1 / 21

SPECIFI ČNOSTI POLJOPRIVREDE

SPECIFI ČNOSTI POLJOPRIVREDE. Osnovne postavke građanskih teoretičara o specifičnostima. Selo je homogena socijalna sredina, a seljaštvo jedinstven društveni sloj koji ne poznaje diferencijaciju, koji je “iskonski”, “mistično” ili “sudbinski” vezan za zemlju;

eljah
Télécharger la présentation

SPECIFI ČNOSTI POLJOPRIVREDE

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. SPECIFIČNOSTI POLJOPRIVREDE

  2. Osnovne postavke građanskih teoretičara o specifičnostima • Selo je homogena socijalna sredina, a seljaštvo jedinstven društveni sloj koji ne poznaje diferencijaciju, koji je “iskonski”, “mistično” ili “sudbinski” vezan za zemlju; • Poljoprivreda je do te mere specifična privredna oblast da za nju ne važe isti ekonomski zakoni koji deluju u ostalim privrednim granama (na pr. Zakon koncentracije i centralizacije kapitala); • U poljoprivredi važe specifične, samo njoj svojstvene zakonitosti, kao što su zakon o dekoncentraciji i zakon o opadajućoj plodnosti tla; • Sitno seljačko gazdinstvo je otpornije, stabilnije od krupnog, što se naročito očituje u periodima krize; • Poljoprivreda nije pristupačna nauci i tehnici kao što je to slučaj sa industrijom i drugim privrednim oblastima, ona je najviše izložena dejstvu spoljnih faktora (klimi, reljefu) koji se smatraju nepromenljivim, večitim kategorijama.

  3. 1. Selo je homogena socijalna sredina, a seljaštvo jedinstven društveni sloj koji ne poznaje diferencijaciju, koji je “iskonski”, “mistično” ili “sudbinski” vezan za zemlju Krupna gazdinstva Srednja gazdinstva Sitna gazdinstva Broj gazdinstava Učešće u GDP Slika 1: Bimodalni tip restrukturiranja savremenog agrara

  4. 2. Poljoprivreda je do te mere specifična privredna oblast da za nju ne važe isti ekonomski zakoni koji deluju u ostalim privrednim granama (na pr. Zakon koncentracije i centralizacije kapitala) Argumenti za njeno opovrgavanje: Glavna tendencija kapitalizma jeste potiskivanje sitne proizvodnje od strane krupne Praćenjem statističkih podataka o kretanju veličine gazdinstva Uočava se koncentracija kapitala u velikim monopolima i korporacijama krupnog agrobiznisa Primeri: anglo-holandski monopol kaučuka, brazilski monopol kafe, trust banana, anglo-američki monopol mesa Pojava državnog monopola i intervencija u poljoprivredi – snažan proces koncentracije

  5. 3. U poljoprivredi važe specifične, samo njoj svojstvene zakonitosti (Zakon o dekoncentraciji) Uporedo sa koncentracijom i centralizacijom postoje tendencije drobljenja i parcelacije seljačkog gazdinstva Predstavlja samo specifičan vid ekonomskog propadanja Stvara nove uslove za dalji razmah koncentracije i centralizacije Država – u cilju sprečavanja težih ekonomsko-socijalnih posledica Ukaz o zaštiti okućja (Knez Miloš, 1836.) – do kraja II svetskog rata Suprotne dejstvu zakona robno-novčanih odnosa koji prate kapitalizam – sprečava se delovanje zakona koncentracije

  6. 3. U poljoprivredi važe specifične, samo njoj svojstvene zakonitosti (Zakon o opadajućoj plodnosti tla) Fin.rezultat po jedinici kapaciteta Nivo intenzivnosti Dopunsko ulaganje rada i kapitala nije praćeno odgovarajućom, već manjom količinom proizvoda Dejstvo zakona opadajuće plo-dnosti tla teško bi se mogao prihatiti kao apsolutna vrednost, nezavisno od tehničko-tehnolo-ških promena Svaki nivo dostignutog razvoja ima svoju granicu efikasnosti (napredak mehanizacije, hemi-zacije)

  7. 4. Sitno seljačko gazdinstvo je otpornije, stabilnije od krupnog, što se naročito očituje u periodima krize Sitno gazdinstvo je ono na kome vlasnik ili zakupac može da obradi manji ili mikro posed koristeći sopstvena (tehnički zastarela) sredstva za rad i aktivnost članova vlastite porodice. Savremeni način polj. proizvodnje treba da razreši konfliktne odnose: potrošač želi da kupi jeftinu hranu→poljoprivrednik želi da ostvari profit Rešenje: korišćenje savremene tehnike i tehnologije, za šta je sitno gazdinstvo nesposobno (znanje, finansiranje...), te stoga nije vitalnije od krupnog gazdinstva Ali, sitno gazdinstvo je motivisano sopstvenim opstankom i kroz model tzv. neformalne ekonomije ostaje akter na privrednoj sceni i u teškim vremenima. U periodima krize, budući da nije vezano za tržište i promene koje se na njemu dešavaju, sitno gazdinstvo je fleksibilnije od krupnog.

  8. Netačnost tvrdnje građanskih teoretičara o stabilnosti sitnih seljačkih gazdinstava mogu se dobiti iz pitanja: Zašto se sitni seljak zadržava na zemlji? Kako uspeva uopšte da se održi? Nadajući se da će jednog dana ‚‚stati na svoje noge” On nema gde da ode – u regionu gde je industrija tek u povoju Seljak ostaje na zemlji često i u uslovima konstantnog opadanja standarda čak i ispod minimuma egzistencije

  9. 5. Poljoprivreda nije pristupačna nauci i tehnici Gotovo da nije potrebno trošiti reči na opovrgavanje ovakve tvrdnje Konfuzija nastaje – kada se veliki značaj pridaje samo jednom faktoru poljoprivredne proizvodnje – prirodnim uslovima Pre ‚‚zelene reolucije” krupna gazdinstva su pružala dokaze o prodoru nauke i tehnologije u ovoj oblasti: Pedološki – mogućnost menjanja strukture tla Biološki – uvođenje novih sorti i rasa Organizaciono-ekonomski – reintegracija poljoprivrede i drugih privrednih grana

  10. 6. Poljoprivreda je najslabije mesto u Marksovo učenju Relativnog značenja Marks je svoje stavove formirao na baz engleskog slučaja Njegovi kritičari su svoje stavove gradili na statičnom stanju tehnologije Zaključak: specifičnosti poljoprivredne proizvodnje koje su bile predmet rasprave između revizionista i marksista ne predstavlja ozbiljnu osnovu za postojanje takvih specifičnosti Više su odraz ideoloških opredeljenja Polje na kome će teoretičari ukrštati svoja pera su: Vlasništvo(kolektivno versus privatno) Ekonomija obima proizvodnje (veliki versus mali)

  11. SPECIFIČNOSTI PROIZVODNOG PROCESA Tehnološki proces poljoprivredne proizvodnje ima odre-đene osobenosti u poređenju sa istim u industrijskoj proizvodnji Posledica su biološkog (organskog) karaktera poljopriv-redne proizvodnje i svodi se na sledeće: Specifičnost početnog materijala u proizvodnji Nepodudarnost vremena proizvodnje i radnog perioda Proizvodnja sredstava za sopstvenu reprodukciju

  12. 1. Specifičnost početnog materijala u proizvodnji Onaj materijal (predmet rada) – živa biljka ili životinja, tj., njihovi zameci – klice (jaja živine, seme useva, ceo organizam životinje i sl.) Različito ponaša u procesu poljoprivredne proizvodnje u odnosu na ponašanje početnog materijala u bilo kojoj drugoj neorganskoj proizvodnji U procesu industrijske proizvodnje početni materijal sadrži u sebi svu masu materije koja se pretvara u gotov proizvod Npr. školska klupa Npr. Proizvodnja žita – odnos količine utrošenog semena i gotovog proizvoda Čovekov rad sredstva za proizvodnju ubrzava prirodni proces rasta i razvitka biljaka i životinja dejstvo prirodnih uslova od presudnog značaja

  13. 2. Nepodudarnost vremena proizvodnje i radnog perioda Najdirektnija posledica biološkog karaktera poljoprivre-dne proizvodnje Striktno zastupljen utvrđeni red prolaženja kroz odre-đene stadijume razvitka samim zakonima prirode Vreme proizvodnje u poljoprivredi je daleko duže od radnog perioda Biljka raste i sazreva i kada čovek ne radi neposredno oko nje Iz ove opšte karakteristike poljoprivredne proizvodnje proizilazi i čitav niz posebnih karakteristika koje se spe-cifično odražavaju na organizaciju i poslovanje poljo-privrednih preduzeća

  14. Nepodudarnost vremena proizvodnje i radnog perioda: • Vegetacioni perioda u biljnoj proizvodnji • Sezonski karakter proizvodnje • Sporiji obrt kapitala • Složenost kadrovske funkcije • Specijalizacija je relativna • Značaj blagovremenosti obavljanja radova • Godišnji obračun uspeha

  15. 3. Proizvodnja sredstava za sopstvenu reprodukciju Kao osobenost poljoprivrede - sredstva za poljoprivre-dnu proizvodnju (stoka i bilje) u svom naturalnom obliku reprodukuju unutar poljoprivrednih organizacija Niz potrebnih sredstava za reprodukciju, kako biljne tako i stočarske proizvodnje (kao što su seme, sadnice, stočna hrana, stočni podmladak, grla za tov i dr.) stvara se u poljoprivrednoj organizaciji Poljoprivredne organizacije baveći se proizvodnjom goto-vih proizvoda, u isto vreme reprodukuju u naturi početni materijal za sredstva poljoprivredne proizvodnje sa biolo-ško-organskim karakteristikama

  16. Osnovni faktori primarne poljoprivredne proizvodnje – specifičnosti upravljanja Faktore poljoprivredne proizvodnje čine: rad i sredstva za proizvodnju Najšire shvatanje proizvodnih snaga uključuje celoku-pnost raspoloživih materijalnih činilaca za proizvodnju (sredstva za rad i predmete rada) i subjektivnih činilaca za proizvodnju (radna snaga), koji su međusobno povezani, stavljeni u dinamički odnos i privredno akti-virani radi prilagođavanja prirode ljudskim potrebama Resursi primarne poljoprivredne proizvodnje klasifiko-vani su kao: zemljište, radna snaga, kapital i menadžment (znanje)

  17. Upravljanje resursima u poljoprivrednim organizacijama je daleko složenije nego u drugim preduzećima Složenost upravljanja specifičnosti pojedinih faktora proizvodnje Postoje različite klasifikacije faktora poljoprivredne proizvodnje: Prvu skupinu čine: sredstva koja se smatrju objektivnim uslovima procesa poljoprivredne proizvodnje (zemljište i građevinski objekti) i sredstva za rad koja se neposredno koriste kao oruđa za proizvodnju (poljoprivredne mašine, oprema, dugogodišnji zasadi i osnovno stado)

  18. Druga skupina se formira na bazi značaja i mogućnosti korišćenja u proizvodnji Javlja se nekoliko podgrupa sredstava za proizvodnju: Aktivna osnovna sredstva Sredstva dovršena koja još ne učestvuju u procesu proizvodnje – sredstva van upotrebe Sredstva u izgradnji koja još nisu pogodna za korišćenje u procesu proizvodnje – građevinski objekti u izgradnji i dugogodišnji zasadi koji nisu stupili u puni rod

  19. Treća skupina je oformljena prema ulozi u procesu proizvodnje Nekoliko podgrupa: Objektivni uslovi proizvodnje – zemljište, zgrade, kanali i putevi Osnovna sredstva za čuvanje predmeta rada – magacini, hladnjače Sredstva opreme – traktori, kombajni Sredstva sa biološkim svojstvima – osnovno stado i dugogodišnji zasadi

  20. Četvrta skupina se posmatra sa organizacione tačke gledišta Sredstva za proizvodnju se dele na: pokretna i nepokretna Nepokretna sredstva – zemljište i ostala sredstva koja su čvrsto vezana za zemljište – građevinski objekti, melioracije, putevi i dugogodišnji zasadi Pokretna sredstva – nisu u čvrstoj vezi sa zemljištem – poljoprivredne mašine, oruđa i stoka

  21. Peta skupina se razmatra sa stanovišta pozitivnih (zakonskih) propisa Zemljište je tretirano zasebno, dok se melioracije i putevi svrstavaju u građevinske objekte Zaključak: efektivno upravljanje resursima u poljopri-vrednom preduzeću uvek se bazira na temeljnom poznavanju osnovnih karakteristika konkretnih faktora proizvodnje kao što su: zemljište, dugogodišnji zasadi, saobraćajnice, sistemi za navodnjavanje, građevine, stoka, poljoprivredne mašine, transportna sredstva i posebni delovi ambalaže.

More Related