Devijantnost i kontrola

1. Devijantnost i kontrola Pravni Fakultet, Zagreb, Sociologija Prof.Dr Duško Sekulić

2. Norme se razlikuju od društva do društva, • -ali ne postoji društvo bez normi, i -sva društva kažnjavaju one koji krše norme. Sociološka pitanja: Mikro-sociološko: zašto u svakom društvu ljudi krše norme? Makro-sociološko: kako se formiraju norme u različitim društvima – zašto imamo razlike u normama – zašto (i dali ) imamo jezgro istih normi u svim društvima?

3. Devijantno ponašanje je ono koje krši norme- posebno norme koje su vezane uz moral u socijalnoj grupi, društvu ili kulturi. Različite definicije “normalnog” -“Normativno” shvačanje normalnog - postoje društvene norme koje određuju normalnost ali pojam normalnog varira u prostoru, socijalnoj strukturi i vremenu. -Riječ abnormalno ima pežorativni smisao iako svaka abnormalnost nema negativni predznak (abnormalno visoka inteligencija). Patološko shvaćanje – svako veliko odstupanje je nenormalno (genij i luđak su abnormalni jer odstupaju od norme). Ekstremi su abnormalni ali je nemoguće utvrditi točne granice gdje počinje abnormalno a prestaje normalno.

4. Relativnost normi: Koje god ponašanje uzmemo kao primjer postoje društva ili situacije gdje takvo ponašanje nije devijantno. Ubojstvo – devijantno je ako ne želim ubijati protivnika u ratu. -opravdano je ako ga učini policajac pod određenim okolnosima. Čedomorstvo- ako ga je učinio pater familias u starom Rimu ili Grčkoj, pod određenim okolnostima otac mora ubiti devijantno dijete. Patricid- ubojstvo roditelja da ne bi postali teret zajednici Ubojstvo u dvoboju- zbog časti u srednjevjekovnoj Europi Incest- koji je međutim obaveza u faraonskim obitelji u Egiptu Državni monopol na kažnjavanje- danas jedino država može ubiti zločinca- u historiji to je bila dužnost obitelji.

5. Ponašanje može ostati nepromijenjeno ali postaje (ili prestaje) biti devijantno zbog promjene normi. -pušenje među ženama -predbračni seksualni odnosi Devijantno ponašanje “proizvedeno” zakonom: -oni koji su pili u doba prohibicije -prostitucija -uživanje lakih droga

6. Konflikt normi – kada na primjer kolonijalna ili modernizirajuca država zabrani tradicionalne običaje dojučerašnje “moralno” ponašanje postaje ilegalno ili devijantno. Primjer – Britanska zabrana suttee u Indiji- normu da se udovica mora ubiti (kremirati) kada muž umre. Ako to međutim nije učinila bila je ostracirana od okoline. Toleriranje kršenja normi Prostitucija je ilegalna ali široko tolerirana. Izbjegavanje poreza.

7. Diferencirano ocjenjivanje devijantnosti Kroz povijest ljudi nisu bili jednaki pred zakonom: Primjeri: -ako je plemić ubio kmeta ili robovlasnik roba to nije bio prekršaj, ali obrnuto jeste. - ako ljubavnik ubije muža, dugo nije bilo isto kao kad muž ubije ljubavnika Bez obzira na jednakost pred zakonom sociolozi uvijek iznova pronalaze da nije isto ako čovjek višeg statusa ubije čovjeka nižeg statusa kao kad čovjek nižeg statusa ubije čovjeka višeg statusa

8. Durkheimova teorija devijantnog ponašanja (Pravila sociološke metode). Devijantno ponašanje postoji u svakom društvu. To je posljedica: -načina na koji ljudska bića definiraju norme -uvijek postoji različitost do koje je mjere ponašanje raznih pojedinaca u skladu sa normativnim (netko će biti hrabriji, inteligentniji, bolji nego drugi) Na primjer u seksualnom ponašanju imamo na jednoj straini sveca a na drugoj markiza de Sade. Različita društva, različite epohe ali i različite grupe unutar jednog društva različito povlače liniju na točkama između pavila ograničavanja i promiskuitetnosti.

9. Društvo svetaca U društvu svetaca kriminal u svakodnevnom smislu te riječi bio bi nepoznat. Male greške i mane koje nam se čine beznačajne stvarale bi isti skandal, istu moralnu osudu, kakvu izaziva “ozbiljan” kriminal u “normalnom” društvu. Vjerojatno bi se trivijalni akti (sa “normalnog” stanovišta) kažnjavali kao teški zločini. “Zamislite društvo svetaca, jedan primjer je savršeni manastir. Krivična djela u pravom smislu riječi biće tamo nepoznata: ali greške koje običnom čovjeku izgledaju oprostive izazvaće tamo istu sablazan koju obično krivično djelo izaziva u svijesti običnih ljudi. Ako dakle ovo društo bude rasploagalo vlašću suditi kažnjavati, ono ćže ove radnje obilježiti kao krivične i postupaće sa njima kao takvim” (str.71)

10. Pozitivna funkcija kriminala za društvo Glavna je funkcija kriminala periodična reafirmacija moralnih normi i kroz to jačanje društvene solidarnosti. Društvo može postojati samo na osnovi moralnog koncenzusa koji ima tendenciju erodirati u vremenu. Zločin i kršenje normi povremeno podsjeća zajednicu na njihovu važnost. Zločinci kao i izdajice, religiozni devijanti predstavljaju “zajedničkog neprijatelja” koji učvršćuje zajednicu u pitanju.

11. Kriminal kao anticipacija budućeg morala “Po Atenskom pravu Sokrat je bio prijestupnik i njegova osuda je bila pravedna. Međutim, njegov prijestup, tj. nezavisnost njegove misli, bio je koristan ne samo za čovječanstvo već i za njegovu otadžbinu…… Sloboda mišljenja koju mi sada uživamo ne bi se nikada mogla proglasiti da pravila koja su ju zabranjivala nisu bila kršena prije nego što su svečano ukinuta.” (str.73).

12. Teorija konstantne količine kriminala Opseg kriminala u nekom društvu je konstantan u vremenu. Povremeno nastaju i stvaraju se novi oblici kriminala ali “mjesto” za njih se stvara uklanjanjem starih oblika kroz njihovo redefiniranje. Javno mnijenje žigoše neke nove forme ponašanja kao devijantno, isto tako miče se taj žig sa nekih starih oblika. Primjer: Kako T. Erikson. Wayward Puritans pokazuje konstanost volumena devijantnosti u zajednici vrlo osjetljivoj na devijantnost - puritanci u Novoj Engleskoj 17. stoljeća. U arhivima evidentirano je kažnjavanje devijantog ponašanja od strane puritanskog savjeta. Psovanje, krađa, preljub, fizički napad. Nastupaju novi “valovi kriminala” – Quakerske doktrine, vještice koje se takodjer kažnjavaju. Međutim količina evidentiranog kažnjivog ponašanja nije porasla. Pojava novog devijantnog ponašanja –pojava vještica- smanjuje osjetljivost na neke ranije oblike devijantnosti (psovanje ) oni nestaju, tj. granice normalnog i devijantnog se “potiho” redefiniraju.

13. Lijeva kritike sociologije devijantnog ponašanja (Sumner Colin 1994. Sociology of Deviance. An Obituary. Open University Press.) Osnovni argument: koncept devijantnosti je toliko kontadiktoran da je izgubio svaki smisao. Taj koncept je produkt prevazidjene ere i političke ekonomije. U toj eri moralni poredak je bio represivan i “osuđivački”. Marginalizirao je one koji su odstupali od “prevladavajućih normi” a to su bile norme srednje klase, bijelih, heteroseksualnih, uglednih i zakone poštujućih muških građana.

14. Devijanost se uvijek postavljala u odnosu na moralni konsensus koji nije bio “consensus” nego je odražavao odnose moći. Taj koncensus je bio zasnovan na represiji grupe bez društvene moći – žena, etničkih manjina mladih, radnika. Devijantnost je ideološka kategorija stvorena od zakonodavaca i moralnih poduzetnika. Studirajući devijantnost sociolozi igraju igru moćnih učvršćujući njihovu ideološku poziciju sa tkzv. nezavisnim istraživačkim rezultatima.

15. Liberalno redefiniranje devijantnosti Liberalna pozicija se slaze sa lijevom kritikom da je devijantnost zasnovana na opresiji većine nad manjinom. Ponašanje koje opravdava intervenciju države je samo ono gdje postoji žrtva. Krađa se ne može dopustiti jer postoji žrtva (okradeni), silovanje (jer postoji žrtva). Ali u homoseksualnom odnosu nema žrtve. Pušenje se zabranjuje jer šteti drugima.

16. Konzervativna reakcija Kroz redukciju tradicionalnih normi i permisivnog društva stvaraju se nove ovisnosti (zavisnost o državi blagostanja). Razaraju se institucije koje su osnov društvenog poretka. Država blagostanja ugrožava obitelj.

17. TEORIJE KRIMINALNOG PONAŠANJA 1. Geofizikalni faktori kriminala • Osnovna ideja je veza izmedju prirodne okoline i kriminalnog ponašanja • Montesquie – prema vrućim zonama raste kriminalitet a prema sjeveru pijanstvo. • Quetelet- toplinski zakon kriminaliteta: zločin prema osobi nalazimo u toplijim krajevima a u hladnijima prevladavaju delikti prema imovini. • Kropotkin formula homicida: broj ubojstava = /(srednja temperatura u mjesecu x 7)+srednja vlažnost/ x2 • White: zbog periodičnosti u seksualnom nagonu i seksualnio delikti češći u petom i šestom mjesecu. • Dexter (1891-1900). Teška nasilja su najčešća u toplijim mjesecima kada su niski tlak i vlažnost, vedri dani i najmanje padavine.

18. Korelacija izmedju stopa kriminaliteta i geofizičkih pojava je prividna. Osnovni argument je da se stope kriminaliteta mijenjaju mnogo brže nego geofizikalne okolnosti. Klima i slični faktori mogu u najbolju ruku biti precipitativni faktori. 2. Biološke teorije kriminala 2.1. Frenološka teorija zlocina (Gall) • Gall dijeli mozak u 26 organa • Tri fiziološke karakteristike • -sklonost ka rađanju velikog broja djece • -rušilaštvo • -pohlepnost; • Su tijesno povezane sa kriminalnim ponašanjem

19. 2.2.. Lombroso (Kriminalac 1887) Smatra da je ključ objašnjenja kriminalnog ponašanja u evolucionoj teoriji Urođeni kriminalci su ljudi na nižem stupnju evolucije, oni su direktna veza sa našim primitivnim precima. Njihove anatomske karakteristike su velike čeljusne kosti, visoke jagodične kosti, odvojene linije na dlanu, ekstremna veličina očnih šupljina, okrugle i klempave uši (koja su zajedničke sa divljacima i majmunima), neosjetljivost na bol, izrazito oštar vid, tetovaža, sklonost ka ljenčarenju i orgijama, neodgovorna težnja ka zlu radi zla, težnja ne samo da se žrtva ubije nego da se leš unakazuje, da se trga meso i pije krv. Lombroso je dovodio tjelesne karakteristike u vezu sa vrstom zločina • lopovi imaju pokretljive ruke i lice, svjetlu bradu, isturene uši, bujnu kosu, debele usne, promukao glas; • ubice imaju zakrvavljene oči, orlovske noseve, kovrdžastu kosu, jako razvijene vilice, duge uši, tanke usne i pretežno izbrazdano lice

20. falsifikatori i varalice imaju ljubazne osmjehe, blijeda lica, sitne uši i široko razvijene noseve, rano ćelave i postaju sijedi i imaju ženske crte lica. Pošto je osnov kriminalnog ponašanja u biološkim karakteristikama (evolucionom tipu) društvo se može zaštiti od kriminalaca samo ako ih zatvori. Oni su nepopravljivi. Anatomija je sudbina. Kriminal je prirodni fenomen. On priznaje da nije sav kriminal uvjetovan atavističkim stigmatama. 40% kriminala se počini od urođenih kriminalaca. Ostali su posljedica strasti, bijesa ili dešperacije. Kroz to što je dozvolio iznimke od pravila onemogućio je falsificiranje teorije – kriminalni akt je ili rezultat atavističkih nagona ili bijesa, okolnosti itd.

21. Lombrosova teorija značajno je utjecala na osude u mnogim procesima u devetnaestom i početkom dvadesetog stoljeća. Mnogi su osuđeni jer su imali mnogo tetovaže, jer se nisu zacrvenjeli u određenim situacijama, ili su imali velike čeljusti ili dugačke ruke. Jedna od osnovnih metodoloških grešaka Lombrosa je što je analizirao prvenstveno populaciju koja se nalazila u zatvoru i pretpostavljao je da njene karakteristike odražavaju karakteristike kriminalaca. On nije usporedjivao zatvorsku populaciju sa populacijom izvan zatvora. Razvijanje Lombrosovog pristupa; • Hotton (1939) Posebne tjelesne crte i kriminalitet -Visoki i mršavi ljudi najvjerojatnije će izvršiti ubojstvo ili razbojništvo.

22. -Tjelesne napade vrše omaleni vitki tipovi. -Obijanje i kradje (nasuprot razbojništvu) izvrsavaju mali, vitki i omanji ljudi. -Falsifikatori su većinom bili visoki -Seksualni prijestupnici pokazivali su tendenciju omanjeg rasta i jake konstitucije. Karakteristike koje razlikuju zločinca od obicnog građanina -Tetoviranje je češće medju zločincima -Imaju rijeđe brade i dlake po tijelu, a češća je gušća kosa na glavi -Zločinci imaju rijeđe kovrdžavu kosu -Crnosmeđa kosa je karakteristična za kriminalce sa malo prosjede i sjede kose. -Zločinci imaju često plavosive i šarene oči, dok građani imaju više plave i tamne oći. Zločinci imaju više bora oko očiju a rijeđe tanke obrve. -Česta su kod zločinaca niska i povijena čela.

23. -Kod zločinaca se javlja češće: visoki i uski nosni kanali, visoki nosni hrbat, talasasti nosni profil, nosne pregrade izvijene na gore i povijene u širinu, sa raznovrsnim varijacijama u pogledu širine nosa. -Zločinci imaju češće tanke usne i stisnute vilice -Imaju rijetko upadljivo isturenu gornju vilicu -Vjerojatnije je da uho zločinca ima trubatu krivinu, da je više istureno i da je manje nego kod običnih građana. -Kod zločinaca češće se nalaze tanki vratovi i kosa ramena.

24. 1913. Charles Goring:”The English Convict” Zasniva svoje tvrdnje na usporedbi 2.348 muškaraca u zatvorima sa “normalnom” populacijom. U prva dva poglavlja Goring odbacuje Lombrosa pokazujuci da oblik i veličina lubanje i ostale fizionomske crte ne razlikuju “urođenog kriminalca” od ostale populacije, niti teške od “lakih” kriminalaca. Neki od Lombrosovih nalaza su potvrđeni – kriminalci imaju “inferiornu staturu i težinu” /danas se to tumači inferiornom ishranom siromašnih u tom području/. (Današnje studije nasuprot tome pokazuju da ljudi sa muskularnom konstitucijom su češće kriminalci.) (Cortes J.B. 1982. Deliquency and Crime: A Biopsychological Theory. U The Fundamental Connection between Nature and Nurture. Urednik. W.Gove, G.r.Carpenter: Lexington Books. Lexington Mass.) Također inferiorna inteligencija je češća među kriminalcima što se i danas potvrđuje.

25. Suvremena istraživanja tjelesnih nedostataka i kriminalnog ponašanja Ispitivani su bogalji, razroki, ljevoruki, riđokosi. Nađene korelacije se uvijek daju objasniti društvenim odbacivanjem (izolacijom) tih ljudi a ne samostalnim djelovanjem tog faktora. Nedostatak……odbacivanje……..kriminalno ponašanje. Istraživanja endokrinog sistema (djelovanja hipofize, gonalnih žlijezdi) nije dovelo do značajnih korelacija sa kriminalnim ponašanjem.

26. Korelacija gena i okoline • Genotip utječe na diferencijalno izlaganje okolini – to je protivno klasičnom shvaćanju okoline koja je isključivo “socijalni” faktor, koji nije pod utjecajem gena a to je shvaćanje klasične kriminologije ili sociologije devijantnog ponašanja • Međutim svaka okolina je pod utjecajem gena

27. Slika 1. • Genotip i okolna proizlaze iz istog izvora-roditelja pa je genotip djeteta i okolina u korelaciji) • Primjer dijete rođeno od roditelja koji su antisocijalni, agresivni. • Dakle to dijete je odgajano u okolini koja je negativna prema njemu , ali to dijete ima određenu šansu naslijediti antisocijalnost i agresivnost od roditelja. • Prema tome opaženo antisocijalno ponašanje djeteta može biti rezultata okoline (ponašanje roditelja) i/ili naslijeđa kojeg je dobilo od roditelja • Dakle okolina u kojoj se dijete odgaja je korelirano sa genetskim nasljeđem

28. Slika 2. • Genotip (na primjer visoko nasljedna tendencija sindroma agresivnog ponašanja se izazova okolinu- kažnjavanje i odbacivanje od strane druge djece. • Prema tome ponašanje je korelirano sa okolinom (ono je rezultata strogih roditelja i djece koja odbacuju). Ali iza toga stoji genotip- naslijeđeni oblik ponašanja.

29. Geni i okolina Slika 1. Roditelji Genotip Okolina djece Slika 2. Genotip Fenotip Okolina

30. Reagiranje okoline Ranjiv genotip Slika 3. Roditelji Velika vjerojatnost za pojavu anti-socijalnog tipa Slika 4. GenotipFenotip Velika vjerojatnost za pojavu anti-socijalnog tipa Slika 5. Genotip Velika vjerojatnost za formiranje anti-socijalnog fenotipa Genotip djece Okolina Anti-socijalna okolina Ranjiv genotip

31. 2.3. Behavioralna genetika (nasljeđe i kriminalno ponašanje) Otkrivanje utjecja nasljeđa na ljudsko ponašanje. Osnovna metoda: uspoređivanje blizanaca. (Christiansen K.O. (1977). A Preliminary Study of Criminality among Twins. U Biosocial Basis of Criminal Behaviour. Ur. S.A.Mednick , K.O.Christiansen. Wiley N.Y.) • 3.586 blizanaca provjeren je njihov kriminalni dosje kod Danske policije. • Za identične (monozigotne) blizace ako je jedan bio evidentiran postojala je 50% šanse da će i drugi imati kriminalni dosje. • Za frateralne (dizigotne) blizance (koristeći samo muške parove u cilju eliminiranja utjecaja spola) vjerojatnost je samo 1 u 5 (20%) da će i drugi imati kriminalni dosje. • Pošto su blizanci odrasli u istom domu utjecaj okoline je konstantan.

33. Ako i postoji “genetska predispozicija” ona automatski ne može proizvesti kriminalno ponašanje. • Svako ljudsko ponašanje mora biti naučeno. • Pauci mogu biti genetski programirani da pletu mrežu, ali čovjek ne može biti rođen sa instinktom provaljivanja u kuće ili pronevjere. • Također genetika tek mora otkriti što čini predispoziciju. Jedno objašnjenje: devijantno ponašanje proizlazi iz nesposobnosti kontroliraja impulsa ili shvaćanja dugoročnih troškova naspram kratkoročnih dobitaka. • (Wilson J.Q, R.J.Herrnstein. 1985. Crime and Human Nature. New York. Simon & Schuster.)

34. Suvremena istraživanja utjecaja fizioloških faktora na impulsivno i devijantno ponašanje: Pojedinci koji se “antisocijalno” ponašaju imali su značajno manje frontalne sive mase u mozgu nego kontrolna grupa. (Raine A. i suradnici/2000/. Reduced Prefrontal Gray Matter Volume and Reduced Autonomic Activity in Antisocial Personality Disorder. Archives for General Psychiatry.57:119-127). Dječaci identificirani od strane kolega kao angažirani u konstantnom antisocijalnom ponašanju su deficijentni u količini kortizona pronađenog u slini nakon što su izloženi stresu. (Kortizon se proizvodi u tijelu kao reakcija na strah i anksioznost.) Drugim riječima postoje dječaci koji nemaju normalnu reakciju straha. Oni ne mogu biti dovoljno prestrašeni da bi se konformistički ponašali. (McBurnett i suradnici.2000. Low Salivary Cortisal and Persistent Aggression in Boys Referred for Disruptive Behavior. Archives of General Psychiatry. 57:38-43.

35. 2.4. Kriminal i spol (W.R.Gove (1985) The Effect of Age and Gender on Deviant Behavior.: A Biopsychosocial Perspective. U Gender and the Life Course. (ur. A.S.Rossi). Aldine . New York.) Osnovne činjenice o kriminalu i devijantnom ponašanju: -Kriminalno ponašanje je povezano sa spolom i starošću

36. % žena među uhapšenima (Interpol 1992)

37. -Stopa kriminala kod muškaraca strmo opada sa starošćuBroj uhapšenih muškaraca zbog kriminala u koji je uključeno nasilje, po starosti, na 100.000 stanovnika (SAD 2004)

38. % žena među uhapšenima za različite tipove kriminala (SAD 2004)

39. -Interpetacije muško-ženske razlike kao različite socijalizacije(Bowker L.H./ed/ Women and Crime in America. MacMillan. New York. 1981). Zašto bi drugačija socijalizacije djelovala različito po tipovima kriminala ? Ako je netko bolje socijaliziran onda bi to djelovalo jednako na ubojstvo i pronevjeru. -Drugo objašnjenje ljudi manje čine kriminalna djela kada su stariji jer se žene, imaju djece i imaju više izgubiti ako budu uhvaćeni.(Sampson R.J, Laub J.H. 1990. Crime and Deviance over the Life Course.. The Salience of Adult Social Bonds. American Sociological Review. 55:609-627). -Zašto starost ima utjecaj na neke oblike kriminalnog ponašanja ubojstvo ili pljačku- a mnogo manje na druge. -Gove: Kriminal se razlikuje po tome koliko uključuje agresivno i fizički zahtjevno ponašanje.

40. Oblici kriminala koji zahtijevaju agresivnost i fizičku snagu opadaju poslije tridesete: 1.-zato jer fizička snaga je na vrhuncu u ranim dvadesetim i onda opada. 2.-Fizička energija također kulminira u dvadesetim Dva njena aspekta su: -izdržljivost (stari boksač pokušava ostvariti rani knock-out jer u kasnijim rundama je za to manje šanse); - sposobnost brzog oporavka 3.- psihološki nagoni posebno oni koji su zasnovani na proizvodnji hormona kao što su testosteron i adrenalin naglo opadaju.

41. Prema tome žene se angažiraju u ovim tipovima kriminala jer su slabije i manje. Oni sa muskularnijom konstitucijom u oba spola skloniji su činjenju tog tipa kriminalnih djela. Kod oba spola može se zapaziti opadanje sa godinama kod tog tipa djela. Dok su jedni angažirani u osvajanju Olimpijskih medalja drugi se angažiraju u napadima i pljački. Goveovi rezultati su konzistentni sa nalazima o korelaciji nivoa testosterona i kriminalne aktivnosti. Nivoi testosterone su pozitivno korelirani sa svim oblicima kriminalne aktivnosti i devijantnog ponašanja.Korelacije su jače sa nasilnim aktima nego sa kriminalom gdje je uključeno vlasništvo.

42. Testosteron je koreliran sa traženjem uzbuđenja općenito. • Opadanje nasilnih zločina u starijim godinama je paralelno sa opadanjem nivoa testosterona. • Nivo testosterona je koreliran sa nasilničkim ponašanjem kod žena bez obzira što je njihov nivo niži nego kod muškaraca. Izgleda da to uvjetuje niži nivo nasilničkog ponašanja kod žena.

43. TEORIJE LIČNOSTI I KRIMINALNO PONAŠANJE Pokušaji pronalaženja korelacije između karakteristika ličnosti i devijantnog i kriminalnog ponašanja uglavnom nisu urodili značajnim rezultatima. Jedna procjena 94 studije u periodu 1950-1960 pokušaja razlikovanja kriminalaca i ne-kriminalaca na osnovi raznih testova ličnosti našla je slabe ili/i kontradiktorne rezultate. (Waldo G.P, S.Dinitz. 1967. Personality Attributes of the Criminal: An Analysis of Research Studies, 1950-1960. Journal of Research in Crime and Deliquency. 4:185-202).

44. Kriminalno ponašanje kao nedostatak samo-kontrole (Gotfredson M.R, Hirschi T. 1990. A General Theory of Crime. Stanford University Press. Palo Alto Cal.) Oni predlažu da je bitna psihološka karakteristika kriminalaca slaba samo-kontrola. Oni ne smatraju da je to urođena karakteristika i predlažu da je bitni zadatak kriminologije pronalaženje što uzrokuje slabu samo-kontrolu. Razrada koncepta samo-kontrole: Niska samo-kontrola znači nevoljkost ili nemogućnost da se odgodi ono što je ugodno. Ako smo suočeni sa izborom između dobivanja 500 kuna danas ili 5000 sutra ljudi sa slabom samo-kontrolom izabrati će bez razmišljanja 500 kuna danas. Ljudi sa niskim stupnjem samo-kontrole „imaju nedostatak revnosti, upornosti i ustrajnosti u toku djelovanja“.

45. Oni preferiraju akcije koje su lake i jednostavne na primjer dobiti novac bez rada, seks bez uspostave odnosa. Kao posljedica imaju slabu prilježnost na radu (visoku stopu absentizma) i imaju nestabilne bračne odnose. Isto tako malo će učiti u školi, puno će izostajati, rano će napustiti školu itd. Kriminalni akti su uzbuđujuci pa možemo reći da oni koji ih čine traže uzbuđenja sto je konzistentno sa slabom samo-kontrolom u obliku traženja neposrednog zadovoljstva. Uzbuđenje u rizičnom ponašanju je neposredno, potencijalna „cijena“ je nesigurna i gurnuta u budućnost.Prema tome oni koji se angažiraju u kriminalnim djelima iskazuju isti tip ponašanja u djelovanju koje nije ilegalno – oni puše, piju, kockaju, imaju seks bez zaštite itd.

46. Kriminalno ponašanje prouzročuje gubitke i patnje za druge pa su ljudi koji se angažiraju u takvom djelovanju orijentirani na sebe, indiferentni, ne-osjetljivi na patnje i potrebe drugih. Teorije koje slijede: - teorija devijantne privrženosti, - teorija strukturalne napetosti, - kriminal bijelih ovratnika, - teorija kontrole mogu biti kao objašnjenja socijalnih situacija koja dovode do slabljenja samo-kontrole.

47. 2.6 TEORIJE DEVIJANTNE PRIVRŽENOSTI • Naše ponašanje se stvara u interakciji sa drugima. Mi želimo ispuniti očekivanja drugih. Prema tome ako su “DRUGI” devijantni onda želimo ispuniti njihova očekivanja. • (utjecaj “lošeg društva”)

48. 2.6.1. Diferencijalna asocijacija: socijalno učenje Teorija diferencijalne asocijacije (E.H. Sutherland 1883-1950). Ljudsko ponašanje je rezultat socijalizacije kroz interakciju. Kako djelujemo zavisi o tome što oni oko nas žele kakvo naše djelovanje mora biti. Dakle kakvo je naše ponašanje zavisi od toga sa kime se družimo (od diferencijalne asocijacije). Osnovna poruka: Uzroci devijantnosti ne leže u pojedincu nego u normalnom procesu socijalnog utjecaja.

49. Preciziranje Sutherlanda u skladu sa teorijom učenja. (R.L.Burgess, R.L.Akers. 1966. A Differetial Association- Reinforcement Theory of Criminal Behaviour. Social Problems. 14:128-147.) U osnovi devijantnosti leži činjenica da nas prijatelji nagrađuju kada se ponašamo devijantno i ne nagrađuju za ne-devijantno (konformističko) ponašanje. Kroz proces selektivnog pojačavanja utvrđuje se devijantno ponašanje. Kada umjesto da kod kuće učim idem na zabavu prijatelji me hvale, kada ostajem kod kuće radi učenja ismijavaju me. Devijantnost u obitelji. Devijantno ponašanje se nalazi u obiteljima. Američki podaci pokazuju da od odraslih zatvorenika 1/3 ima člana obitelji koji je također bio ili je u zatvoru.(Bureau of Justice Statistics, 1991)

50. Studija engleskih obitelji pokazuje da se delikventnost prenosi sa generacije na generaciju. 5% obitelji dalo je 50% osuda za kriminalna djela u čitavom uzorku. (West, D, D.Farrington. 1977. The Delinquent Way of Life. Crane Russak. New York.) Devijantni prijatelji. Uz obitelj i prijatelji daju primjer i utiču na ponašanje. Većina delikventnih radnji zbiva se u kooperaciji sa drugima. (Erickson, M. 1971. The Group Context of Delinquent Behaviour. Social Problems. 19:114-129). Konzistetni nalaz: delikventni imaju delikventne prijatelje (Liska 1987.Perspectives on Deviance.)