SlideServe
Menu
Préférences
© SlideServe · v2026

MOST Miljenko Stojić

elroy avatar
22 diapositives · 349 Views · Oct 08, 2014

MOST Miljenko Stojić. Sve je bilo kao u priči: poznanstvo, osmijesi, riječi, most koji su izgradili između svojih obala. Doživljavali su rađanje proljeća, let leptira, jasnoću sunčanog dana. Vrijeme je išlo u budućnost vedru i nasmiješenu.

MOST Miljenko Stojić - slide 1
01 / 22MOST Miljenko Stojić
1 / 17

Télécharger la présentation

MOST Miljenko Stojić
Une image / un lien ci-dessous est fourni (tel quel) pour télécharger la présentation

Politique de téléchargement : le contenu du site vous est fourni TEL QUEL pour votre information et votre usage personnel ; il ne peut être vendu, concédé sous licence ni partagé sur d’autres sites sans l’accord de son auteur.Le contenu vous est fourni TEL QUEL, pour votre information et votre usage personnel uniquement. Téléchargez la présentation en cliquant sur ce lien. Lors du téléchargement, si vous ne parvenez pas à télécharger une présentation, l’éditeur a peut-être supprimé le fichier de son serveur.Pendant le téléchargement, si vous ne parvenez pas à obtenir une présentation, le fichier a peut-être été supprimé par l’éditeur.

F I N

Plus de contenu associé

Transcription de la présentation
  1. MOST Miljenko Stojić

  2. Sve je bilo kao u priči: poznanstvo, osmijesi, riječi, most koji su izgradili između svojih obala.

  3. Doživljavali su rađanje proljeća, let leptira, jasnoću sunčanog dana. Vrijeme je išlo u budućnost vedru i nasmiješenu.

  4. Nitko nije pomišljao na oblake, koji neminovno, kažu, dolaze.

  5. Odjedanput bili su tu. Nije važno s koje strane su došli, nego što će biti s njima.

  6. Mogu probuditi na puni život zasađeno sjeme ili učiniti da sve to bude samo pokušaj.

  7. Oči navikle na jasnoću, teško su se snalazile.

  8. Slika mosta se zamaglila, nestajalo ga. Pojavio se umor. Nije im se više uvijek išlo preko tog mosta.

  9. Počeli su se dovikivati, svatko sa svoje strane obale.

  10. Riječi su se zato znale gubiti, kidao ih vjetar, daljina im mijenjala smisao.

  11. I svatko je pri tom imao u glavi svoje razloge, misleći da su oni jedini pravi.

  12. A srca su plakala u dubini, tiho, sama, duboko u noći.

  13. Vrijeme se zbilo u pješčani sat, koji je neumoljivo curio u prošlost.

  14. Postalo je ozbiljnije nego što je izgledalo na početku. Imali su srećom hrabrosti shvatiti što se zbiva.

  15. Požurili su prema mostu kao jedinom utočištu. Sastali su se na sredini, licem u lice.

  16. »Hoćeš li ponovno prelaziti na moju obalu?« »Da, hoću!« »A hoćeš li ti prelaziti na moju?« »O da, hoću!« Stisak ruke, najprije lagan, zbunjen, a onda čvrst, iz dubine.

  17. Pogledi su se razbistrili, ćutjeli su dolazak opuštenosti i mira.

  18. Negdje su zapjevale ptice, osjetio se miris ruža

  19. Nije više bilo važno što je izgledalo da će otići jedno od drugoga.

  20. Važno je samo bilo što to jednostavno nisu mogli.

  21. Bili su naime pravi prijatelji.

  22. http://www.miljenko.info/ I jesu!