POSTUPANJA U SLUČAJU NASILJA U OBITELJI

1. POSTUPANJA U SLUČAJU NASILJA U OBITELJI Pripremila: Mirela Sučević, prof. pedagogije, mentor

2. Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi • Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji - NN 137/09,29/10 • Protokol o postupanju u slučaju nasilja u obitelji • Obiteljski zakon • Protokol o postupanju u slučaju seksualnog nasilja • Pravilnik o načinu postupanja odgojno-obrazovnih radnika školskih ustanova u poduzimanju mjera zaštite prava učenika te prijave kršenja tih prava nadležnim tijelima

3. Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji NN 137/09,29/10, Članak 4. Nasilje u obitelji je svaki oblik tjelesnog, psihičkog, spolnog ili ekonomskog nasilja, a osobito: • tjelesno nasilje, odnosno primjena fizičke sile bez obzira je li nastupila tjelesna ozljeda ili nije

4. Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji NN 137/09,29/10, Članak 4. Nasilje u obitelji je svaki oblik tjelesnog, psihičkog, spolnog ili ekonomskog nasilja, a osobito: • tjelesno kažnjavanje i drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci u odgojne svrhe

5. Nasilje u obitelji je svaki oblik tjelesnog, psihičkog, spolnog ili ekonomskog nasilja, a osobito: • psihičko nasilje odnosno primjena psihičke prisile koja je prouzročila osjećaj straha, ugroženosti, uznemirenosti ili povrede dostojanstva, verbalno nasilje, verbalni napadi, vrijeđanje, psovanje, nazivanje pogrdnim imenima ili na drugi način grubo verbalno uznemiravanje, uhođenje ili uznemiravanje preko svih sredstava za komuniciranje ili preko elektroničkih i tiskanih medija ili na drugi način ili komuniciranja s trećim osobama, protupravna izolacija ili ugrožavanje slobode kretanja

6. Nasilje u obitelji je svaki oblik tjelesnog, psihičkog, spolnog ili ekonomskog nasilja, a osobito: • spolno nasilje, odnosno spolno uznemiravanje

7. Nasilje u obitelji je svaki oblik tjelesnog, psihičkog, spolnog ili ekonomskog nasilja, a osobito: • ekonomsko nasilje pod kojim se podrazumijeva oštećenje ili uništenje osobne i zajedničke imovine ili zabrana ili onemogućavanje korištenja osobne i zajedničke imovine ili pokušaj da se to učini te oduzimanje prava ili zabrana raspolaganja osobnim prihodima ili imovinom stečenom osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja ili rada, prisiljavanje na ekonomsku ovisnost, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i skrb o djeci ili drugim članovima zajedničkog kućanstva

8. Zlostavljanje i zanemarivanje djece • je neprimjereno, neetično i nemoralno ponašanje • sprječava zdrav razvoj djece • onemogućava razvoj adaptivnih sposobnosti u obitelji i okolini u kojoj borave

10. Pojavnost zapuštanja i zlostavljanja • 7-10% dječje populacije je zapušteno • 12-14% djece izloženo zlostavljanju • tendencija porasta zlostavljanja djece 10% godišnje • 60-70% neotkrivenih slučajeva zlostavljanja i zanemarivanja djece • u proteklih 10 godina u RH broj otkrivenih slučajeva zapuštanja i zlostavljanja u porastu više od 90%

11. ISTRAŽIVANJA: • 50% školske djece ima problema u funkcioniranju zbog nebrige roditelja • 90% populacije školske djece provodi 1/3 vremena u osnovnoj školi • u svakom razredu ima najmanje 1 zlostavljano ili zanemareno dijete (dijete u riziku)

12. Nasilje u obitelji • javlja se u svim sredinama, neovisno o rasnim, vjerskim, etničkim, obrazovnim, socioekonomskim ili društvenim čimbenicima • ima brojne teške posljedice za dječji intelektualni, emocionalni, socijalni i tjelesni razvoj • problem koji se ne „rješava sam po sebi”, niti je to „tuđi problem” s kojim „mi nemamo ništa”

13. Članak 8. (Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji NN 137/09,29/10, ) • Zdravstveni radnici, stručni radnici u djelatnosti socijalne skrbi, obiteljske prevencije i zaštite, odgoja i obrazovanja te stručni radnici zaposleni u vjerskim ustanovama, humanitarnim organizacijama, udrugama civilnog društva u djelokrugu djece i obitelji obvezni su prijaviti policiji ili državnom odvjetništvu počinjenje nasilja u obitelji iz članka 4. ovog Zakona za koje su saznali u obavljanju svojih poslova

14. Obveze nadležnih tijela (Protokol o postupanju u slučaju nasilja u obitelji) Odgojno-obrazovne ustanove: • pozvati službu hitne medicinske pomoći ako je potrebno • ravnatelj škole prijaviti policiji i CZSS (upoznati ih sa svim činjenicama i okolnostima te aktivnostima koje će se poduzeti) • izraditi službenu zabilješku (na zahtjev dostaviti drugim nadležnim tijelima)

15. Kada prijaviti? • dovoljno je da postoji opravdana sumnja na zlostavljanje, nije nužna osnovana sumnja (potrebna za pokretanje kaznenog postupka) • dužnost prijavljivanja odnosi se na sve situacije u kojima smo dobili informaciju koja upućuje na zlostavljanje

16. Kome prijaviti? • CZSS i PU – za maloljetničku delikvenciju dostaviti će državnom odvjetništvu (uz svoje obavijesti koje su prikupili na temelju prijave) • Ili općinskom ili županijskom državnom odvjetništvu ( ovisi o težini kaznenog djela)

17. Kako prijaviti? • navesti : • tko prijavljuje • protiv koje osobe (osobni podaci) • ime i starost zlostavljanog djeteta • sve utvrđene činjenice i okolnosti • vremensko razdoblje • eventualnu dokumentaciju • podatke o osobama koje imaju eventualna saznanja i mogu biti svjedoci

18. CZSS dužan je: • poduzeti sve mjere radi zaštite djeteta • provjeriti uvjete u kojima živi • provjeriti pod kojim okolnostima je došlo u kontakt sa zlostavljačem • poduzeti sve mjere da se spriječi daljnji kontakt djeteta i zlostavljača

19. Na osnovi prijave neke od zaštitnih mjera: • dijete izdvojeno iz obitelji • nadzor nad vršenjem roditeljske skrbi • obavezan psihosocijalni tretman • uključivanje djeteta u stručni tretman • zabrana približavanja žrtvi nasilja • udaljenje iz stana ili kuće

20. Kazneni postupak: • stručni suradnik koji je prijavio zlostavljanje bit će pozvan na sud kao svjedok • dužnost je odazvat se pozivu • istinito svjedočiti • navoditi činjenice koje su nam poznate ili navesti saznanja do kojih smo došli u razgovoru s drugim osobama, ali samo kao svjedoci ( mi nismo sudski vještaci)

21. Identifikacija zapuštanja i zlostavljanja djeteta • zahtijeva posebnu pozornost • složen, osjetljiv i dugotrajan proces • provodi ga tim – učitelji, pedagozi, socijalni pedagozi, psiholozi, liječnici, socijalni radnici,…

22. Stručni suradnici i učitelji trebaju: • biti oprezni pri dodjeljivanju uloge procjenitelja da se zlostavljanje zaista dogodilo • ne preuzeti ulogu detektiva istraživača već samo prijaviti CZSS • razlučiti prepoznavanje sumnje na zlostavljanje od zaključivanja da se ono zaista dogodilo (sudski vještaci educirani u ispitivanju djece)

23. Savjeti kada nam se dijete povjeri: • osigurati mirno mjesto za razgovor • ostati mirni i puni razumijevanja • ne izražavati zgražanje ili gađenje • vjerovati im, jer rijetko lažu o zlostavljanju • saslušati bez prisiljavanja da kažu više nego što žele • pohvaliti ih za hrabrost i dati do znanja da nam je drago što su nam se povjerili • ne okrivljavati, dati do znanja da je s njima sve u radu, a da nije u redu to što zlostavljač radi • potražiti psihološki savjet

24. Savjeti kako razgovarati s roditeljima: • ako CZSS i PU nisu zahtijevali drugačije, kontaktira se obitelj i obavijesti o prijavi • cilj je pripremiti ih za sve ono što slijedi, ponuditi im podršku i mogućnost rada na problemu s cijelom obitelji • Reakcije roditelja mogu varirati • Stručni suradnik je istražitelj niti sudac, ali je dužan poštivati zakon s ciljem zaštite djeteta

25. Emocionalni teret: • velik (snažne emocionalne reakcije na spoznaju da je dijete zlostavljano od strane roditelja ili skrbnika) • zadržati profesionalni pristup i pružiti stručnu podršku djetetu žrtvi, ali i zlostavljačima i obitelji • važna suradnja s liječnicima, socijalnim radnicima, policijom, sudovima,… • koristiti sustav stručne pomoći (savjetovanja, supervizije, grupe podrške,…)

26. Pozitivni utjecaji podnošenja prijave: • inicira zaštitu djeteta od eventualnog daljnjeg zlostavljanja • obiteljima se pruža mogućnost da dobiju pomoć • spriječiti razvoj simptoma i poremećaja kod zlostavljanog djeteta • dijete može početi učiti kako živjeti kao zdrava, sigurna i sretna osoba

27. Zablude o nasilju u obitelji: • Obiteljsko nasilje je rijetka pojava • Zlostavljanje je samo posljedica trenutačnog gubitka kontrole • Nasilje u obitelji događa se u siromašnim urbanim sredinama • Nasilje u obitelji je samo naguravanje, pljuska ili udarac koji ne ostavlja nikakve ozbiljne ozljede • Da to želi, žena žrtva mogla bi napustiti nasilnika

28. Obitelj kao humana i sigurna sredina podrazumijeva: • međusobnu podršku i povjerenje • pokazivanje ljubavi • međusobnu zainteresiranost • toleranciju • emocionalno topli odnosi • pozitivnu interakciju • realna očekivanja • pravednost i poštenje prema članovima obitelji • ravnopravnost svih članova obitelji • tjelesnu i emocionalnu sigurnost u obitelji

29. Škola kao humana i sigurna sredina • razumijevanje i brigu za učenike • prepoznavanje problema i otvoreno raspravljanje o njihovom rješavanju • slobodno izražavanje i povjeravanje, bez straha • osigurati tjelesnu i emocionalnu sigurnost učenika • pozitivna interakcija • empatija • pružanje različitih oblika podrške i pomoći • razvijati i promicati prava i slobode • poučavanje nenasilnom rješavanju sukoba, tolerancije, međusobnog poštovanja i uvažavanja • uspostavljanje optimalne suradnje s roditeljima • suradnja s institucijama i lokalnom zajednicom

30. LITERATURA: • Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi • Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji • Obiteljski zakon • Protokol o postupanju u slučaju nasilja u obitelji • Protokol o postupanju u slučaju seksualnog nasilja • Arambašić, L.,(2000.), Psihološke krizne intervencije, Društvo za psihološku pomoć, Zagreb • Bilić, V. i suradnici, (2005.), Izbor tema za satove razrednih odjela, Naklada Ljevak, Zagreb • Bilić, V.;Zloković, J. (2004.), Fenomen maltretiranja djece, Prepoznavanje i oblici pomoći obitelji i školi, Naklada Ljevak, Zagreb • Buljan – Flander, G.; Kocijan – Hercigonja, D. (2003.), Zlostavljanje i zanemarivanje djece, Marko M. usluge d.o.o., Zagreb • Buljan – Flander, G.,;Karlović, A.;Matijević Vrsaljko,Lj.,; (2003.),25 pitanja (i odgovora) za stručnjake o postupcima pri otkrivanju zlostavljanja djece

31. Hvala na pažnji!