ARTIKULACIJA ODGOJNO-OBRAZOVNOG PROCESA

1. ARTIKULACIJA ODGOJNO-OBRAZOVNOG PROCESA Didaktika Sveučilište Jurja Dobrile u Puli Dr. sc. Elvi Piršl

2. Uvod • Pod pojmom artikulacije situacije nastave i učenja podrazumijevamo raščlanjivanje i strukturiranje, oblikovanje procesa nastave i učenja u pojedinim situacijama odgojno-obrazovnog rada. • Proces učenja i nastave, kao vrlo složeni prces i aktivnost, sastoji se od više jednostavnijih procesa, faza i operacija, više komponenti koji čine njegovu strukturu.

3. 1. Struktura razredno-predmetnog sistema • Struktura i funkcija procesa učenja i nastave može se razmatrati naglobalnoj (makro) i pojedinačnoj (mikro) razini. • Za makrostrukturu procesa učenja i nastave bitne su temeljne (opće) komponente i odrednice tipoloških struktura situacija nastave i učenja (usvajanje znanja, vježbanja, evaluacije...) što zavisi od zakonitosti i uopće logike procesa nastave i učenja.

4. Mikrostrukturusituacije nastave i učenja određuje pak konkretnost svake pojedinačne situacije i determinira je svaki konkretan sadržaj, ciljevi i zadaci, sudionici i kompleks didaktičko-metodičkih postupaka u njihovoj ukupnosti.

5. Mikrosituacija nastave i učenja u svojoj ukupnosti čini vrlo dinamičan, promjenjiv i neponovljiv fenomen. Ta dinamičnost i neponovljivst proizalzi iz specifičnosti: • psihostrukture sudionika tih procesa (učenika i nastavnika); • sociostrukture (uvjeta u kojima se ti procesi događaju); • ciljeva i sadržaja nastave i učenja, didaktičko-metodičke i tehnološke podrške te drugih brojnih faktora.

6. Pod optimalnim učinkom situacije nastave i učenja podrazumijevamo racionalan i svrhovit proces koji osigurava sistematsko usvajanje, stjecanje znanja, vještina i navika, razvoj sposobnosti, posebice spoznajnih i sposobnosti primjene i osposobljavanja za samostalno učenje.

7. Proces nastave i učenja sastoji se od više komponenti i faktora uvjetovanosti, dijelova i etapa: • od uvođenja i pripremanja procesa nastave i učenja do usvajanja novih znanja, vježbanja, ponavljanja, sistematiziranja i generaliziranja i evaluacije postignutih rezultata.

8. U nastavnim situacijama prevladavju pojedini aspekti, komponente procesa učenja i nastave, te se stoga može govoriti o različitim tipovima (tipološkim strukturama) situacija nastave i učenja. • U razredno-predmetno-satnom sistemu nastave i učenja kao temeljna situacija učenja i nastave uzima se nastavni sat kao osnovna vremenska jedinica u kojoj se strukturira proces učenja.

9. Razredno-predmetno-satni sistem, koji je još uvijek dominantan u procesima nastave i učenja u školi, temelji se na tome da su učenici grupirani u razrede prema dobi a programski sadržaji raščlanjeni na nastavne predmete i unutar toga na niz sadržajnih jedinica – nastavnim satovima koji su raspoređeni po određenom redoslijedu i traju 45 minuta.

10. Nastavni sat zauzima centralno mjesto, on je temeljna jedinica, temeljna situacija procesa nastave i učenja. • U okviru nastavnog sata strukturiraju se sve druge komponente i elementi nastave i učenja (ciljevi, zadaci, sadržaji, metode, oblici rada, izvori znanja itd.).

11. 1.1. Kritike razredno-predmetnog sistema • Uniformiranje dinamičkog procesa nastave učenja i nastave i usmjeravanje cjelokupnog procesa na prosječnog učenika; • Nefleksibilnost organizacije pri čemu se ne uzima u obzir razlike u kognitivnim, afektivnim i psihomotornim osobinama ličnosti učenika.

12. 2. Temeljni strukturni element – situacija učenja i nastave • Bit je u cjelovitosti i logičkoj povezanosti sadržaja učenja, u procesima učenja (usvajanja) tih sadržaja, u smišljenom odabiru i racionalnoj primjeni odgovarajućih didaktičko-metodičkih postupaka i tehnologije učenja u racionalno korištenom vremenu u kojem se ostvaruju zadaci učenja i nastave.

13. Dakle, situacija učenja i nastave (u predmetno-razredno-satnom sistemu je nastavni sat) predstavlja cjelinu, element nastave i učenja. • Sve situacije učenja i nastave povezuju ciljevi, zadaci, sadržaji, konkretne dobne i druge megućnosti učenika, sociokulturni i drugi uvjeti u kojima se odvija proces učenja i nastave.

14. Situacija učenja i nastave ne predstavlja zatvorenu cjelinu već vrlo promjenjivu, dinamičku, uvijek u konkretnim uvjetima višestruko uvjetovanu, kreativno oblikovanu i neponovljivu jedinicu u kojoj se ostvaruju etapni ciljevi nastave i učenja.

15. U fleksibilnoj organizaciji nastave situacija učenja nije unaprijed određena fiksnim vremenskim intervalom već vremensko trajanje ovisi o cjelokupnoj strukturi situacije učenja (ciljeva, zadataka, sadržaja, spoznajnih i drugih mogućnosti učenika, njihove motivacije i interesa, strategija, rješenja i konkretnih uvjeta u kojima se odvija proces učenja).

16. 3. Klasifikacija (tipologija) situacije nastave i učenja • Iako nema mogućnosti da se prema didaktičkim funkcijama odredi “čista” klasifikacija, tipologija nastave i učenja, ipak se mogu izdvojiti sljedeći “tipovi” situacija nastave i učenja.

17. uvođenje učenika u proces nastave i učenja (veće sadržajne cjeline, novo područje nastave i učenja); • situacije učenja i nastave u kojima je dominantno stjecanje, usvajanje, prenošenje znanja (proces učenja u užem smislu); • situacije u kojima je dominantno vježbanje i primjena usvojenog znanja (razvitak i usavršavanje sposobnosti, vještina i navika); • situacije u kojima je dominantno ponavljanje, utvrđivanje i sistematiziranje usvojenih znanja; • situacije u kojima je dominantna kontrola, evaluacija procesa i rezultata nastave i učenja.

18. Pri tome je važno da svaka klasifikacija mora polaziti od toga da “tip” situacije učenja i nastave bude određen bitnom didaktičkom funkcijom i da se njime izdvajaju glavni zadaci u okviru kompleksa cjelovitih didaktičkih zadataka nastave i učenja. • Konkretna struktura i artikulacija određuje ciljeve i sadržaje, metode i sredstva, spoznajne procese u njihovoj cjelovitosti za svaki dio, etapu situacije nastave i učenja.

19. Proces učenja i nastave pretpostavlja spremnost, gotovost, mogućnost učenika da shvati i prihvati ono što očekuje u procesu učenja (adekvatnost didaktičko-metodičkih rješenja, primjerenost programskih sadržaja, adekvatnost spoznajnih procesa...). • Dakle, situacije nastave učenja treba artikulirati tako da u procesu učenja učenik traži osobne puteve učenja i rješenja.

20. U strukturiranju situacije nastave i učenja valja polaziti od sljedećih elemenata: • potrebno je precizno utvrditi i raščlaniti cilj i zadatke nastavne situacije; • cilj i zadaci moraju biti potpuno jasni i nastavniku i učeniku kako bi se mogao ostvariti temeljni didaktički zadatzak procesa učenja;

21. Bitno je postaviti pitanja: • što učenik treba naučiti? • na kojoj razini treba usvojiti znanja, vještine i navike? • koje sposobnosti treba razvijati u neposrednoj situaciji učenja? • koje kvalitete ličnosti i ponašanja treba razvijati i afirmirati u procesu učenja i nastave?

22. Od analize tih pitanja i odgovora na njih uz zajedničko sudjelovanje nastavnika i učenika zavisit će koliko će u procesu nastave i učenja ciljevi i zadaci biti operacionalizirani kao osobni i zajednički ciljevi učenika i nastavnika prema kojima će biti usmjereni učenici koji su motivirani za njihovo ostvarenje.

23. Temeljnim strukturnim elementima situacije nastave i učenja pripada sadržaj nastave i učenja koji čini osnovu procesa učenja. Struktura sadržaja i učenja zavisi prije svega od ciljeva i zadataka situacije učenja. • Sadržaji trebaju predstavljati doživljajno – spoznajnu cjelinu, da je sadržaj takvog opsega, razine i dubine da ga učenici u skladu sa svojim mogućnostima i predznanjem mogu spoznati i doživjeti kao cjelinu.

24. Značajni element strukture i artikulacije situacije nastave i učenja je didaktičko-metodička podrška, tj. metode učenja i nastave, oblici rada i učenja, mediji i tehnologija, itd. • Različitost didaktičko-metodičkih odluka i podrške doprinosi dinamičnosti i efikasnosti učenja u situacijama nastave i učenja. Omogućuju svakom učeniku da uči po mjeri svojih mogućnosti, potreba i interesa.