ili u pozadini neposrednog ambijente)

8. U SLJEDEĆEM PREDAVANJU: • Vidovi ambijentalne atmosfere i njihova važnost u montažnom povezivanju i razdvajanju prizora (scena)