PSIHOLOGIJA

1. PSIHOLOGIJA VJEŽBE Ponedjeljak, 22.10.2012. godine Mustafa Šuvalija, asistent

2. PSIHOLOGIJA VOĐENJA INFORMATIVNOG RAZGOVORA • INFORMATIVNI RAZGOVOR: PLANSKI VOĐEN RAZGOVOR, PO OSOBINAMA SLIČAN INTERVJUU, KOJI SE PROVODI S CILJEM DOBIJANJA ODREĐENIH ZA SLUČAJ VAŽNIH INFORMACIJA OD OSOBE S KOJOM SE PROVODI • VAŽNOST INFORMATIVNOG RAZGOVORA: DOBIJANJE INFORMACIJA NA OSNOVU KOJIH SE PODNOSI KRIVIČNA PRIJAVA • ZBOG ČEGA INFORMATIVNI RAZGOVOR IMA SVOJU SPECIFIČNU “PSIHOLOGIJU”?

3. PSIHOLOGIJA VOĐENJA INFORMATIVNOG RAZGOVORA • INFORMATIVNI RAZGOVOR JE VANREDNA I RIJETKA SITUACIJA • ZA VEĆINU ONIH KOJI SE NAĐU NA MJESTU UČESNIKA U INFORMATIVNOM RAZGOVORU, ON PREDSTAVLJA NAGLI PRIJELAZ IZ SVAKODNEVNOG PSIHIČKOG FUNKCIONIRANJA U DRUGAČIJI KONTEKST KOJI ZAHTJEVA BRZU PRILAGODBU • POD PRILAGODBOM SE MISLI NA ADEKVATNO REAGOVANJE NA ZAHTJEVE KOJIH (U TOM KONKRETNOM OBLIKU) NEMA (ILI IMA VRLO RIJETKO) U SVAKODNEVNOM ŽIVOTU

4. PSIHOLOGIJA VOĐENJA INFORMATIVNOG RAZGOVORA • ISKUSTVO I PRAKSA POKAZUJU DA SE RAZLIČITE VRSTE UČESNIKA U INFORMATIVNOM RAZGOVORU NA RAZLIČITE NAČINE PRILAGOĐAVAJU SITUACIJI INFORMATIVNOG RAZGOVORA, U NJOJ RAZLIČITO REAGUJU I ISPOLJAVAJU RAZLIČITE OSOBINE I PONAŠANJA • IAKO MEĐU SVIM POJEDINCIMA KOJI UČESTVUJU U INFORMATIVNOM RAZGOVORU POSTOJE RAZLIKE BEZ OBZIRA U KOJOJ ULOZI SE POJAVLJUJU, POSTOJE I ZAJEDNIČKE KARAKTERISTIKE NA OSNOVU KOJIH SE ONI MOGU SVRSTATI U RAZLIČITE KATEGORIJE

5. PSIHOLOGIJA VOĐENJA INFORMATIVNOG RAZGOVORA • KATEGORIJE UČESNIKA U INFORMATIVNOM RAZGOVORU: • OSUMNJIČENI • PRIJAVITELJI • SVJEDOCI • DJECA I MALOLJETNICI • STARE OSOBE • ŽENE • LICA SA TJELESNIM OŠTEĆENJIMA I OBOLJENJIMA • HOMOSEKSUALCI • PROSTITUTKE • OSOBE SA PSIHIČKIM NENORMALNOSTIMA

6. PSIHOLOGIJA RAZGOVORA SA OSUMNJIČENIM OSOBAMA • OSUMNJIČENA OSOBA JE “LICE U ODNOSU NA KOJE POSTOJE OSNOVI SUMNJE DA JE IZVRŠILO KRIVIČNO DJELO, PROTIV KOGA SE NE VODI KRIVIČNI POSTUPAK, A NAJČEŠĆE NIJE PODNESENA NI KRIVIČNA PRIJAVA” • USPJEH INFORMATIVNOG RAZGOVORA SA OSUMNJIČENIM ZAVISI OD STRUČNOSTI ISTRAŽITELJA, KOJA SE IZMEĐU OSTALOG OGLEDA U TOME KOJU STRATEGIJU VOĐENJA RAZGOVORA JE IZABRAO • STRATEGIJA ZAVISI OD TOGA KOJOJ KATEGORIJI OSUMNJIČENIH ISPITIVANA OSOBA PRIPADA

7. PSIHOLOGIJA RAZGOVORA SA OSUMNJIČENIM OSOBAMA • PROCES SAZNAVANJA O TOME KOJOJ KATEGORIJI OSUMNJIČENIH OSOBA PRIPADA (SAMIM TIM I IZBORA STRATEGIJE VOĐENJA INFORMATIVNOG RAZGOVORA) POČINJE VEĆ PRI PRVOM KONTAKTU SA OSUMNJIČENIM • OSUMNJIČENI MOŽE BITI KATEGORIZIRAN NA OSNOVU RAZLIČITIH KRITERIJA: - INTELEKTUALNIH SPOSOBNOSTI - MORALNIH OSOBINA - EMOCIONALNIH OSOBINA - NAVIKA - STAVOVA - TIPOVA LIČNOSTI

8. PSIHOLOGIJA RAZGOVORA SA OSUMNJIČENIM OSOBAMA • NAJPOZNATIJA PODJELA NA OSNOVU TIPOVA LIČNOSTI JE PODJELA NA • OSUMNJIČENE OSJEĆAJNOG TIPA LIČNOSTI • OSUMNJIČENE BEZOSJEĆAJNOG TIPA LIČNOSTI • GLAVNA KARAKTERISTIKA PRVOG TIPA OSUMNJIČENIH: ISPOLJAVANJE JAKIH EMOCIJA U KONTAKTU SA OSOBAMA KOJE VODE INFORMATIVNI RAZGOVOR

9. PSIHOLOGIJA RAZGOVORA SA OSUMNJIČENIM OSOBAMA • DOMINANTNE EMOCIJE U ODNOSU NA KRIVIČNO DJELO: GRIŽA SAVJESTI I OSJEĆAJ KRIVICE; DOMINANTNE KARAKTERISTIKE PONAŠANJA: NEMIR, NESIGURNOST I ZASTRAŠENOST (NASTALI KAO REZULTAT PRISUSTVA PRETHODNO SPOMENUTIH EMOCIJA) • OSOBINE GOVORA: ČESTO JE PRISUTNA ŠUTNJA, A U NEKIM SLUČAJEVIMA NEPOVEZAN GOVOR • FIZIOLOŠKE MANIFESTACIJE: NESANICA, GUBLJENJE APETITA, ČESTA POTREBA ZA MOKRENJEM

10. PSIHOLOGIJA RAZGOVORA SA OSUMNJIČENIM OSOBAMA • TRI KRITERIJA NA OSNOVU KOJIH UTVRĐUJEMO DA SE RADI O OSJEĆAJNOM TIPU LIČNOSTI: • PRISUSTVO PRETHODNO OPISANE SIMPTOMATSKE SLIKE I PONAŠANJA • NAJČEŠĆE SU TO OSOBE KOJE SU PRVI PUT SU POČINILE KRIVIČNO DJELO • POČINJENO KRIVIČNO DJELO JE OBIČNO: NANOŠENJE TEŠKIH TJELESNIH POVREDA, UBISTVO, SILOVANJE, OSKRNAVLJENJE, KRIVIČNO DJELO U SAOBRAĆAJU

11. PSIHOLOGIJA RAZGOVORA SA OSUMNJIČENIM OSOBAMA • GLAVNA KARAKTERISTIKA BEZOSJEĆAJNOG TIPA OSUMNJIČENIH LICA: NEPOSTOJANJE OSJEĆAJA KAJANJA I GRIŽE SAVJESTI; OBIČNO SE RADI O PROFESIONALCIMA I VIŠESTRUKIM RECIDIVISTIMA (VIŠESTRUKIM POVRATNICIMA U KRIMINAL) • VRSTE KRIVIČNIH DJELA: • PROVALE, RAZBOJNIŠTVA • OBIJANJE STANOVA • KRAĐE AUTOMOBILA (I DR.)

12. PSIHOLOGIJA RAZGOVORA SA OSUMNJIČENIM OSOBAMA • POSTOJE I SLIČNOSTI I RAZLIKE IZMEĐU NEVINE OSUMNJIČENE OSOBE I OSUMNJIČENE OSOB KOJA ZAISTA JESTE POČINILAC KRIVIČNOG DJELA • SLIČNOSTI: EMOCIONALNA NAPETOST PRAĆENA PSIHOFIZIČKIM TONUSOM; OSJEĆAJ STREPNJE I STRAHA USLJED NEIZVJESNOSTI • RAZLIKE: NEVINA OSOBA NE ISPOLJAVA AGRESIVNOST I OTPOR; SPREMNA JE NA SARADNJU; POČINILAC NE SARAĐUJE I MOŽE ISPOLJAVATI AGRESIJU DA BI “DOKAZAO NEVINOST”

13. PSIHOLOGIJA RAZGOVORA SA OSUMNJIČENIM OSOBAMA • RAZLIKE SE POVEĆAVAJU U DALJEM TOKU RAZGOVORA; NEVINU OSOBU JE SVE MANJE STRAH; SVE VIŠE JE PRISUTAN OPTIMIZAM; SARADNJA JE BOLJA KAKO RAZGOVOR ODMIČE • S DRUGE STRANE, POČINILAC DJELA GUBI SAMOPOUZDANJE; ISPOLJAVA ZNAKOVE NESTABILNOSTI; AGRESIJU I OTPOR ZAMJENJUJU POJAČAN STRAH I NESIGURNOST • ISKUSNI KRIMINALCI MOGU DOBRO KONTROLIRATI EMOCIJE I ISPOLJAVATI SMIRENOST TE BITI SPREMNI NA SARADNJU

14. PSIHOLOGIJA RAZGOVORA SA OSUMNJIČENIM OSOBAMA • NEKA PRAVILA VOĐENJA RAZGOVORA SA OSUMNJIČENIM OSOBAMA OSJEĆAJNOG TIPA: • PONAŠATI SE KAO DA STE UVJERENI U KRIVICU OSUMNJIČENOG (ZAŠTO?) • ISTAKNUTI OKOLNOSTI KOJE UKAZUJU NA KRIVICU (ZAŠTO?) • UPOZORITI SUBJEKTA NA PSIHOLOŠKE I FIZIOLOŠKE SIMPTOME KOJI UKAZUJU NA KRIVICU (ZAŠTO?)

15. PSIHOLOGIJA RAZGOVORA SA OSUMNJIČENIM OSOBAMA • UPLAŠITI OSUMNJIČENOG PRETJERANOM REAKCIJOM OŠTEĆENOG UKOLIKO SE DJELO NE PRIZNA (ZAŠTO?) • POKAZATI SUOSJEĆANJE PREMA OSUMNJIČENOM (ZAŠTO?) • SMANJITI OSJEĆANJE KRIVICE UMANJUJUĆI MORALNU TEŽINU DJELA (ZAŠTO?) • OSUĐIVATI ŽRTVU, SAUČESNIKA ILI BILO KOJU DRUGU OSOBU KOJOJ SE MOŽE PRIPISATI DIO ODGOVORNOSTI (ZAŠTO?)

16. PSIHOLOGIJA RAZGOVORA SA OSUMNJIČENIM OSOBAMA • NA “PRIJATELJSKI” NAČIN SUGERISATI DA SE PRIZNA ISTINA (ZAŠTO?) • POKAZATI INTERES ZA OKOLNOSTI U KOJIMA SE DJELO DESILO (ZAŠTO?) • PRIMJENJIVATI SISTEM “TOPLO – HLADNO” U ODNOSU PREMA OSUMNJIČENOM (ZAŠTO?)

17. PSIHOLOGIJA RAZGOVORA SA OSUMNJIČENIM OSOBAMA • KOJA JE ODLIKA PRISTUPA OSUMNJIČENOM OSJEĆAJNOG TIPA U ODNOSU NA PRISTUP OSUMNJIČENOM BEZOSJEĆAJNOG TIPA? PRISTUP OSUMNJIČENOM OSJEĆAJNOG TIPA OKARAKTERISAN JE ISPOLJAVANJEM DOBRIH NAMJERA I NAKLONOSTI SA CILJEM DA OSUMNJIČENI POMISLI DA MU SE ŽELI POMOĆI RIJEŠITI PROBLEM U KOJI JE ZAPAO • AKO JESTE KRIV, S OBZIROM DA NEMA ISKUSTVA SA POLICIJOM, TE S OBZIROM DA JE POZITIVAN ODNOS ISTRAŽITELJA JEDINA ”SVIJETLA TAČKA” KOJU VIDI U CIJELOJ SITUACIJI I JEDINO ŠTO MU DAJE NADU, ON ZAKLJUČUJU DA JE NAJBOLJE RJEŠENJE DA SARAĐUJE I PRIZNA ISTINU

18. PSIHOLOGIJA RAZGOVORA SA OSUMNJIČENIM OSOBAMA • BEZOSJEĆAJNI TIP OSUMNJIČENOG JE OBIČNO PROFESIONALAC KOJI IMA ISKUSTVA SA POLICIJOM; ZATO ODNOS TREBA BITI KOREKTAN, ALI HLADAN, TE GA TREBA VODITI LOGIČKI I PROFESIONALNO • NEKA PRAVILA VOĐENJA INFORMATIVNOG RAZGOVOZA SA OSUMNJIČENIM BEZOSJEĆAJNOG TIPA LIČNOSTI: • PRVA TRI PRAVILA IZ PRVE GRUPE PRAVILA OPHOĐENJA SA OSJEĆAJNIM TIPOM OSUMNJIČENOG (PONAŠATI SE KAO DA STE UVJERENI U KRIVICU, ISTAKNUTI OKOLNOSTI KOJE NA TO UKAZUJU, UPOZORITI SUBJEKTA NA PSIHOLOŠKE I FIZIOLOŠKE SIMPTOME KOJI UKAZUJU NA KRIVICU)

19. PSIHOLOGIJA RAZGOVORA SA OSUMNJIČENIM OSOBAMA • DALJE, ISTICATI DA JE OTPOR BESMISLEN, DA JE KRIVICA UTVRĐENA I DA SE MOŽE DOKAZATI BEZ OBZIRA NA PRIZNANJE (ZAŠTO?) • ISKORISTITI SAUČESNIKE JEDNOG PROTIV DRUGOG (ZAŠTO?) • POZIVATI SE NA PONOS, ČAST, INTELIGENCIJU, HRABROST I REPUTACIJU OSUMNJIČENOG (ZAŠTO?)

20. PSIHOLOGIJA RAZGOVORA SA OSUMNJIČENIM OSOBAMA • UPOZORITI SUBJEKTE NA TEŠKE POSLJEDICE ASOCIJALNOG PONAŠANJA (ZAŠTO?) • SPOREDNIM PRIZNANJIM DOĆI DO GLAVNOG PRIZNANJA (ZAŠTO?) • ISKORISTITI LAŽI OSUMNJIČENOG U CILJU NJEGOVE DESTABILIZACIJE (ZAŠTO?)

21. PSIHOLOGIJA RAZGOVORA SA OSUMNJIČENIM OSOBAMA • KADA JE U PITANJU PROVOĐENJE INFORMATIVNOG RAZGOVORA SA ŽRTVAMA, JEDNA OD NAJBOLJIH I NAJČEŠĆE KORIŠTENIH METODA PROVOĐENJA RAZGOVORA JE METOD KOGNITIVNOG INTERVJUA • KADA SE DESI ZLOČIN, POLICIJA POKUŠAVA OD SVJEDOKA I ŽRTAVA DOBITI ŠTO VEĆI BROJ INFORMACIJA , JER SE NJIHOVO SVJEDOČENJE SMATRA NAJBOLJIM PREDIKTOROM RJEŠAVANJA ZLOČINA

22. PSIHOLOGIJA RAZGOVORA SA OSUMNJIČENIM OSOBAMA • MEĐUTIM, ONO ŠTO ČESTO MOŽE OSTATI ZANEMARENO JE PATNJA ŽRTVE KOJA NASTAJE KAO REZULTAT NJENE VIKTIMIZACIJE • VIKTIMIZACIJA: PROCES POSTAJANJA ŽRTVOM; VIKTIMIZIRANOST: STANJE ONOG KOJI JE POSTAO ŽRTVOM • VIKTIMOLOGIJA: UČENJE O ŽRTVI; LAT. VICTIMA = ŽRTVA; DVA ZNAČENJA ŽRTVE: U UŽEM SMISLU, DIREKTNA ŽRTVA KRIMINALITETA; U ŠIREM SMISLU, SVE OSOBE UGROŽENE KRIMINALITETOM

23. PSIHOLOGIJA RAZGOVORA SA OSUMNJIČENIM OSOBAMA • RAZGOVOR KOJI ISTRAŽITELJI VODE SA ŽRTVOM MOŽE BITI ISKORIŠTEN DA SE EFEKTI VIKTIMIZACIJE UMANJE, ODNOSNO DA SE VEĆ U SAMOM INFORMATIVNOM RAZGOVORU TERAPEUTSKI DJELUJE NA ŽRTVU • KOGNITIVNI INTERVJU (ENG. COGNITIVE INTERVIEW), POSEBAN PROTOKOL PROVOĐENJA INTERVJUA, JE METODA KOJA MOŽE BITI KORIŠTENA DA SE POSTIGNE OVAJ CILJ (TERAPETUSKI RAD SA ŽRTVOM), ALI I DA SE OD ŽRTVE DOBIJE ŠTO VIŠE INFORMACIJA JER TEHNIKA KOGNITIVNOG INTERVJUA POBOLJŠAVA PRISJEĆANJE INFORMACIJA

24. PSIHOLOGIJA RAZGOVORA SA OSUMNJIČENIM OSOBAMA • JEDAN OD NAČINA NA KOJI KOGNITIVNI INTERVJU POSTIŽE SVOJ TERAPEUTSKI UČINAK JESTE TRANSFEROM DIJELA KONTROLE U SITUACIJI INTERVJUA NA OSOBU KOJA SE INTERVJUIŠE • INTERVJUER JE OSOBA KOJA NIJE BILA NA MJESTU DOGAĐAJA KOJI SE ISTRAŽUJE; UKOLIKO ZAUZME STAV KOJI UKAZUJE DA ON TO PRIZNAJE I DA PRIHVATA DA JE OSOBA KOJU INTERVJUIRA ONA KOJA IMA INFORMACIJE KOJE NJEMU TREBAJU, ONDA TA OSOBA DOBIJA AKTIVNIJU I VAŽNIJU ULOGU U TOKU INTERVJUA

25. PSIHOLOGIJA RAZGOVORA SA OSUMNJIČENIM OSOBAMA • OSJEĆAJ DA JE AKTIVNI SUDIONIK I “KREATOR” JEDNE SITUACIJE USTVARI POMAŽE OSOBI KOJA JE BILA IZLOŽENA VIKTIMIZACIJI DA DJELOMIČNO POVRATI OSJEĆAJ KONTROLE KOJI JE IZGUBILA ZBOG VIKTIMIZACIJE • TAKOĐER, U KOGNITIVNOM INTERVJUU POSTAVLJANJE PITANJA JE PRILAGOĐENO SVJEDOKU; ZA RAZLIKU OD STANDARDNOG INTERVJUA GDJE SE PRATI UNAPRIJED ODREĐENI SLIJED PITANJA I RAZGOVOROM UPRAVLJA ONAJ KOJI IH POSTAVLJA, U KOGNITIVNOM INTERVJUU PRATI SE TOK MISLI SVJEDOKA I NJEMU SE PRILAGOĐAVAJU PITANJA

26. PSIHOLOGIJA RAZGOVORA SA OSUMNJIČENIM OSOBAMA • OVAKVIM PRISTUPOM SE TAKOĐER VIŠE KONTROLE DAJE SVJEDOKU, JER NJEGOVE MISLI SU TE KOJE USMJERAVAJU INTERVJU I NISU POTČINJENE ŽELJAMA INTERVJUERA • PRAĆENJEM MISLI SVJEDOKA ODNOSNO ŽRTVE, INTERVJUER DAJE DO ZNANJA DA SLUŠA ONO ŠTO TA OSOBA GOVORI, ŠTO BI TREBALO DA OJAČA DOSTOJANSTVO TE OSOBE JER SE ONOME ŠTO MISLI I GOVORI PRIDAJE VAŽNOST • SLUŠANJEM ONOGA ŠTO ŽRTVA IMA DA KAŽE, KOD ŽRTVE SE STVARA OSJEĆAJ DA NIJE SAMA U ONOME KROZ ŠTA PROLAZI

27. PITANJA ZA PONAVLJANJE • PROCES SAZNAVANJA U VEZI S TIM KOJOJ KATEGORIJI OSUMNJIČENIH OSOBA PRIPADA POČINJE...? • NAJPOZNATIJA PODJELA OSUMNJIČENIH NA OSNOVU TIPOVA LIČNOSTI JE PODJELA NA...? • OSUMNJIČENI MOGU KLASIFICIRANI I NA OSNOVU SVOJIH STAVOVA? (TAČNO / NETAČNO) • GLAVNA KARAKTERISTIKA OSJEĆAJNIH TIPOVA OSUMNJIČENIH OSOBA JESTE ZADRŽAVANJE OSJEĆAJA U SEBI? (TAČNO / NETAČNO) • OSJEĆAJNI TIPOVI LIČNOSTI SU OBIČNO ONE OSOBE KOJE SU VEĆ PRIJE ČINILE KRIVIČNA DJELA? (TAČNO / NETAČNO)

28. PITANJA ZA PONAVLJANJE • RAZLIKE IZMEĐU NEVINO OSUMNJIČENOG I PRAVOG POČINIOCA KRIVIČNOG DJELA SE U TOKU INFORMATIVNOG RAZGOVORA: A) POVEĆAVAJU; B) SMANJUJU?

29. HVALA NA PAŽNJI!