1 / 73

ZAŠTITA POTROŠAČA

ZAŠTITA POTROŠAČA. Prof. dr. sc. Marko Baretić Katedra za građansko pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu. PREGLED PREDAVANJA. Zaštita potrošača općenito Razvoj zaštite potrošača Izvori Karakteristike Uređenje tržišta Zaštita sigurnosti Uređenje poslovnih praksi Ugovorno pravo Opći dio

alexandra
Télécharger la présentation

ZAŠTITA POTROŠAČA

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript

  1. ZAŠTITA POTROŠAČA Prof. dr. sc. Marko Baretić Katedra za građansko pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu

  2. PREGLED PREDAVANJA • Zaštita potrošača općenito • Razvoj zaštite potrošača • Izvori • Karakteristike • Uređenje tržišta • Zaštita sigurnosti • Uređenje poslovnih praksi • Ugovorno pravo • Opći dio • Posebni dio • Odštetno pravo • Odgovornost za neispravan proizvod • Procesno pravo • Zaštita kolektivnih interesa potrošača • Alternativni načini rješavanja potrošačkih sporova

  3. Politika zaštite potrošača sustavno se razvija već 30-ak godina obuhvaća niz mjera kojima se nastoji poboljšati položaj potrošača na jedinstvenom europskom tržištu jedan od važnih segmenata politike zaštite potrošača jest pravo zaštite potrošača ZAŠTITA POTROŠAČA U EUROPSKOJ UNIJI

  4. USTAVNOPRAVNI TEMELJ ZAŠTITE POTROŠAČA • Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice (Rimski ugovor) • periferno spominjanje potrošača u kontekstu poljoprivredne politike i politike tržišnog natjecanja

  5. USTAVNOPRAVNI TEMELJ ZAŠTITE POTROŠAČA • Single European Act (1987) • nema značajnijih promjena, no kroz tada unešenu odredbu čl. 100a olakšan je način donošenja odluka općenito, pa tako i na području zaštite potrošača

  6. USTAVNOPRAVNI TEMELJ ZAŠTITE POTROŠAČA • Ugovor o Europskoj uniji (1993) • Posebna glava ugovora (XI) i poseban članak (129a)odnosi se na zaštitu potrošača • Zaštita potrošača postaje službena politika Europske zajednice

  7. UGOVOR IZ AMSTERDAMA • Renumeracija teksta Ugovora • Članak 129a postaje članak 153. • Sadržajno korespondirajući članku 129a • Promjena u izričitom navođenju da je politika zaštite potrošača “horizontalna” politika

  8. UGOVOR IZ NICE • Nema promjena u odnosu na tekst iz Amsterdama • Geneza normativnog uređenja politike zaštite potrošača upućuje na postupni rast važnosti zaštite potrošača

  9. LISABONSKI UGOVOR • Treaty on European Union and the Treaty on the Functioning of the European Union • Članak 12. – zahtjevi zaštite potrošača uzet će se u obzir prilikom definiranja i provođenja ostalih politika i aktivnosti Unije • Članak 169. (bivši članak 153. Ugovora o osnivanju EZ)

  10. Članak 169 • 1. U svrhu promocije interesa potrošača te osiguranja visokog stupnja njihove zaštite, Unija će doprinositi zaštiti zdravlja, sigurnosti i ekonomskih interesa potrošača, kao i promociji njihova prava na obaviještenost, edukaciju te organiziranje u svrhu zaštite svojih interesa. • 2. Zajednica doprinosi razvoju visoke razine zaštite potrošača kroz: • mjere usvojene na temelju članka 114 u okviru dovršenja izgradnje unutrašnjeg tržišta • posebne aktivnosti koje podupiru i nadopunjuju politiku država članica.

  11. Članak 169 2. Europski parlament i Vijeće, djelujući po redovnoj zakonodavnoj proceduri te nakon konzultacija s s Ekonomskim i socijalnim komitetom, donijeti će mjere predviđene u stavku 2b. 3. Mjere usvojene na temelju stavka 3. ovog članka ne sprječavaju države članice da zadrže ili usvoje strože zaštitne mjere. Takve mjere moraju biti sukladne Ugovorima. Komisija će biti obaviještena o tim mjerama.

  12. Slobodan protok roba i usluga • Ideja zajedničkog tržišta – temelj EU • Različitost nacionalnih uređenja usporava slobodan protok roba i usluga: • potrošači ne žele trgovati u drugim zemljama jer ne znaju imaju li ista prava kao u svojoj zemlji • trgovci ne žele trgovati u drugim zemljama jer ne znaju koje su im obveze

  13. Slobodan protok roba i usluga • Nepovjerenje potrošača: • 26 % potrošača kupilo je robu ili uslugu u drugoj državi • 6 % potrošača obavilo je kupnju putem interneta od trgovca u drugoj državi • 45 % potrošača nema povjerenja u kupnju putem interneta od trgovca u drugoj državi • 56 % potrošača smatra da trgovac iz druge države neće poštovati njegova prava • 71 % potrošača smatra da je teže riješiti pitanja prigovora, raskida ugovora, garancije i sl. kad se kupuje od trgovca iz druge države • Nepovjerenje trgovaca: • 19 % trgovaca djeluje u drugim državama EU • 33 % trgovaca odbija prodati ili isporučiti robu ili uslugu izvan svoje zemlje • 48 % trgovaca spremno je djelovati u drugim državama EU • 55 % trgovaca smatra da im je preskupo trgovati u drugim zemljama zbog različitosti pravila o zaštiti potrošača

  14. Zaštita potrošača – izazov za trgovce • Potrošači i trgovci - subjekti s oprečnim interesima? • Pozitivne strane pravila o zaštiti potrošača: • povećanje povjerenja potrošača u tržište • veći obujam prometa • jedinstvena europska pravila • veće tržište • manji troškovi • predvidivost poslovanja • veći obujam prometa • Europska filozofija uravnoteženog pristupa

  15. KARAKTERISTIKE POLITIKE ZAŠTITE POTROŠAČA • Razvoj u okviru izgradnje unutrašnjeg tržišta (neizravna politika) • Područje podijeljene nadležnosti Zajednice i država članica • Naglašeno načelo supsidijarnosti i proporcionalnosti • Koncept minimalne zaštite (minimalnog usklađenja)

  16. RAZVOJ PRAVA ZAŠTITE POTROŠAČA • neizravni put razvoja (ujednačavanje nacionalnog prava) • “soft law” inicijative • “negative law”

  17. NEIZRAVNA POLITIKA • Razvoj prava zaštite potrošača na temelju članka 100 Rimskog ugovora, kroz “usklađivanje pravila domaćeg prava država članica koja izravno utječu na uspostavljanje ili funkcioniranje zajedničkog tržišta” • Sredina 70-ih godina prošlog stoljeća • Završetkom tranzicijskog perioda i uspostavljanjem zajedničkog tržišta zanimanje raste za socijalne teme, među ostalim, i za zaštitu potrošača

  18. SOFT LAW • Razvoj politike i prava zaštite potrošača kroz rezolucije – neobvezujuća pravila. • Iako se radi o neobvezujućim pravilima, važnost rezolucija očituje se u činjenici: • da je njime izražena politička volja institucija Europske zajednice • da se sud EZ-a često pozivao na rezolucije kao da se radi o obvezujućim pravilima

  19. SOFT LAW • Rezolucija Vijeća iz 1975. godine o prethodnom programu Europske ekonomske zajednici za zaštitu potrošača i politiku obavještavanja. • Pobrojana osnovna prava potrošača: • Pravo na zaštitu zdravlja i sigurnosti • Pravo na zaštitu ekonomskih interesa • Pravo na naknadu štete • Pravo na obavještavanje i edukaciju • Pravo na predstavljenost

  20. SOFT LAW Slijede rezolucije iz 1981., 1986., 1989., 1992. Prvi Akcijski plan donesen 1990., slijede 1991., 1993., 1998. Commission Consumer Policy Strategy for 2002-2006 Council’s Resolution 2002 Commission Consumer Policy Strategy 2007-2013

  21. NEGATIVE LAW • Negative Law – pravila kojima se zabranjuju aktivnosti suprotne prekograničnoj trgovini • Uklanjanje trgovinskih zapreka kao oblik neizravne zaštite potrošača • Razvoj kroz odluke SP EU • Utjecaj na potrošače dvojak: • Uklanjanje nacionalnih mjera (zakonodavstva) koje negativno utječu na potrošačev izbor • Uklanjanje nacionalnih mjera (zakondavstva) koje su usmjerene na zaštitu (domaćih) potrošača ako te mjere ugrožavaju međugraničnu trgovinu

  22. NEGATIVE LAW • Uklanjanje nacionalnih mjera koje negativno utječu na potrošačev izbor • C 170/78 Commission v. United Kingdom (sustav oporezivanja alkoholnih pića) • C 178/84 Commission v. Germany (njemačka pravila o tehnikama proizvodnje piva) • Uklanjanje nacionalnih mjera koje su usmjerene na zaštitu (domaćih) potrošača • C 120/78 Rewe zentrale v. Bundesmonopolverwaltung für Branntweing (Cassis de Dijon) (zahtjev minimalnog postotka alkohola) • C 407/85 Drei Glocken V. USL Centro-Sud (talijanska tjestenina)

  23. SADAŠNJE STANJE • Preko 90 direktiva koje se izravno odnose na zaštitu potrošača • Budući da je zaštita potrošača horizontalna politika – velik broj direktiva na području ostalih politika periferno uređuje i zaštitu potrošača. • Snažan utjecaj na pravne poretke država članica

  24. SADAŠNJE STANJE • Direktivama na području zaštite potrošača uglavnom se uređivalo: • tehničke standarde kojima je cilj zaštita potrošača • uvjeti pružanja usluga na tržištu (poglavito oglašavanje) • privatno (obvezno) pravo država članica • neizravno usklađivanje privatnopravnih uređenja država članica

  25. “POTROŠAČKI” ACQUIS • Direktiva 2001/95/EEZ o općoj sigurnosti proizvoda • Direktiva 89/109/EEZ o usklađivanju prava Država članica u pogledu materijala i proizvoda koji dolaze u kontakt sa prehrambenim proizvodima • Direktiva 2000/13/EZ o usklađivanju prava Država članica u pogledu označavanja, prezentacije i reklamiranja prehrambenih proizvoda • Direktiva 79/581/EEZ o zaštiti potrošača u pogledu isticanja cijene prehrambenih proizvoda, dopunjena Direktivom 88/315/EEZ te Direktivom 95/58/EZ

  26. “POTROŠAČKI” ACQUIS • Direktiva 2006/114/EZ o zavaravajućem i komparativnom oglašavanju (Direktiva 84/450/EEZ, izmijenjena i dopunjena Direktivom 97/55/EZ) • Direktiva 2005/29/EZ o nepoštenim poslovnim praksama

  27. “POTROŠAČKI” ACQUIS • Direktiva 85/577/EEZ o zaštiti potrošača u pogledu ugovora sklopljenih izvan poslovnih prostorija • Direktiva 97/7/EZ o zaštiti potrošača u pogledu ugovora sklopljenih na daljinu • Direktiva 2011/83/EU o potrošačkim pravima • Direktiva 2002/65/EZ o sklapanju na daljinu ugovora o potrošačkim financijskim uslugama • Direktiva 93/13/EEZ o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima • Direktiva 1999/44/EZ o određenim aspektima prodaje potrošačkih roba i pripadajućim garancijama • Direktiva 94/47/EZ o zaštiti kupaca u pogledu određenih aspekata ugovora koji se odnose na kupnju prava na korištenje nekretnina na bazi timeshare-a • Direktiva 2008/122/EZ o zaštiti potrošača u pogledu timeshare ugovora, dugotrajnih turističkih proizvoda te njihovoj prodaji i zamjeni • Direktiva 90/314/EEZ o turističkim paket aranžmanima

  28. “POTROŠAČKI” ACQUIS • Direktiva 87/102/EEZ o usklađivanju prava Država članica u pogledu potrošačkih kredita (izmijenjena i dopunjena Direktivom 90/88/EZ i Direktivom 98/7/EZ) • Direktiva 2008/48/EZ o ugovorima o zajmu za potrošače • Direktiva 85/374/EEZ o odgovornosti za neispravne proizvode (izmijenjena i dopunjena Direktivom 1999/34/EZ) • Direktiva 98/27/EZ o sudskim/upravnim zabranama za zaštitu interesa potrošača

  29. PRIVATNOPRAVNI ASPEKTI ZAŠTITE POTROŠAČA • Direktivama s područja zaštite potrošača, EU utječe kako na javnopravne tako i na privatnopravne poretke država članica • Pitanje održivosti podjele na javno i privatno pravo

  30. POTROŠAČ • Bilo koja fizička osoba koja nastupa na tržištu ili sklapa pravni posao radi ostvarivanja ciljeva koji su izvan njegove djelatnosti, njegova posla ili zanimanja !!!!!!!!!

  31. KARAKTERISTIKE PRAVA ZAŠTITE POTROŠAČA • Ne radi se o “europskom pravu” već “europeiziranom” pravu država članica • Uređenje po načelu “rationae personae”, a ne “rationae materiae” • Vertikalni pristup • Bitno izmijenjeni pravni poredci država članica, poglavito privatnopravni poredci

  32. OBILJEŽJA PRAVA ZAŠTITE POTROŠAČA • Dužnost obavještavanja • Pravo na jednostrani raskid ugovora • Kolektivna zaštita potrošača • (Polu)prisilna narav pravila o zaštiti potrošača • Široki krug sastojaka ugovora • Posebna poveznica za potrošačke ugovore • Teret dokazivanja • Minimalna zaštita potrošača • Alternativni načini rješavanja sporova

  33. DUŽNOST OBAVJEŠTAVANJA • Paradigma obavještavanja – “samo dobro obaviješteni potrošač može učinkovito zaštititi samoga sebe” • Trgovcu se nameće dužnost obavještavanja potrošača o nizu elemenata njihovog ugovora • Dužnost obavještavanja i u predugovornom stadiju i u stadiju ispunjavanja ugovora

  34. PRAVO NA JEDNOSTRANI RASKID UGOVORA • Pravo priznato potrošaču • Direktivom o ugovorima sklopljenima izvan poslovnih prostorija trgovca • Direktivom o prodaji na daljinu • Direktivom o sklapanju na daljinu ugovora o potrošačkim financijskim uslugama • Direktivom o dugotrajnim turističkim proizvodima • Direktivomo potrošačkim kreditima • Direktivom o potrošačkim pravima • Jednostrani, bezrazložni raskid ugovora

  35. KOLEKTIVNA ZAŠTITA POTROŠAČA • Inicijalno, priznata samo pojedinim direktivama • Naknadno, Direktivom o sudskim/upravnim zabranama za zaštitu interesa potrošača, ta mogućnost kolektivne zaštite protegnuta na cjelokupni potrošački acquis • Štite se difuzni, kolektivni interesi potrošača • Kolektivistička naspram individualističke zaštite • Preventivna zaštita • Dilema: upravni ili sudski put zaštite

  36. PRAVNA NARAV PRAVILA O ZAŠTITI POTROŠAČA • Pravila o zaštiti potrošača nisu ius strictum u klasičnom smislu • Riječ je o poluprisilnim pravilima • Ugovorom je moguće odstupiti od tih pravila ako je to u interesu potrošača • Narušeno načelo stranačke autonomije

  37. ŠIROK KRUG SASTOJAKA UGOVORA • Nizom direktiva propisan širok krug elemenata koji moraju biti sadržani u ugovoru pojedine vrste koji se sklapa između potrošača i trgovca

  38. POSEBNA POVEZNICA ZA POTROŠAČKE UGOVORE • Potrošač se izborom mjerodavnog prava ne može lišiti zaštite koja mu pripada po pravilima pojedine direktive • Tim pravilom nije u potpunosti isključena mogućnost ugovornog određivanja mjerodavnog prava

  39. TERET DOKAZIVANJA • Teret dokazivanja u pogledu postojanja/nepostojanja određenih činjenica prebačen je na trgovca • Takvo pravilo sadrži: • Direktiva o prodaji na daljinu • Direktiva o sklapanju na daljinu ugovora o potrošačkim financijskim uslugama • Direktiva o komparativnom i zavaravajućem oglašavanju • Direktiva o nepoštenim poslovnim praksama

  40. ALTERNATIVNI NAČINI RJEŠAVANJA POTROŠAČKIH SPOROVA • Unija potiče alternativne načine rješavanja potrošačkih sporova • Primjeri: mirenje, ombudsmani u nordijskim zemljama, Ured za pošteno trgovanje u Ujedinjenom Kraljevstvu

  41. PRIGOVORI PRAVU ZAŠTITE POTROŠAČA • Argumentirani prigovori uređenju materije prava zaštite potrošača: • Prigovor nesustavnosti • Prigovor nekonzistentnosti • Prigovor “crne kutije” • Prigovor neusklađenosti pravnih poredaka država članica • Prigovor zastarjelosti “potrošačkog” acquis-a • Prigovor složenosti (kompliciranosti) pravnog uređenja

  42. PRIGOVOR NESUSTAVNOSTI • “Pointilistički” pristup stvaranja prava zaštite potrošača • Direktive s područja zaštite potrošača nisu utemeljene na zajedničkim načelima

  43. PRIGOVOR NEKONZISTENTNOSTI • Dvije razine nekonzistentnosti: • Nekonzistentnost unutar pojedine direktive • Nekonzistentnost između pojedinih direktiva

  44. PRIGOVOR NEKONZISTENTNOSTI • Različiti pristupi korišteni u istoj Direktivi • Primjer Direktive o trgovačkim zastupnicima • Istodobno korištenje pojma “indemnity” i “compensation”

  45. PRIGOVOR NEKONZISTENTNOSTI • Primjer potrošača: • Potrošač je osoba koja djeluje izvan okvira svoje djelatnosti, svog posla i svog zanimanja (Direktiva o nepoštenim ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima) • Potrošač je fizička osoba koja djeluje radi ostvarivanja ciljeva koji se mogu smatrati izvan njegove djelatnosti ili zanimanja (Direktiva o prodaji na kućnim vratima) • Potrošač je osoba koja pristaje uzeti paket aranžman (Direktiva o turističkim paket aranžmanima)

  46. PRIGOVOR NEKONZISTETNOSTI • Primjer trgovca: • Koriste se izrazi: trgovac (trader), prodavatelj (seller), dobavljač (supplier) • Trgovac je fizička ili pravna osoba koja djeluje u okviru svoje poslovne ili komercijalne djelatnosti (Direktiva o ugovorima na daljinu) • Trgovac je fizička ili pravna osoba koja djeluje u svrhe koje se odnose na njegovu djelatnost, posao ili profesiju, bez obzira radi li se o privatnopravnoj ili javnopravnoj osobi (Direktiva o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima) • Pitanje adekvatnosti pojma “trgovac”

  47. PRIGOVOR NEKONZISTETNOSTI • Iste se situacije u pojedinim direktivama različito uređuju. • Primjer dužine roka za jednostrani raskid ugovora: • 7 dana (Direktiva o prodaji izvan poslovnih prostorija trgovca) • 10 dana (Direktiva o timeshare-u) • 14 dana (Direktiva o sklapanju na daljinu ugovora o potrošačkim financijskim uslugama) • Problem računanja rokova putem “radnih dana” (ugovori na daljinu) i “kalendarskih dana” (timeshare).

  48. PRIGOVOR NEKONZISTENTNOSTI • Temeljni pojmovi poput “ugovora”, “štete”, “ispunjenja ugovora”, “neispunjenja ugovora”, uopće se ne definiraju • Određeni su pojmovi definirani jednom direktivom, ali ne i ostalima • Primjer: definicija štete u Direktivi o odgovornosti za neispravan proizvod, nepostojanje definicije štete u Direktivi o turističkim paket-aranžmanima • Pitanje dopuštenosti analogije

  49. PRIGOVOR NEKONZISTENTNOSTI • Nekonzistentnost kao posljedica prevođenja na sve službene jezike. • Direktiva o nepoštenim ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima • Pre-formulated contracts • Contrat d’ adhésion • Contrato di adesione

  50. PRIGOVOR “CRNE KUTIJE” • Sud EZ, tumačeći pojedine direktive, ne vodi računa o posebnostima domaćeg prava država članica, čime se dovodi u pitanje ustaljene institute domaćeg prava • Kreirajući pravila direktiva, tijela EU uvode u pravne poretke država članica institute i termine koji u tim pravnim porecima nisu poznati

More Related