1 / 69

REGIONALNA EKONOMIJA

REGIONALNA EKONOMIJA. Sveučilište J.J.Strossmayera u Osijeku Ekonomski fakultet u Osijeku Prof.dr.sc. Vladimir Cini Nataša Nater, univ.spec.oec 2009./2010. REGIJA. Regije su ključna dimenzija razvojnog procesa kako u razvijenim, tako i u manje razvijenim dijelovima svijeta

masato
Télécharger la présentation

REGIONALNA EKONOMIJA

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. REGIONALNA EKONOMIJA Sveučilište J.J.Strossmayera u Osijeku Ekonomski fakultet u Osijeku Prof.dr.sc. Vladimir Cini Nataša Nater, univ.spec.oec 2009./2010.

  2. REGIJA

  3. Regije su ključna dimenzija razvojnog procesa kako u razvijenim, tako i u manje razvijenim dijelovima svijeta (Scott i Storper, 2003.)

  4. Regionalna politika • Regionalna politika predstavlja regionalni pristup razvoju cjelokupnog nacionalnog gospodarstva, a postoji zbog postojanja dispariteta između regija na različitim poljima. • Njezini su glavni ciljevi povećanje učinkovitosti nacionalnog gospodarstva i uravnoteženost razvoja pojedinih područja (Armstrong i Taylor, 2000)

  5. Za uspješnu regionalnu politiku potrebni su dobro određeni predmet, strateški ciljevi, razvojni programi, mjere i njihovo praćenje te dobro koordinirani nositelji (Rašić i Starc, 2003.)

  6. Za dobru i uspješnu regionalnu politiku bitna je: • ovisinost o specifičnom kontekstu, uzimajući u obzir posebnosti gospodarske strukture regije i ne-tržišnih institucija • tržišna usmjerenost • odgovor na proces globalizacije: (a) usredotočenošću na učenje, (b) koncentracijom napora na podržavanje poduzeća kako bi prebrodila kognitivnu udaljenost od vrijedne osnovice znanja koja se nalazi izvan njihovog sadašnjeg dohvata i (c) podrškom akumulaciji i zaštiti socijalnog kapitala potrebnog za suradnju. • svjesnost da će regionalno identični institucionalni okviri raznih nacija vrlo malo koristiti regionalnoj konkurentnosti (Maskell, 2000)

  7. Politika regionalnog razvojausmjerena je na postizanje razvoja pojedinih regija na način da osigura niz povoljnih uvjeta za prijenos znanja, tehnologije, poduzetništva, financijskih sredstava i, kroz to, postizanje cjelokupnog razvoja nacionalnih i nadnacionalnih država. • Sustav upravljanja regionalnim gospodarstvom • utvrđivanje svrsishodne koncepcije i strategije kojom će se upravljati regionalnim razvojem i ostvarivati pojedini programi, • pripravu konkretnih granskih programa i određivanje razvojne politike i • izradu smjernica i pojedinačnih planova koji olakšavaju ostvarivanje programa (Šverk, 1995, str.17)

  8. Regionalizacija može biti zasnovana na: • Strukovnim kriterijima (prirodna homogenost prostora te s obzirom na gravitaciju prema nekom gradskom središtu) • Političkim kriterijima (polazi se od strukovnosti, ali se modificira prema određenim praktičkim razlozima koji uvjetuju formiranje administrativno-upravnih cjelina) • Ciljevi regionalnih podjela: • Racionalno organiziranje i upravljanje nacionalnim prostorom • Valorizacija regionalnih resursa i regionalnih razvojnih inicijativa • Suradnja središnje vlasti i jedinica lokalne samouprave (Karaman, Aksentijević, 2004, str.45)

  9. Faktori regionalne ekonomije • Prirodni resursi • Ljudski resursi • Materijalni resursi • Društveno-gospodarska osnova (socijalna kohezija, kulturni identitet, proizvodna struktura i odnosi, proizvodi, usluge i trgovina, konkurentnost i receptivnost), • Odnosi snaga (financijski kapital, politički, administrativni i zakonodavni okvir, informacije i komunikacije).

  10. Instrumenti regionalne politike • Proračunska (budžetska) politika • Politika cijena • Politika kontrole • Politika poticanja mobilnosti faktora

  11. Nositelji regionalne politike 1. Zakonodavna i upravna tijela vlasti (upravna tijela na državnoj i regionalnoj razini i razini lokalne samouprave), 2. Političke organizacije i institucije (političke stranke, sindikati, udruge građana, interesne skupine, međunarodne organizacije, obrazovne ustanove, znanstveno-istraživačke institucije) 3. Gospodarski subjekti i institucije (trgovačka društva, banke,gospodarske komore, udruge poslodavaca

  12. Izvor: Vedriš, M.: Odrednice nacionalne konkurentnosti, prezentacijski materijali, Osijek, 2008.

  13. Regionalna konkurentnost • Regionalna konkurentnost je sposobnost regije da osigura ekonomski rast (tijekom vremena), uključujući sposobnost privlačenja i zadržavanja produktivnog kapitala i kompetentnih ljudskih resursa te da bude inovativna u širokom smislu riječi (Borozan, 2007.)

  14. Regionalna (lokalna) konkurentnost podrazumijeva identifikaciju razvojnih potencijala pojedinih područja i stavljanje u funkciju razvoja njegove jedinstvene kombinacije resursa - inovativnosti i kreativnosti, znanja, tehnologije, povijesne i kulturne baštine, itd. (Borozan i Penavin,2006.)

  15. 5 principa regionalne konkurentosti(Porter i dr., 2001) • Proizvodnost ne ovisi o tome koje industrije konkuriraju u regiji, već kako konkuriraju • Najvažniji izvor proizvodnosti se stvara, a ne nasljeđuje • Regionalni prosperitet ovisi o proizvodnosti svih industrija i imovine • Proizvodnost je bazirana na kontinuiranim inovacijama • Ne postoje nisko-tehnološke industrije; postoje samo nisko-tehnološke firme

  16. Regionalne razvojne piramide – stari i novi pristup Izvor: Borozan, Đ.: Bilješke sa predavanja, kolegij Konkurentnost i rast, ožujak 2007.

  17. Modeli vrednovanja regionalne konkurentnosti • Neki autori (primjerice, Kitson, 2004.) tvrde da regionalna konkurentnost, ukoliko se uopće može mjeriti, treba biti ocijenjena produktivnošću, zaposlenošću i stupnjem socijalnog blagostanja 1. Stablo regionalne konkurentnosti (ECORYS)

  18. Izvor: Prilagođeno prema Competitiveness: The Major Economic Policy Challenge, ECORYS, Annual Report 2003., dostupno na http://www.ecorys.nl/dmdocuments/ECORYS_AR03.pdf, pristup 15.6.2009.

  19. 2. Šešir regionalne konkurentnosti

  20. Izvor: Prilagođeno prema Martin, R. L.: A Study on the Factors of Regional Competitiveness: A Draft Final Report for The European Commission Directorate-General Regional Policy, 2004., str. 2-36

  21. Tipologija regija Izvor: Prilagođeno prema Martin, R. L.: A Study on the Factors of Regional Competitiveness: A draft final report for The European Commission Directorate-General Regional Policy, 2004., str. 2-38

  22. 3. Porterov model dijamanta

  23. U Hrvatskoj ne postoji jedinstveni dokument/ strategija kojim bi se uredila politika regionalnog razvoja ili omogućilo ključne probleme i pravce djelovanja po tom pitanju. Ipak, postoji niz institucija, kao i pojedinačnih dokumenata i zakona koji dodiruju pitanja regionalnog ustrojstva Hrvatske, kao i regionalne probleme. Regionalno ustrojstvo RH

  24. NEOLIBERALNA TEORIJA KEYNESIJANSKA TEORIJA TEORIJA POLOVA TEORIJA VELIKOG UDARA

  25. Izvor: Strateški okvir za razvoj 2006. – 2013., str. 7

  26. Strategija regionalnog razvoja • Cilj: • Postojanje funkcionalne politike regionalnog razvoja u Republici Hrvatskoj koja doprinosi održivom razvoju i nacionalnoj konkurentnosti do 2013.godine

  27. Vizija: • Do 2013. godine razlike u prihodima i životnom standardu između pojedinih županija, širih regija i društvenih skupina znatno su smanjene. Osnaženi društveno-gospodarski sudionici i vlast surađuju na svim razinama s ciljem dostizanja optimalnog korištenja i upravljanja razvojnim potencijalom svojih područja. Hrvatska surađuje sa susjednim državama na smanjenju negativnog učinka granica na društveni i gospodarski razvoj županija i širih regija

  28. Strateški ciljevi: • Sve su županije i šire regije sposobne doprinositi održivom razvoju i nacionalnoj konkurentosti te smanjivanju socijalnih i gospodarskih razlika u državi • Uveden učinkovit sustav upravljanja regionalnim razvojem

  29. Prema Prijedlogu strategije regionalnog razvoja RH (2005., str. 20), prioriteti regionalne razvojne politike Republike Hrvatske su: • jačanje konkurentnosti gospodarstva svih područja Republike Hrvatske sukladno načelima održivog razvoja uz uvažavanje specifičnosti pojedinih područja, • kontinuirano unaprjeđenje kvalitete življenja na svim područjima Republike Hrvatske, • trajno smanjenje regionalnih gospodarskih i društvenih razlika s ciljem postizanja ravnomjernijeg razvoja Republike Hrvatske, • uspostavljanje okvira za učinkovito planiranje i upravljanje regionalnim razvojem

  30. RH administrativno je podijeljena na 20 županija i Grad Zagreb • kako nacionalna i regionalna razvojna politika trebaju biti integralne i približene strategiji i konkurentosti EU, tako je Statistički ured EU-a (EUROSTAT) tijekom pregovora i pripreme Hrvatske za punopravno članstvo u EU prihvatio model podjele Hrvatske na prostorne jedinice za statistiku na razini: NUTS 1 NUTS 2 NUTS 3 Hrvatska 20 županija + Grad Zagreb 3 regije: Sjeverozapadna, Jadranska i Panonska Hrvatska

  31. Regionalna ekonomija... • „regionalni problem“- neka regija odstupa od „nacionalnog prosjeka“: 1) visoka i trajna nezaposlenost; 2) niska razina i spor rast BDP-a per capita; 3) visok stupanj ovisnosti o uskoj industrijskoj bazi; 4) nagli pad proizvodnje; 5) neodgovarajuća opremljenost infrastrukturom; 6) velike migracije izvan regije itd (Griffiths, Wall, 1999).

  32. Indeks opće razvijenosti • Grad Zagreb odstupa čak za 48,2% od prosjeka Republike Hrvatske • Grad Zagreb je 2,3 puta razvijeniji od najnerazvijenije Vukovarsko-srijemske županije • Osječko-baranjska županija, uz Ličko-senjsku, Koprivničko-križevačku, Karlovačku, Krapinsko-zagorsku, Sisačko-moslavačku i Bjelovarsko-bilogorsku, spada u ispodprosječno razvijene županije, s indeksom razvijenosti od 75 • najslabije razvijene županije s indeksom razvijenosti manjim od 75% prosjeka Republike Hrvatske su Virovitičko-podravska, Požeško-slavonska, Brodsko-posavska i Vukovarsko-srijemska županija. (Nujić, Andraković 2005)

  33. Specifične razvojne potrebe pojedinih regija: • Područja pogođena ratom • Tradicionalna industrijska područja • Brdsko-planinska područja • Otoci • Pogranična područja

  34. suradnja u rješavanju razvojnih problema, razvijanje regija znanja („triple helix“), korištenje financijskih i nefinancijskih instrumenata restrukturiranja gospodarske strukture u regijama i županijama, jačanje poduzetničkog kapaciteta regija i županija, jačanje investicija u regije i županije (posebice FDI), jačanje regionalnih infrastrukturnih kapaciteta (ICT i sl.), podizanje kvaliteta života u regijama i županijama. Prioriteti i preporuke za jačanje regionalne konkurentnosti Hrvatske

  35. Fiskalna decentralizacija • “Međuregionalna porezna konkurencija” (Brümmerhoff, 2000) • “Ekonomski planirane regije” (V.Britanija, 1964.) • “Jezgra i periferije”

  36. Regionalna politika EU • 1958. godine  Europski socijalni fond (ESF) i Europski fond za smjernice i jamstva u poljoprivredi (EAGGF). • Nakon prvog vala proširenja (1973.) osnovan je 1975.godine Europski fond za regionalni razvoj (ERDF), čiji je glavni cilj bio preraspodjela proračunskih sredstava u najsiromašnije regije.

  37. „Regionalna politika utemeljena na solidarnosti i u službi građana“ • Ciljevi regionalne politike EU: • a) konvergencija, • b) regionalna konkurentnost i zaposlenost, • c) europska teritorijalna suradnja

  38. Prioriteti regionalne politike EU • poticanje inovacija i poduzetništva, provođenje istraživačkih aktivnosti, uspostavljanje uskih veza između istraživačkih institucija i industrije te stvaranje boljih uvjeta za financiranje poduzetništva; • osiguravanje pune zaposlenosti, stvaranje dodatnih mogućnosti za zapošljavanje, poticanje produktivnosti i kvalitete rada, praktično provođenje cjeloživotnog usavršavanja; • stvaranje tržišta rada koje se temelji na načelu uključenosti, smanjene socijalne i regionalne razlike u pristupu zapošljavanja; • povezivanje prostora EU unapređenjem prometnih veza, telekomunikacija i energetske infrastrukture; • zaštita okoliša i uvođenje novih tehnologija na području prometa i energetike.

  39. Instrumenti provedbe regionalne politike EU • Strukturni fondovi • Europski fond za regionalni razvoj (eng. The European Fund for Regional Development) • Europski socijalni fond (eng. The European Social Fund) • Europski fond za usmjeravanje i garancije u poljoprivredi (eng. The European Agriculture Guidance and Guarantee Fund) • Financijski instrument za usmjeravanje u ribarstvu (eng. The Financial Instrument for Fisheries Guidance)

  40. Tri prioritetna cilja koji obuhvaćaju 93.54% strukturnog financiranja: • Cilj 1. namijenjen je regijama čiji razvoj zaostaje i osigurava im osnovnu infrastrukturu koja im nedostaje ili potiče ulaganja u poslovno-gospodarske aktivnosti. Njihov BDP per capita ne prelazi 75% prosjeka Unije. • Cilj 2. odnosi se na područja koja imaju strukturnih poteškoća (restrukturiranje industrijskoga ili uslužnog sektora, slabljenje urbanih zona, ...) i potiče ekonomsku i socijalnu preobrazbu u industrijskim, ruralnim, urbanim i ribarskim područjima s visokim stopama nezaposlenosti, siromaštvom, niskom razinom zaposlenosti itd. • Cilj 3. obuhvaća razvoj ljudskih resursa – osuvremenjivanje sustava obrazovanja i poticanje zaposlenosti. Na cilj 3. otpada 12,3% ukupnih sredstava strukturnih fondova. Odnosi se na cijelu EU, osim regija uključenih u cilj 1.

  41. Inicijative Zajednice • INTERREG III • URBAN II • Leader+ • Equal • Kohezijski fond • tri cilja: konvergencija (78% ukupnog proračuna), regionalna konkurentnost i zapošljavanje (17%) te europska teritorijalna suradnja (4%)

  42. Pretpristupni programi • CARDS • PHARE • ISPA • SAPARD • IPA • I. komponenta – Jačanje institucija i pomoć u tranziciji • II. komponenta – Regionalna i prekogranična suradnja • III. komponenta – Regionalni razvitak (područje prometa, zaštite okoliša i regionalne konkurentnosti) • IV. komponenta – Ljudski potencijali • V. komponenta – Ruralni razvitak (poznatiji pod nazivom IPARD)

  43. Uloga clustera za povećanje regionalne konkurentnosti • Clusteri su zemljopisno koncentrirani, međusobno povezani gospodarski subjekti, specijalizirani dobavljači, davatelji usluga i povezane institucije koje u određenom području predstavljaju regiju ili državu (Porter, 2000., str. 8.).

  44. Najveći broj clustera nastao je na inicijativu lokalnih i regionalnih razvojnih agencija koje su povezale industrijska udruženja i individualne kompanije, predstavnike znanstvenih institucija, te lokalnih i regionalnih vlasti.

  45. Zajednička područja članica clustera: • Zajednička nabava • Priprema i korištenje usluga vezanih uz poduzeće • Suradnja na području distribucije • Zajedničke marketinške aktivnosti • Tehnološko usklađivanje svih partnera • Razvoj kadrova – obrazovanje i stručno usavršavanje • Zajedničko istraživanje i razvoj • Primjena inovacija • Interesno zastupanje (http://www.izvoz.hr/vijest.aspx?id=79 (18.10.2008.))

  46. Glavna načela clustera: • ZAJEDNIŠTVO: pokazuje zajedničke aktivnosti područja u kojemu gospodarski subjekti djeluju u clusteru te srodnim industrijama koje dijele isto tržište • KONCENTRACIJA: pokazuje postojanje koncentracije gospodarskih subjekata u zemljopisnom području. • POVEZANOST: pokazuje međusobnu komunikaciju i međusobnu isprepletenost različitih tipova odnosa uspostavljenih između organizacija unutar clustera; ti odnosi mogu biti horizontalni i vertikalni, formalni i neformalni

More Related