Vrste sociologije

1. Vrste sociologije

2. Individualističko “objašnjenje”Načela teorije racionalnog izbora • Pojedinci su racionalni djelatnici, a kolektiv je zajednica racionalnih pojedinaca (metodološki individualizam) • Racionalnost se mjeri kalkulacijom ciljeva i sredstava (troškova i dobiti; ugode i boli) • Ljudi slobodno donose odluke o svom ponašanju • Izbor će se se rukovoditi maksimalizacijom ugode/koristi za pojedinca (maximin načelo) • Izbor se može kontrolirati kaznom ili boli – društveni ugovor.

3. Primjer: društveni ugovor • Sebični interes • Maksimalizacija dobiti • Strah od kazne • Ulog tj. ograničenje suvereniteta/slobode aprox. jednak koristi

4. Primjeri II:teorija racionalnog izbora • Podjela uloga u braku (Gary Becker) • “Tragedija seljaka” (Garrett Hardin) • “racionalizacija potrošnje vode” • Nastanak korupcije (rent-seeking behaviour) • Ponašanje kolektiva (stranaka) • Mehanizmi sklapanja koalicija • Isplativost ovisnosti (Becker), rasne diskriminacije

5. Popper: “načelo racionalnosti” • Smisao NR: opća premisa “logike situacije” • Formulacije: • "Subjekti uvijek djeluju primjereno postojećoj situaciji“ • "Svaka je akcija racionalni odgovor na neku problemsku situaciju“ • "Svaka osoba u problemskoj situaciji racionalno odgovara na nju“ • “u problematičnim situacijama osobe najčešće racionalno reagiraju na njih“ • Problem s načelom racionalnosti: što je neistinit

6. Sociobiološka teorija • Hamiltonovo načelo inclusive fitness (Dawkinsova teorija sebičnog gena): • žrtvovanje za srodnike u mjeri genetske srodnosti (srodnička selekcija) • Maksimalizacija dobiti za gen: činiti sve da se umnoži identičan genski pool • Trivers: “recipročni” altruizam: • “pozitivno” samo ako donosi korist u budućnosti • (teorija igara – Axelrod)

7. Razmjeri objašnjenja na temelju teorije sebičnoga gena • spolni dimorfizam • diferencijalni reproduktivni uspjeh: • Agresivnost • altruizam • Spolna distribucija kriminala (Daly/Wilson) • Vremenska raspodjela kriminala • Diferencijalni roditeljski ulog (M/Ž, Trivers-Willard, pubertet) • Odnos među braćom, blizancima i sl. • Udvaranje, ljubomora, brak, silovanje...

8. Individualističko razumijevanje • Ljudske socijalne interakcije su iznimno fleksibilne i raznolike. • Razlog: mi svjesno interpretiramo svijet kao smislen – simboličan:: ovisan o situaciji

9. Značenja u tumačenju akta ili događaja • Akt • Situacija • Definicija • Stvorena emocija kod žrtve

10. Tumačenje (hermeneutika) • Mogućnost tumačenja tuđih djela i namjera: iz pojma “jastva”, “unutrašnje osobnosti” koja nam dopušta da o sebi i drugima mislimo kao da su “izvan” nas. • Taj osjećaj “jastva” (self) omogućuje nam da shvatimo da i drugi ljudi imaju “ja” i da preuzmemo ulogu drugih u našoj mašti, da vidimo stvari iz njihove perspektive – i da predvidimo njihove odgovore na naše akcije. • “Uživljavanje” (empatija) • Svaka interakcija je moguća jer se ponašanje može uklopiti u definicije i očekivanja koja dijelimo s drugima

11. Simbolični interakcionizam • Što sve može biti simbol? Sve – ako se ljudi slože – ili ako mogu priopćiti svoje značenje. • Interakcionizam: mi ne reagiramo na druge ljude izravno, već tumačimo svakodnevni život pomoću kategorija i definicija koje nam je dala naša kultura i koje smo naučili u interakciji s drugima • Najveći broj takvih interakcija prolazi nezapaženo, jer ih uzimamo zdravo-za-gotovo. • Ali svatko ima svoj način izražavanja koji treba uklopiti u širi kontekst značenja. • “Self” ili “ja” je različito s obzirom na različite osobe i različite situacije. Neka su ponašanja svojstvena formalnim prilikama, neka neformalnim ili pak posve intimnim. • To ne znači da smo neiskreni: neiskreni smo samo kada se prikazujemo onakvima kakvi ni sami ne želimo biti.

12. Simbolični interakcionizam II • Katkada (štoviše često) mi nismo ni svjesni da se ponašamo na određeni (ne)konvencionalan način. Tek kada počnemo razmišljati da nas drugi vide na određeni način, počinjemo shvaćati te implicitne konvencije. • Kako ljudi rade svoje dojmove? – • Status i uloga: status: muškarca, žene, vozača, studenta. Tim je statusima pripisana određena uloga – određen tip ponašanja. Stoga svaka “javnost” promatra različite “uloge” našeg “ja”.

14. Simbolični interakcionizam III • Ponekad su ta ponašanja jasna, a ponekad su dvosmislena ili ih čak niti nema. Mi često ne znamo kako se ponašati u određenoj situaciji stoga aktivno kreiramo svoju ulogu, ili zamišljamo različite situacije s obzirom na to kako nas drugi vide tj. kako mi smatramo da nas drugi vide. • Najčešće uzimamo u obzir očekivanja koja drugi imaju o našem ponašanju. Ta očekivanja stvaraju bezbroj malih pravila o kojima ne razmišljamo ozbiljno. • Goffman: primjeri neizrečenih pravila: “građanska nepažnja” prema strancima: svjesni smo prisutnosti drugih, ali izbjegavamo kontakt očima i sl. • Ta pravila vidimo samo kada ih netko prekrši: ako buljimo u nekoga u liftu, uskoro ćemo vidjeti da smo prekršili neko trivijalno pravilo prema bijesnoj reakciji drugoga. • Potpuna slika društva mora uključivati objašnjenje tih nepisanih, malih pravila, a ne samo onih za koje znamo.

15. Dramaturški pristup • “Dramaturški pristup” (Goffman): ljude brine tzv. Impression management: oni pokušavaju kontrolirati dojmove koje čine na druge kako bi se prikazali u najboljem svjetlu. Oni paze i na konstrukciju “okoline”,kako bi se njihov “ja” u nju najbolje uklopio. Recimo, paze na odijevanje koje će se uklopiti u određenu situaciju (s prijateljima, pri zapošljavanju i sl.) • Postoji “prednji” i “stražnji” dio pozornice za naše “ja”. (Konobarica: glumi jednu ulogu sa kupcima i mijenja svoju ulogu kada dođe u kuhinju. Roditelji glume pred djecom da se ne svađaju; parovi kada su sami komentiraju vlastiti i tuđi “učinak” na nekoj zabavi; profesori ne pokazuju svoj prijezir prema kolegama; politički vođe glume “zadovoljstvo” ili “samouvjerenost” pred javnošću; ) • Katkada predstava ne uspijeva, i ljudi su vrlo sposobni raspoznati tuđu “glumu”, preko znojenja, lošeg prostornog rasporeda…Unatoč tome, rijetko izazivamo kredibilitet “glumca”: svi radije održavaju “obraz” drugoga. Loša “gluma” je neugodna za sve. I stoga participiramo u “pomnom nepromatranju” potencijalno neugodnih okolnosti (kruljenje u želucu, kopanje nosa, izgled disfigurirane osobe, loše izgovore itd.) Takozvani “bonton” nije ništa drugo doli implicitni dogovor da jedni drugima pomažemo u “čuvanju obraza”.

18. Etnometodologija • Proučavanje konstrukcije i konvencionalne definicije stvarnosti u svakodnevnim interakcijama. • Razotkrivanje nepisanih pravila ponašanja i konvencija. • 1. eksperiment: uputa studentima da se prema roditeljima ponašaju kao prema nepoznatim osobama (15 minuta). Reakcija roditelja: konsternacija, začuđenost, bijes, šok, živčanost, nelagoda – ali očajnički pokušaj da se “situacija vrati u normalu”. Roditelji se nisu zabavljali, niti smatrali da je takvo razotkrivanje konvencija posebno poučno. • 2. eksperiment: razgovor oca i djeteta: “Kuda ideš”/”Van”/”Što ćeš raditi?”/”Ništa”/”Kad ćeš se vratiti?”/”Kasnije”

20. Etnometodologija • 3. eksperiment (“što misliš…?”): “Pukla mi je guma”/”Kako to misliš – pukla ti je guma?”/”Kako to misliš, kako to mislim? Probušena guma je probušena guma. Upravo sam to i mislio. Ništa posebno. Kakvog li pitanja.” • Ili: “Kako si?”/”Kako sam s obzirom na što? Na zdravlje, financije, rad u školi, moju duševnu nepomućenost, moj…?”//”Čuj samo sam htio biti uljudan. Iskreno, uopće me ne zanima kako si!”

21. Neverbalna komunikacija (“body language”) • geste, izrazi, pokreti, gestikulacije licem, manipulacija fizičkim prostorom među ljudima. • Edward Hall (“Nijemi jezik”): Za stolom, fizička “distanca” (do 5cm intimna; do 1m osobna; do 3m socijalna; iza 3m – javna). (Pretpostavka: da su geste i “distance” kulturno uvjetovane) • Razlike s obzirom “tko” narušava distancu. Muškarci sjede odvojenije jedan od drugoga nego žene; kada prijatelj naruši prostor reagiramo blaže nego kada ga naruši stranac; kod distance različitih spolova – reakcija je različita.

23. Problematične interakcije • Smisao: uvid u situacije koje ne možemo objasniti “makro” teorijama • H. Becker o korištenju marihuane • Muški liječnik, ženski pacijent (Henslin, Briggs) – formiranje rituala: kreiranje različitih “scena”: 1. prihvaćanje uloge pacijenta; 2. liječnik pristupa “profesionalno”, gleda u oči, pažljivo sluša; odlučuje da je ispitivanje nužno i odlazi; 3. ulazi sestra – pretvaranje “osobe” u “neosobu” – “kliničko (neosobno) ispitivanje”; tješenje; liječnik je još uvijek odsutan; 4. sestra; ulazi liječnik; deseksualiziranje interakcije; pružanje “pravnog svjedoka” o primjerenosti (neosobnosti) situacije; pacijent ne govori, izbjegava kontakt očima…5. Liječnik izlazi. Sestra pomaže da se uloga neosobe pretvori ponovno u osobu. • Slučaj ubojstva Kitty Genovese: primjer nevoljkosti da se uplićemo u problematične situacije – apatija promatrača. Ljudi prvo promatraju “ključeve tumačenja situacije kod drugih promatrača”. Nitko ne želi pretjerano reagirati i time “izgubiti obraz”. • Takooshian/Bodinger: lažne provale • Milgramovi eksperimenti s poslušnošću

24. Fenomenologija:Socijalna konstrukcija zbilje • Schutz: danost stvarnosti problematična; ona je samo interpretacija naših dojmova, i različite kulture različito interpretiraju svijet • Berger – Luckman: proces socijalne konstrukcije: • 1. eksternalizacija (proizvođenje predmeta, simbola itd.) • 2. objektivacija (gubitak svijesti da smo mi stvorili predmete svijeta); • 3. internalizacija (navodno “objektivne” činjenice postaju dio naše “unutrašnjosti” – svijesti)