1 / 22

Ove godine upoznajte nas kroz pjesme i priče. U našem razrednom odjelu kažemo:

Ove godine upoznajte nas kroz pjesme i priče. U našem razrednom odjelu kažemo: MAŠTA MOŽE SVAŠTA! ČETVRTI B. MOJA DRENOVA DRENOVA , DOK ZLATI SE MORE,

hailey
Télécharger la présentation

Ove godine upoznajte nas kroz pjesme i priče. U našem razrednom odjelu kažemo:

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript

  1. Ove godine upoznajte nas kroz pjesme i priče. U našem razrednom odjelu kažemo: MAŠTA MOŽE SVAŠTA! ČETVRTI B

  2. MOJA DRENOVA DRENOVA , DOK ZLATI SE MORE, DRENOVA, DRENOVA, DOK ZELENE SE GORE, LIJEPA MOJA DRENOVA DOK SUNCE OBASJAVA RIJEKU SUNCEM OBASJANA, DOK ZAVUČEM SE U POSTELJU MEKU VESELJEM OBASUTA UVIJEK MISLIM NA SREĆU NOVU PONOSOM UKRAŠENA, UVIJEK MISLIM NA DRENOVU! POBJEDOM UZVIŠENA, LEGENDOM NAPISANA. DOK TAMO OSMIJEH SE BIJELI, HVALIMO JE BOGOM, DOK TAMO LJUBAV ČOVJEK DIJELI, LIJEPA MOJA DRENOVA! DOK TAMO KRTICA ZEMLJU RUJE, ZNAM DU TU, NAJBOLJE JE! KATARINA RAGUŽ,4.B DRENOVA JE NASELJE OBASJANA LICA DRENOVA JE NASELJE RADOSNA PTICA! JOŠ DUBOKO U SEBI ZNAM DA DRENOVA RUKU PRUŽA VAM! SABINA ŽMEGAČ,4.B

  3. Pričala nam naša škola Pisali smo sastavak. Odjednom se začuo glas poput laganog šaputanja. Bila je tišina i mi smo se u čudu pogledali, počela nam je pričati naša škola. Draga djeco, ja sam izgrađena prije 25 godina. Rijetke su škole poput mene koje čuvaju i ujutro pjesmom umjesto zvonom u klupe zovu dječicu svoju. Ponosim se imenom mojim zato uvijek tako ponosno stojim. Na mojim zidovima su razni plakati koje su izradile vaše vrijedne ruke bez „pol muke“. Sve su učiteljice, naše dobre prijateljice, pune znanja i vještine da se ponosimo njima. Šapat se više nije čuo i nastala je tišina. Dječji smijeh zaori hodnikom škole.Mi ćemo čuvati našu tajnu da nam je škola pričala. Sebastijan Habulan

  4. Glasujem Glasujem glasno da bude jasno za sunčana jutra I vesela sutra. Glasujem svijete za svako dijete nek veselo bude neka ga ljube. Glasujem za dupine i morske dubine i ptice u letu što sreću nose cijelom svijetu. Sanjin Corazza Glasujem Moj glas ću dati za sretno dijete, moj glas nek putuje širom tebe svijete. Preko bistrih, čistih mora, preko visokih, zelenih gora. Glasujem za rakete, I za naše dobre tete. Moj glas dajem za lijep dan, i za još ljepši san. Glasujem neka šumama bezbrižno lutaju vjeverice, glasujem za slobodne ptice. Najljepše dane, dane, suncem obasjane! Patrik Pešov

  5. Glasujem Glasujem za zimu I za ovu lijepu klimu Glasujem za mravinjake I za divne travnjake Za bistre potoke I najljepše otoke Glasujem za lijepe bukete I šarene rakete Za svu radost ovog svijeta Za svu ljepotu rumenog cvijeta Za vedro nebo što se plavi Ja dajem svoj glas … Dajte ga i VI! Ivan Marinović

  6. Glasujem Glasujem za dobar dan, glasujem za miran san. Glasujem za svako dijete, glasujem za tebe svijete. Neka svakog služi zdravlje, neka zato bude slavlje. U svako doba zime, ljeta neka bude sreće, smijeha. Glasujem za plavo more, glasujem za strme gore. Neka svakom bude bolje, svak nek bude dobre volje. Hela Crnčić

  7. Pričala mi naša škola Jutro je i moram se spremiti za školu. Kad sam se spremila brat me odvezao u autu do škole. Stigla sam u školu i pripremit ću se za kontrolni iz matematike. Nakon matematike je hrvatski, a onda odmor. Napokon je prošao hrvatski i sad ću na odmoru istraživati školu. Dok istražujem školu stalno čujem neki glas kako šapuće „dođi ovdje, dođi van“. Taj glas mi je počeo ići na živce pa sam napokon izašla. Kad sam izašla okretala sam se i okretala, ali nikoga nije bilo tu. Mrzovoljno sam se vratila u školu i opet sam čula taj glas. Ponovno sam otišla van, ugledala sam na školi velika usta, veliki nos i velike oči. To me zvala škola jer je čula da me zanima sve o njoj. Napokon smo počele voditi razgovor, a ja nisam ušutila jer sam stalno nešto ispitivala: „Kako je prije izgledala, kako se osjećala prije i sad, što misli o ovom „modernom vremenu“… Škola mi je odgovorila na tri pitanja. Na prvo je odgovorila da je bila lijepa, mlada, … Za drugo pitanje je rekla da je ovo „moderno vrijeme“ užas. Jer joj sve „moderno“ smeta, a na treće je rekla da se prije osjećala sretno i mlado, a sad staro i tužno. Tužno se osjeća zato što joj nedostaju stari prijatelji. Žao mi je škole, ali ipak sam zadovoljna, jer sam mnogo toga naučila. Dora Dizdarević

  8. GLASUJEM Glasujem za školu, u kojoj se manje uči. I gdje te ocjena , toliko ne muči. Glas dajem da mame i tate manje rade. I da djecu svoju vode na zabavu i parade. Glasujem da se u svijetu svi složno druže, i da si prijateljsku ruku pruže. Paulo Matejčić

  9. Glasujem Glasujem za slobodu, i za pitku vodu, za rodu koja ima vlastitu modu, predivnu pjesmu odu. Glasujem za slavlje i za zdravlje, za neobične navike mravlje, za svježe mlijeko kravlje. Glasujem za potoke i naše zelene otoke, za plavo Jadransko more, te naše netaknute gore. Sebastijan Habulan

  10. DRVO NA MENI SU MALE VJEVERICE I ŠARENE, MALE PTICE. JA VAM ŽELIM SLAVLJE I BOLJE ZDRAVLJE. JA SAM PUNA CVIJEĆE I ŠARENOG PROLJEĆA. ŽELIM VAM RAZIGRAN DAN I JOŠ LJEPŠI SAN. KLAUDIA TOMIŠIĆ DRVO JA, SMEĐI STUP, BIO SAM SKUP. TKO SAM JA? JA SAM DRVO, U GRADU PRVO. ANTONIO JOVIĆ

  11. JA SAM DRVO Ja sam drvo dođi sjesti na mene mala mrvo. Ajmo se igrati skrivača samo nemoj da bude plača. Ja sam velik, mogu zgaziti vuka ali to će biti velika muka. Strašna mi je mašta, zato mogu smisliti svašta. Imam veliku krošnju nosim narodnu nošnju. Volim se igrati sa svojom macom volim pričati sa bracom. Volim lijepi potok što teče lijepe livade i cvijeće. Josip Hrelja

  12. JA DRVO JA SAM VELIKO DRVO, ALI NA SVIJETU NISAM PRVO. IMAM PUNO PRIJATELJA I JAKO PUNO ŽELJA. SVOJE PRIJATELJE JAKO VOLIM, A DRVOSJEČE MOLIM DA NE ODREŽU MOG NAJBOLJEG PRIJATELJA. TO MI JE VELIKA ŽELJA ! RAJKO KOSANOVIĆ

  13. MONOLOG DRVA JA SAM DRVO, BRAT MI JE DIJETE PRVO. STOJIM KAO STUP NISAM GLUP. IMAM KOMPJUTER ISPOD KORE. MAJKO POGLEDAJ MI BORE! LIKOVNO SAM UDAREN KAO PAULO, ALI NISAM PLAV KAO MAURO. SABINA I SANJIN IMAJU DIJETE PRVO, A JA SAM SAMO DRVO.. IMAM LIJEPU I NAJBOLJU UČITELJICU ČETVRTOGA B KOJA VOZI BEEMVE! TIN ŠEBELJA

  14. JA SAM MALO DRVO, IMAM DESET GODINA. NE VOLIM KAD SAM SAM ZATO JER SAM TADA ŽALOSTAN. JA SE VOLIM IGRATI, I VOLIM KAD KIŠA POČNE PADATI. VOLIM UGRATI NOGOMET, I JAKO VOLIM RUKOMET. VOLIM KADA SAM SRETAN. JAKO SAM RAZIGRAN. VOLIM SE JAKO DRUŽITI, UZ TO SE VOLIM GLASNO SMIJATI. KRISTIJAN REŠKOVIĆ

  15. MAJKA MAJKA TOPLA I VESELA. ČUVA, NJEGUJE, BRINE. U SLATKE SNOVE USPAVLJUJE. LJUBAV. KARLO PREDOVAN MORE MORE MODRO, DUBOKO. LJULJA, ZAPLJUSKUJE, UMIVA. VODI ME U NEPOZNATO. JADRAN. STELLA FRANČIŠKOVIĆ

  16. MORE MORE DUBOKO,MODRO. SNIVA, MIRUJE, SVIRA. ČARI NAM LJETA DARUJE. PRIMORJE. KATARINA RAGUŽ MORE MORE VELIKO, PLAVO. PRIČA, UMIRUJE, VESELI. MORE KOJE PRUŽA UŽITKE. JADRAN. PAULO MATEJČIĆ

  17. „Priča mi škola“ Počela se polako spuštati noć. Ja sam krenula u jednu laganu šetnjicu oko škole. Baš me zanimalo kako škola izgleda kada je mrak, ima li svjetla, vidi li se što, kako se osjeća, je li ju je strah? Došla sam do škole, a tamo mrkli mrak i spokojna tišina. Upravo sam htjela krenuti kući, kada mi se netko tihim šapatom obratio. Djevojčice, djevojčice, stani, nemoj otići! Pravi mi društvo, jer sam sama. Popričajmo malo.Poslušala sam savjet škole i udobno se smjestila na kamen. Bila sam jako znatiželjna i imala sam hrpu pitanja. Nisam znala koje ću prvo postaviti, pa sam odlučila pitati jedno povijesno. Neka mi nešto kaže o prošlosti, kako je nastala, kako je izgledala, sve o sebi. Načulila sam uši, a škola se zakašljala i počela pričati svoju priču, 25 godina unatrag…

  18. Djevojčice draga bilo ti je to davne 1987 godine negdje u jesen. Tada sam bila dovršena i mogla sam primiti svoju prvu generaciju učenika. Još dan danas se sjećam kao da je jučer bilo. Jedan po jedan u pratnji svojih razrednika krenuli su iz stare škole prema novoj. S oduševljenjem sam ih gledala kako mi se vesele, jer ja sam po prvi put primila učenike od prvog do osmog razreda. Njihova stara škola to nije omogućavala , jer je bila mala. U tu školu su išli učenici od prvog do četvrtog razreda, a od petog do osmog na Kozalu. Znala sam da je to njima veliko olakšanje jer neće morati putovati. Veselila me njihova radost i veselo pjevanje dok su koračali prema ulaznim vratima. Još više me veselilo njihovo trčanje prema učionicama.

  19. S ponosom sam predstavila svoje ime „OŠ FRAN FRANKOVIĆ“ (hrvatski profesor, pedagog, autor prve hrvatske početnice). Svi su učenici zapljeskali, a ja sam zaplakala od sreće. Tako ti ja radim već 25 dugih godina i osjećam se još uvijek mlado. Svaka generacija bolja je i drugačija od druge. Voljela bih da naredne generacije budu sve bolje i bolje. Još kao mlada škola sanjala sam o nadogradnji barem na tri kata, o jednom lijepom stakleniku na krovu škole za satove prirode, te o jednom velikom kabinetu za izvođenjem pokusa. Draga moja djevojčice, nadam se da će se moji snovi ispuniti i da ćemo se vidjeti kada odrasteš. Možda postaneš učiteljica, pa ću biti ponosna na tebe.Pozdravila sam se sa školom i krenula kući, te razmišljala o tome što mi je škola ispričala. Valentina Tuk

  20. NASTAVAK SLIJEDI…

More Related