Čudesni svijet biblijskih ulja i mirisa

1. Katolički vjeronauk Čudesni svijet biblijskih ulja i mirisa

2. Iz Biblije doznajemo da su Židovi veliki broj biljaka povezivali sa svojim vjerskim životom. Posebnu su pozornost posvećivali različitim mirisnim biljkama koje su pridonosile stvaranju ozračja svetoga. • Ulja i mirisne biljke, spominju se Bibliji u raznim prigodama kao sredstva koja na čudesan način uvode čovjeka u jednu novu stvarnost: • Ulje se koristilo kod pomazanja proroka i kraljeva kada je na njih silazila i ispunjavala ih snaga Duha Svetoga. • Pomasti i ulja koristila su se u svakodnevnom životu kao sredstva liječenja, za očišćenje ili zbog ugodnog mirisa i društvenog statusa. • Spominju se u Isusovom životu, prispodobama i naučavanju. • Danas se koriste u Crkvi pri slavljenju mnogih sakramenata. • Od posebnog je značaja simbolika pojedinih ulja i mirisa koja je poznata još iz biblijskih vremena. • Mnoge od ovih mirisnih biljaka koriste se i danas u svakodnevnom životu, zbog svoje ljekovitosti, ugodnog mirisa, stvaranja ugodnog ozračja te u kulinarstvu. • U slijedećim ćemo ulomcima odškrinuti vrata čudesnog svijeta nekih biblijskih ulja i • mirisa:

3. Maslina • Jedno od glavnih plodnih stabala u drevnoj Palestini. • Maslinova grana se oduvijek smatrala znakom mira, u knjizi Postanka, znak je mira što ga Bog uspostavlja sa čovjekom (Post 8,11) . Budući da iz njezina korijena izbijaju uvijek nove mladice, uzima se kao slika brojne djece: “Žena će ti biti kao plodna loza u odajama tvoje kuće; sinovi tvoji k'o mladice masline oko stola tvojega. “(Ps 128,3) • U Bibliji se malinovo ulje koristilo za pomazanje Božjih izabranika (izraelskih proroka, kraljeva) koji su se tim činom odvajali za posebnu službu, pa je ulje postalo simbolom pomazanja Svetim Duhom . • Pomazanje uljem simbolizira zaštitu, životnu snagu i moć, koju kralj dobiva od Boga: “A ja, k’o zelena maslna u Domu Božjemu, uzdam se u Božju dobrotu dovijeka. “ (Ps 52,10) • Vrijedno ulje dobivalo se gnječenjem zrelog ploda. • Ulje se široko upotrebljavalo za kuhanje, kao gorivo za svjetiljke, kao lijek za ublažavanje bolova, vidanje rana, njegu tijela i čašćenje gostiju.

4. Lovor • Spominje se u Mojsijevom svetom ulju za pomazanje (Izl • 30,22-25). • u Bibliji često predstavlja obilje i slavu, u kršćanstvu simbolizira Kristovo uskrsnuće . • Sv. Pavao, lovorov vijenac naziva neraspadnljivim vijencem i uspoređuje ga s vijencem koji će zavrijediti svi oni koji svoje zemaljske živote završe kao "pobjednici", kao oni koji su sačuvali svoju vjeru (1 Kor 9,24-25) • U staroj Grčkoj, lovor je bio posvećen bogu Apolonu i Apolonovom sinu Eskulapu, bogu ljekarništva. • U srednjem vijeku upotrebljavao se kao sredstvo protiv kuge, ali neuspješno. • Lovor je smatran simbolom pobjede, vječnosti i neprolaznosti jer njegovo lišće ne vene nego trajno čuva svoje zelenilo. Zato se nekada pobjednike u natjecanjima ili bitkama krunilo lovorovim vijencem. • Simbolika lovora traje još i danas i mnogi žude za tim da postanu laureati. • Lišće i plodovi koriste se u narodnom ljekarstvu. Sadrži eterična ulja koja pomažu kod reumatičnih tegoba. Svi su lovori otrovni, osim vrste Laurus nobilis. • Najčešći je začin još od biblijskih vremena.

5. Cimet kasija • Cimet se nalazi u Mojsijevom svetom ulju za pomazanje (Izl 30,22-25) “Još reče Jahve Mojsiju: "Nabavi najboljih mirodija: pet stotina šekela smirne samotoka, pola te težine - dvjesta pedeset - mirisavog cimeta, dvjesta pedeset mirisave trstike, pet stotina - prema hramskom šekelu - lovorike i jedan hin maslinova ulja. Od toga napravi posvećeno ulje za pomazanje; da bude smjesa kao da ju je pravio pomastar. “ • Uporaba cimeta, kao začina i kao «lijeka», seže daleko u povijest. Još su stari Egipćani njime obogaćivali okus brojnih napitaka, liječili razne bolesti te ga koristili kao sredstvo za balzamiranje. Bio je toliko cijenjen da ga se smatralo dragocjenijim od zlata. • Malo je zimzeleno drvo čija se unutarnja kora upotrebljavala za dobivanje začina. Dostupan je u obliku štapića ili kao začin u prahu te u obliku eteričnih ulja. • Slatkog je mirisa, ljekovite su mu osobine da jača imunološki sustav, zaustavlja rast bakterija i gljivica, stimulira proizvodnju probavnih sokova, zagrijava hladne noge i ruke.

6. Tamjan • Tamjan se u Bibliji, direktno ili indirektno, spominje više od 80 puta. "Kad ugledaše zvijezdu, magi se vrlo obradovaće. Uđoše u kuću i nađoše dijete s Marijom, majkom njegovom; padoše ničice i pokloniše mu se. Zatim otvoriše riznice svoje te ga obdariše zlatom, tamjanom i smirnom.” (Mt 2,10-11) • Tri mudraca su darovali novorođenog Isusa zlatom (kao kralja) , tamjanom kao (proroka i svećenika) i smirnom (kao čovjeka) . • Drvo tamjana raste u izuzetno suhom i pjeskovitom terenu, gotovo bez zemlje. Kora se zarezuje, a nakon 10-20 dana skuplja se osušeni biljni sok. Osušena smola daje diskretan miris , a kada se stavi na žaravicu, intezivan. Destilacijom smole dobiva se cijenjeno ulje koje se tisućama godina koristilo kao sveto ulje u religioznim obredima. • U starozavjetnom bogoštovlju, tamjan se upotrebljavao u kadionim žrtvama prinosnicama i njime su se posipavali prineseni kruhovi. • U Kristovo doba njeme se trgovalo kao izuzetno dragocjenim uljem i bilo je skuplje od zlata. Samo izuzetno imućni ljudi mogli su sebi priuštiti kupnju tamjana.

7. ...još o tamjanu • U Novom zavjetu, spominje se za iskazivanje počasti Isusu i kao simbol molitve koja uzlazi k Bogu. • Paljenje tamjana u raskužne svrhe veoma je staro, gotovo u svim religijama. Tamjan se palio i u čast neke osobe ili božanstva te u kultu. Zbog njegove rijetkosti i ugodna mirisa pridaje mu se životvorno svojstvo, a njegovo žrtveno paljenje predstavlja posebnu počast onome kome se prinosi. • Kršćanstvo ga u raskužne i kultne svrhe upotrebljava od 4.st nadalje (kadionica). • Tamjan se poistovjećje s dugim životom i putem koji vodi prema Bogu. • Prah tamjana jeobećavao je vječnu mladost i slovio se kao iscjelujuća hrana. • Miris tamjana potiče stvaranje unutarnjeg meditativnog mira, bistri razmišljanje, pročišćuje tijelo, um i dušu. • Eterično ulje tamjana ima sposobnost obnove stanica i tkiva pa se koristi za njegu kože. Njeguje sve organe i organske sustave.

8. Izop "Poškropi me izopom da se očistim, operi me, i bit ću bjelji od snijega!" (Ps 51,9) "Tad nataknuše na izopovu stabljiku spužvu punu octa i primaknuše je k Isusovim ustima." (Iv 19,29) • Izop je mala biljka, raste po zidovima, na pustim mjestima, među kamenjem pa stoga označava pokoru i poniznost. • Njezine su grane upotrebljavali kod žrtava očišćenja, na što se poziva molitelj u Psalmu 51. • U Ivanovom Evanđelju spominje se izopova stabljika: • pružali su je razapetim ljudima kako bi im olakšali nepodnošlivu bol. • Bio je cijenjen kao iscjeljujuća biljka te su ga koristili i za pranje gubavaca. • Zbog svojih ljekovitih svojstava kao čistilo, smatrao se znakom ponovno zadobivene nevinosti, pa stoga i krštenja. • Potiče pročišćavanje tijela i duše. Stvara neprijateljske uvjete za parazite. U nekim stanjima ne smije ga se koristiti. • Potiče kreativnost, meditaciju, opušteno i jasno razmišljanje.

9. Smirna ili mira “Ti ljubiš pravednost, a mrziš bezakonje, stoga Jahve, Bog tvoj, tebe pomaza uljem radosti kao nikog od tvojih drugova. Smirnom, alojem i kasijom mirišu ti haljine, iz dvorova bjelokosnih harfe te vesele.” (Ps 45,8-9 • Smirna je grm iz čije se stabljike, poput tamjana kad ju se zasječe, dobiva smola. • Upotrebljavala se kao mirodija pri sahranjivanju i kao sredstvo omamljivanja. • Poznata je kao sredstvo za kađenje još iz doba starog Egipta gdje se, kao i u Bibliji, spominje u obrednim ritualima. Smirna i tamjan, bile su dvije tvari koje su se obavezno koristile za kađenje, liturgiju i meleme. • U starom Egiptu se koristila i kao mast za balzamiranje tijela, odnosno njegovo očuvanje. Zato predstavlja simbol besmrtnosti. • U Bibliji se spominje kao jedan od darova triju mudraca novorođenom Isusu. • Arapi su je koristili za regeneraciju kože. • Od smirne se radila mast za rane i navodno niti jedan grčki vojnik ne bi u rat odlazio bez nje.

10. Mirta “Umjesto trnja rast će čempresi, umjesto koprive mirta će nicati. I bit će to Jahvi na slavu, kao znak vječan, neprolazan.” (Iz 55,13) • Mirta se u religijskom obredima koristila za čišćenje ritualnih nečistoća. • Grci mirtu posvećuju Afroditi, božici ljepote i ljubavi. Za njih je mirta simbol mladosti i ljepote. • Tradicionalno je mirta simbol besmrtnosti, ljepote, mira i čistoće. • Rimljani prikazuju božicu Veneru kako se izdiže iz mora s granom mirte u ruci. Ukrašavali su svoje hramove vijencima mirte i mirisali hodnike u kojima su slavili gozbe mirisom mirte. • Ulje mirte dobiva se destilacijom listova. Djeluje smirujuće na bronhe i pluća, opušta probavni sustav, uravnotežuje žlijezde s unutrašnjim lučenjem. • Miris mirte opisuje se kao dostojan raja: može očistiti i razbistriti um, stvara osjećaj smirenosti, djeluje osvježavajuće i pročišćavajuće, podiže imunitet.

11. Šaronska ruža, bušin “Ja sam cvijet šaronski, ljiljan u dolu.” (Pj 2,1) • Blagog je i slatkog mirisa sličnog medu. • Egipćani i Židovi upotrebljavali su bušin kao miris i palili ga u ritualima u hramu, zbog njegovog umirujućeg učinka. • Također se upotrebljavao za pomasti i u kozmetičke svrhe zbog svojih regenerativnih sposobnosti: iscjeljuje posjekotine i ogrebotine na koži pa je dobio naziv "aromatično šivanje". Naboranu i smežuranu kožu zateže i opušta je. • U prisustvu bušina virusi se vrlo teško razmnožavaju.

12. Nard “ I kad je u Betaniji, u kući Šimuna Gubavca, bio za stolom, dođe neka žena s alabastrenom posudicom prave skupocjene nardove pomasti. Razbi posudicu i poli ga po glavi. A neki negodovahu te će jedan drugomu: "Čemu to rasipanje pomasti? Mogla se pomast prodati za više od tristo denara i dati siromasima." I otresahu se na nju.” (Mk 14,3-9) • Nard je nježna biljka, snažnog, zemljanog mirisa. • Simbol je poniznosti, hrabrosti , dostojanstva i božanstva. • Raste u "kući bogova", u himalajskom području, na visinama između 3.500 i 5.600 metara. • Ulje se dobiva parnom destilacijom zdrobljenog korijenja biljke. U drevnim vremenima bilo je jedno od najcjenjenijih i njaskupljih ulja. Koristilo se za pomazivanje kraljeva, svećenika i velikodostojanstvenika. • Dragocjeni miris, koristio se i kao parfem, a smjesa narda za kađenje i smirenje. • Nard je dobar za njegu i obnovu kože i za organske sustave. • Pozitivno djeluje na emocije: smanjuje napetost, donosi unutarnji mir.

13. Cedar libanonski “A po cedrovini unutar Hrama bijahu urezani ukrasi - pleteri od pupoljaka i cvijeća; sve je bilo od cedrovine i nigdje se nije vidio kamen.” (1Kr 6,18) “Grede kuća naših cedri su,a natkrovlje čempresi. “(Pj 1,17) • Židovi su u vrijeme kralja od Salomona, od cedrovine izgradili unutrašnjost i krovište jeruzalemskog hrama. • Stablo cedra je zbog svoje visine bilo znak uzvišenosti, snage i trajnosti. Egipćani, Grci i Rimljani, od njega su gradili brodove i pravili kipove. • Zbog smolastog debla, bilo je simbol nepokvarljivosti. Egipćani su cedrovim uljem su premazivali papirus radi zaštite od insekata.Origen, crkveni otac, kaže: “Cedar ne trune, ako grede naših kuća načinimo od cedra, sačuvat ćemo dušu od pokvarenosti.” • Cedar je i simbol besmrtnosti. Egipćani su ga koristili i za zdravlje, ljepotu (njegu kose i tijela) i balzamiranje. • Rimljani su ga smatrali svetim drvom i od njega radili mirisne baklje • Libanonske cedrovine više nema jer su šume iskrčene nego se umjesto nje danas koristi atlantski cedar. • Ulje cedra je ljekovito za dišne putove i kožu, smiruje.

14. Aloa vera "Dođe i Nikodem. To je onaj koji je prije k Isusu došao po noći. On donese smjesu od oko sto libara smjese smirne i aloje. Tada uzeše Isusovo tijelo te ga, prema židovskom običaju sahranjivanja, obaviše platnom s mirodijama." (Iv 19,39) • U Novom zavjetu, spominje se kao sastojak balzama kojim je bilo pomazano Isusovo tijelo. • Jedna je od najstarijih i najljekovitijih biljaka. Za nju su znale sve stare kulture. Smatrale su je simbolom zdravlja, eliksirom dugovječnosti. • Polupustinjska je kaktusolika biljka iz porodice ljiljana. • Oštećeni list ove biljke odmah zarasta, što je jedinstveno, pa je ova osobitost korištena u lijecenju još od Starog Egipta. • Zbog njezinih "magičnih svojstava" i "božanskog statusa“, stari narodi su ratovali za područja na kojima je uspijevala ,a ponovno je otkrivena polovicom prošlog stoljeća. • Danas se najčešće koristi kod sunčanih opeklina, manjih rana i drugih problema s kožom, te jačanja imuniteta, no vrijednost joj je puno veća.

15. Šafran "Mladice su tvoje vrt mogranja pun biranih plodova: nard i šafran, mirisna trska i cimet, sa svim stabljikama tamjanovim, smirna i aloj s najboljim mirisima." (Pj 4,13-14) • Od davnina je poznat kao jedinstven začin, bojilo i lijek. • Ima intenzivan miris, blago gorkog okusa. • Začin se dobiva iz vrška tučka cvijeta kojih svaki cvijet ima samo tri, zbog čega je vrlo skup. Postoji izreka: "skup kao šafran". • Šafran znači “biti žut”, prema karakterističnoj žutoj boji koju otpušta. • Spominje se u Bibliji, veličali su ga u Mezopotamiji još prije 5000 godina. • Upotrebljavali su ga stari Grci, Feničani i Rimljani za parfumiranje kupki i prostora. • Imao je vjerski i hijerarhijski značaj. • Ljudi iz viših slojeva stalno su uz sebe imali male vrećice šafrana kako bi eliminirali smrad svojih sugrađana. • Nazivali su ga i "kraljem začina“i pripisivali mu brojna ljekovita svojstva:kao lijek za liječenje žutice, kuge, velikih boginja, ospica, protiv bolova i grčeva, bolesti bubrega. Moderna medicina danas opet otkriva njegovu ljekovitost.

16. Hvala na pažnji! Priredili učenici 7.b razreda: Dorotea Anić Tamara Danilović Luka Franolić Anita Kerhanaj Marija Lekaj Enni Mijuk Teo Miletić Nina Šušnjar Samanta Vučkić Mentor: vjeroučiteljica Tajana Matković