470 likes | 879 Vues
PROBLEMI STANDARDIZACIJE NAGLASAKA U HRVATSKOM JEZIKU. Ivan Ivas Filozofski fakultet u Zagrebu. ODREĐENJE NAGLASKA. Naglašavanje je isticanje jedne od govornih jedinica koja je s drugima, istoga reda veličine, uključena u veću govornu jednicu.
E N D
PROBLEMI STANDARDIZACIJE NAGLASAKA U HRVATSKOM JEZIKU Ivan Ivas Filozofski fakultet u Zagrebu
ODREĐENJE NAGLASKA • Naglašavanje je isticanje jedne od govornih jedinica koja je s drugima, istoga reda veličine, uključena u veću govornu jednicu. • Naglasak je isticanje naglašljive jedinice u okviru naglasne jedinice (Garde 1993). • Naglasak pokazuje ojezgrenost govornih jedinica u različitim govornim/jezičnim slojevima.
NAGLAŠAVANJE I GOVORNI/JEZIČNI SLOJEVI • GOVOR JEZIK • glas fonem • slog morfem • govorna/prozodijska riječ leksička/pravopisna riječ • naglasna skupina složenica • intonacijska jedinica / govorni blok (su)rečenica • rečenica rečenica • odlomak odlomak • diskurz tekst Naglasak je znak odnosa; - među različitim slojevima (uključivanje manjeg u veće); - među jedinicama jednog sloja u sintagmi (kontrastiranje); - među jedinicama prisutnih u sintagmi i odsutnih koje su mogle biti uključene na istom mjestu (oponiranje).
NAGLASAK – DIO PROZODIJE KOJI NIJE PROZODEM? • Prosodia: ono što pristupa k pjevanju; govor uz pratnju kitare ili frule. l. prosoda < g. prosoda < g. pros ode • l. accentus < l. ad cantus • Prozodija je govorna melodija – dijelom jezična i dijelom parajezična; čine ju odnosi jačine, trajanja i visine među dijelovima govora, uključujući i prekide (stanke). Služi uključivanju manjih govornih jedinica u veće, odnosno raščlambi većih govornih jednica na manje. Ističe obavijesno važnije dijelove govora i tako uvodi hijerarhiju (uređuje odnose) među jedinica govora u nizu.
NAGLAŠAVANJE I PROZODIJA RIJEČI • (Garde 1993): • Naglašljiva jedinica – slog ili mora • Naglašena jedinica - jedinica u kojoj je naglašljivost ostvarena • Naglasna jedinica – govorna/prozodijska/fonetska riječ; okupljenost oko naglašenog; međujedinica – značenjska jedinica između morfema i rečenice. • Prozodijska obilježja su razlikovna ili opozicijska obilježja jezičnih (gramatičkih) jedinica (morfema). • Naglasna obilježja su kontrastivna obilježja riječi u govornom nizu
NAGLASNA OBILJEŽJA • NAGLASNI POSTUPCI • pozitivni (dodavanje obilježja): • - silina (jačina/udar – prototipno i najčešće sredstvo isticanja) • - tonska visina • trajanje • negativni naglasni postupci • - ograničen izbor vokala • - slabljenje izgovora (redukcija vokala) • MJESTO NAGLASKA U RIJEČI • vezano – djelomično vezano – s ograničenom slobodom – slobodno • U riječima se slogovi i more sintagmatiziraju, slijedeći pravila redoslijeda i količine razlike jakosti, tona, dužine i točnosti izgovaranja (Škarić 1997: 70).
ULOGE NAGLASKA I RASPOREĐENOST U RIJEČI • (Garde 1993): • Osnovna je funkcija naglaska kontrastivna – da istakne riječ kao posrednika između morfema i rečenice. • U jezicima sa stalnim mjestom naglaska naglasci su svojstvo riječi, određeni su fonološkim kriterijima i omogućuju prebrojavanje riječi u sintagmi. • U jezicima s pomičnim mjestom naglaska naglasci mogu biti svojstvo morfema, određeni su gramatičkim kriterijima i pokazuju morfemski strukturu riječi; mogu imati razlikovnu ulogu.
RAZLIKOVNE ULOGE NAGLASKA • tonskim oblikom • u švedskom: ako se riječ buren izgovori s jednim od dva švedska naglaska, znači "krletka", a s drugim znači "nošen". • u hrvatskom: luka : Luka • mjestom naglaska u riječi • u engleskom: content (sadržaj) : content (zadovoljan) • u španjolskom: • termino (rok, termin) • termino (završavam) • termino (završio je)
uključivanjem manjih jedinca u veće i njihovom hijerarhizacijom • pušač – nepušač - nepušač – nepušač • (Kravar 1963: "logički akcent riječi") • S''onnt'ag • R''uck – f'ahr(t) • R''uckfahr – k'arte • S''onntags-r'uckfahrkarte • (Garde 1993)
PRISTUPI NAGLAŠAVANJU • lingvistički (fonološki, funkcionalni) • - tipologija naglasnih sustava (Garde 1993; Jelaska 2004) • - jezične uloge naglašavanja (Garde 1993; Jelaska 2004) • - odnosi naglasnog sustava s drugim jezičnim sustavima, primjerice s vokalskim (Kovačec 1989; Moguš 1971) • - odnosi različitih naglasnih slojeva (Garde 1993; Kravar 1963) • - fonološki opisi naglasaka: generativni, metrički, autosegmentalni, višeglasni... (Jelaska 2004) • - rekonstrukcija evolucije naglasnih sustava (Ivšić 1970; Moguš 1971)
fonetski • - opisi pojavne (materijalne - fiziološke, akustičke) strane naglasaka (Škarić 1991) • istraživanje percepcije naglasnih obilježja (Mildner 1994) • istraživanje proizvodnje naglasnih obilježja • standardološki • - načelni: načela standardnosti i standardizacije (Brozović 1958; 1963; Škarić 2001; Škarić et al.) • - preskriptivni • - deskriptivni (Ivšić 1911, 1914, 1970: Vukušić 1984) • - sociolingvistički i sociofonetski (Vukušić 1984; Škarić 1999, 2002, Škarić i Lazić 2002; Škarić et al, Varošanec-Škarić 2001)
NAGLASNI SUSTAV HRVATSKOGA STANDARDNOG JEZIKA • - između udarnih i tonskih jezika; • - naglašljiva jedinica je slog, naglasna jedinica je govorna riječ: leksičkoj/pravopisnoj riječi mogu se prikloniti nenaglasnice (klitike) – prednaglasnice (proklitike) i zanaglasnice (enklitike); • - jezik s ograničenom slobodom u raspoređivanju naglasaka u riječima; • - ne pokazuje jasnu težnju naglašavanju rubova riječi (početka ili kraja), niti naglašavanju srednjih slogova riječi.
POVIJESNI PREGLED • (Moguš 1971) • Praslavenski: troakcenatski sustav: cirkumfleks (dugi silazni), akut (dugi uzlazni) i kratki (silazni). Svi slogovi riječi mogu biti naglašeni, srednji samo uzlaznim. • Starohrvatski: izgubljena je opreka po tonskom obliku: dvoakcenatski sustav – silazni dugi i kratki; kratki silazni koji je nastao od akuta je „sekundarni silazni“, a trag podrijetla čuva u raspoređenosti: samo se iskonski kratki silazni prenosi na prefiks i proklitiku, i to neoslabljeno. Svi slogovi mogu biti naglašeni, srednji samo sekundarnim katkim silaznim.
Povratak akuta: kao posljedica regresivne metatakse, prelaženje naglaska sa zadnjeg sloga s centralnim vokalom (koji se zatim i gubi iz jezika) na slog ispred (aa > aa > a). Također posljedica sažimanja dvaju slogova u jedan dugi (nehoćeš > nećeš). • Gubljenje akuta: akut prelazi u dugi silazni, koji svoje drugačije podrijetlo pokazuje drugačijom raspoređenošću. • Novoštokavski: povratak uzlaznosti. Naglašen slog (vokal) teži na svom početku biti visok. Kad je silazni bio u sredini ili na kraju riječi, slog prije njega (naročito ako je bio dug) počeo je služiti kao zalet za postizanje visine naglašenog sloga (noga > noga; ruka > ruka).
ČETVERONAGLASNI NOVOŠTOKAVSKI (I HRVATSKI STANDARDNI) SUSTAV
PROZODIJSKI MATERIJAL KOJI TVORI PROZODIJSKE OBRISE RIJEČI U HRVATSKOM STANDARDNOM JEZIKU • pozitivna naglasna obilježja • a dugosilazni (silazni) • a kratkosilazni (brzi, oštri) • a dugouzlazni (uzlazni) • a kratkouzlazni (spori, blagi) • a zanaglasna dužina (kvantiteta) • negativno naglasno obilježje • a kraćina • Između pozitivnih i negativnih naglasnih obilježja u sintagmi je odnos kontrasta; • među pozitivnim naglasnim obilježjima u paradigmi može biti odnos opozicije.
FONOLOŠKA OBILJEŽJA PROZODIJSKIH FORMANATA RIJEČI(SUPRASEGMENTALNA RAZLIKOVNA OBILJEŽJA)
NAGLASNI SUSTAV HRVATSKOG STANDARDNOG JEZIKA S ASPEKTA FUNKCIONALNE AKCENTOLOGIJE (Garde 1993) • Naglasci: sustav s dva naglaska – silazni i uzlazni, koji se ostvaruju dugim i kratkim slogovima. • Silaznost i uzlaznost nisu tonovi, nego posljedica razmještanja naglaska; uzlaznost je posljedica mjesta naglaska na nekom od srednjih slogova riječi. • Naglašavanje početnog sloga ostvaruje se silaznom melodijom na istom slogu; naglašavanje nepočetnog sloga ostvaruje se tako da uzlaznost zahvaća prethodni (nenaglašeni) slog, što tvori naglasnu jeku. • N.jed. voda /vod'a/ A.jed. vodu /v'odu/ • N.jed. ruka /ruuk'a/ N.mn. ruke /r'uuke/ • Psati /piis'ati/ - pšem /p'iišeem/ - zapšem /zap'iišeem/
Raspoređivanje naglasaka • (Garde: „sasvim neobična raspoređenost“) • 1. Početni slog može imati bilo koji od naglasaka. • 2. Početni-i-završni slog (jednoslog) može biti naglašen samo silazno. • 3. Unutarnji slogovi mogu biti naglašeni samo uzlazno. • 4. Posljednji slog ne može biti naglašen. • 5. Dugi a nenaglašeni slogovi mogu biti samo iza naglašenoga sloga.
VIŠEGLASNI FONOLOŠKI OPIS NAGLASNOG SUSTAVA HRVATSKOG JEZIKA (Jelaska 2004) • Naglasci: sustav ima dva naglaska, koji se mogu ostvariti na dugim i kratkim slogovima: • - jednosložni (silazni sliveni ton): udar i ton spojeni su u istom slogu • dvosložni (uzlazni sliveni ton): udar i ton razdvojeni – udar je na prvome, a ton (visoki) je na drugome slogu • * * * • grad (der Hagel) graad (die Stadt) suunce (die Sonne) • v v n v n • * * * • magla (der Nebel) ziima (Winter) graanje (das Geast) • n v n v nv n
Raspoređenost • 1. Udar može biti na svakom slogu riječi, ali je rijetko na posljednjem; iznimke su strane riječi (deb) i kratice (HDZ – ha-de-ze). • 2. Tonovi se mogu pojaviti na svakom slogu; u riječi može biti samo jedan visoki ton (iznimke su složenice i superlativi). • 3. Dužina se može pojaviti samo poslije udara. • 4. Na prvom se slogu riječi mogu pojaviti svi naglasci. • 5. U sredini riječi obično su dvosložni (uzlazni) naglasci, ali neke, za jezik rubne kategorije mogu imati i silazne.
NAGLASNI SUSTAV PREMA ŠKARIĆU (1991; 1997) • Naglasci • Sustav ima dva naglaska – visoki (silazni) i niski (uzlazni). • Visoki: usklađenost jačine i tona; tako naglašen slog izrazito je istaknut u odnosu na okolne slogove. • Niski: neprototipan, obrnut, neprirodan; razdvojenost jačine i tona; mala razlika u visini između naglašenog i zanaglasnog sloga (dio riječi je povišenog i uravnjenog oblika); zbog slabe opažljivosti (nedostatak pozitivnih naglasnih obilježja) o mjestu naglaska zaključuje se dedukcijom (na temelju poznavanja pravila o raspoređivanju). • Raspoređenost • 1. Silazno može biti naglašen bilo koji slog u riječi. • 2. Uzlazno naglašen ne može biti posljednji slog riječi. • 3. Dug nenaglašen slog ne može biti slog ispred naglašenog.
AKUSTIČKA ANALIZA HRVATSKIH STANDARDNIH I DVAJU DIJALEKTALNIH NAGLASNIH OBLIKA • grad (der Hagel) • jesen (der Herbst) • žena (die Frau) • snaga (die Kraft) • grad (die Stadt) • sunce (die Sonne) • marenda (die Enge) • magla (der Nebel) neprenosiv (unubertragbar) zma (der Winter) čokolada (die Schokolade) ja (ich) granje (das Geast) vapor (das Schiff) Zagreb Bezveznjak ( der Luftikus)
grad (der Hagel) jesen (der Herbst) žena (die Frau) snaga (die Kraft)
grad (die Stadt) sunce (die Sonne) magla (der Nebel) marenda (die Enge)
neprenosiv (unubertragbar) zma (der Winter) ja (ich) čokolada (die Schokolade)
granje (das Geast) vapor (das Schiff) Zagreb Bezveznjak ( der Luftikus)
NAGLAŠAVANJE – NAJTEŽI ORTOEPSKI PROBLEM U HRVATSKOM JEZIKU • Problem je već u tome što se stručnjaci ne slažu u tome što jest hrvatski naglasni standard, pa nema ni općeprihvaćenih mjerila za procjenu govora kao ispravnog ili pogrešnog.
Opći standardizacijski problemi • Neslaganja standardologa o načelima standardnosti i standardiziranja: • - jedni traže opravdanja za održanje postojeće norme i propisuju oblike kakve nitko ne govori; • - drugi tvrde da odlučivanje o tome što će biti propisano ne treba zasnivati na „kabinetskoj dedukciji“, nego na sociolingvističkim/sociofonetskim istraživanjima stanja, preferencija i tendencija (Škarić i suradnici). • Neizbježan raskorak između triju razina apstrakcije sustava (samo funkcionalno pertinentni elementi), norme (kolektivna realizacija sustava) i govorenja (individualne realizacije norme) (Silić 1997).
Raslojenost norme: • propisana (kodificirana) i uporabna (Vukušić); klasični idiom, prihvatljivi idiom i prihvaćeni idiom (Škarić); funkcionalno-stilske razlike. • Budući da su sustav i norma povijesne pojave (procesi), postavljena načela standardnosti ne mogu se u potpunosti ostvarivati u procesu standardizacije. • Standardizacija je dio jezične politike, a jezična politika je dio politike uopće; jezik-cilj uvijek je ideološki i politički projekt, određen identifikacijskom funkcijom jezika. To se odražava na lingvističkom nazivlju (jezik, dijalekt, varijanta, teritorijalne relizacije jednog jezika) i u vrijednosnim sudovima o jeziku; (ne)prirodan, (ne)lijep, (ne)funkcionalan, (ne)prihvatljiv, (ne)poželjan.
Jak utjecaj povijesnog naslijeđa • Novoštokavski jezik je osnova petorim standardnim jezicima – bošnjačko-muslimanskom, crnogorskom, srpskom i hrvatskom • Hrvati su govorili, i još govore, trima jezicima – čakavskim, kajkavskim i zpadnim štokavskim. • Za povijest hrvatskog jezika izrazito je karakteristično osciliranje između konvergencijskih i divergencijskih težnji u odnosu prema jezicima susjednih štokavskih zajednica.
Radi uključivanja u širu, južnoslavensku zajednicu, hrvatski standard zasnovan je na ijekavskom istočnom novoštokavskom narječju, iako su Hrvati dotada već imali izgrađen standard na osnovi ikavskog zapadnog novoštokavskog narječja. • U govoru Hrvata interferira čak pet naglasnih sustava – od jednonaglasnog do petonaglasnog. • Nizak stupanj govorne kulture: zanemarivanje ortoepije zbog poistovjećivanja jezične kulture s pismenošću. I stručnjake i nestručnjake najviše brine pravopis.
KOJEM RJEČNIKU VJEROVATI?I KOME JE UOPĆE VAŽNA NAGLASNA NORMA? • Primjeri različitih naglasnih oblika u novijim rječnicima: • Knjževnost (A); knjževnost i književnost (HER); knjževnost (HJS, RHJ) • depozit (A, HER); depozit (RHJ); depozit (HJS) • prošlotjedn (A, HER); prošlotjedn i prošlotjedn (HJS) • Kanada (A, HER); Kanada i Kanada (HJS); Kanada i Kanada (RHJ) • Čle (A, HER); Čle (RHJ); Čle (HJS) • Tuškanac (A); Tuškanac (HER); Tuškanac i Tuškanac (HJS)
NAJČEŠĆI OTKLONI OD NAGLASNE NORME • - prepoznatljiva lokalna obilježja u naglašavanju (primjerice velika razlika u ostvarivanju kratkouzlaznog na jugoistoku i sjeveroistoku zemlje); • - naglasna hiperkorektnost: greške napravljene u namjeri da se naglašava ispravno (progoniti > progoniti); • - izostanak zanaglasnih dužina (G.jed. žene > žene);
- silazno naglašavanje nepočetnih slogova riječi: • u G.mn. nekih imenica • (iskustvo – skustava > iskustava) • u složenicama (poljoprvreda, gornjokarlovački) • u stranim imenima (Australija) • neprenošenjem silaznog naglaska na proklitiku • (pred kućom > pred kućom; u grad > u grad) • zamjena kratkouzlaznog dugouzlaznim (prorok > prorok); • - neutralizacija razlike između kratkouzlaznog i kratkosilaznog u korist kratkosilaznog
NAGLASNE TENDENCIJE U HRVATSKOM JAVNOM GOVORU • - nestajanje zanaglasnih dužina; • - sve veća tolerancija prema silaznim naglascima u sredini riječi; • - sve rjeđe naglašavanje kratkouzlaznim naglaskom; gubitak naglasne kombinacije kratkouzlazni + zanaglasna dužina (zovem > zovem; jorgovan > jorgovan); • - promjene naglasnih uzoraka u smjeru ujednačavanja (češalj – G.jed. češlja > češlja); • - sve rjeđa upotreba naglasaka u razlikovnoj funkciji, primjerice, nerazlikovanje određenih i neodređenih pridjeva (plava vs. plava)
MOGUĆI UZROCI AKTUALNIH NAGLASNIH PROMJENA U HRVATSKOM STANDARDNOM JEZIKU • - težnja pojednostavljenju (rasterećenju) naglasnog sustava; • - složen i teško naučljiv naglasni sustav; • - neusustavljena norma (različito naglašavanje u jezičnim priručnicima); • - mala funkcionalna razlikovnost naglasaka; • - slaba zamjetljivost razlike između dvaju uzlaznih te između kratkouzlaznog i kratkosilaznog; • - težnja ustanovljavanju hrvatskog jezika kao prepoznatljivo posebnog; težnja razlikovanju od srpskog i bošnjačkog jezika; • - paradoksalno obilježje visokog naglasnog stila (klasičnog/strogog standarda) da je sličniji niskim (“provincijalnim”, “ruralnim”) naglasnim stilovima štokavskih lokalnih (hrvatskih i izvanhrvatskih) govora nego naglašavanju u drugim funkcionalnim stilovima hrvatskog jezika.
NAGLASNE RAZLIKE IZMEĐU ZAPADNE I ISTOČNE ŠTOKAVŠTINE • Razlike u inventaru naglasnih oblika: zapadna štokavština neutralizira razliku između katkouzlaznog i kratkosilaznog u korist kratkosilaznog; istočna štokavština neutralizira tu razliku u korist kratkouzlaznog. • Razlike u raspoređivanju naglasaka: • čtati – čtamo vs čitamo • pomoći vs pomoći • doći vs doći • čovjek – čovjeka vs čovjeka • rad – radovi vs radovi • u vrtiću vs u vrtću • Različit odnos prema stranim imenima: • - u zapadnoj štokavštini djelomična prilagodba: glasovi se prevode u najsličnije domaće, a prozodijski oblik čuva izvorno mjesto naglaska, dužinu sloga i tonski oblik (Šopen) • - u istočnoj je prilagodba potpuna (Šopen).
KRATKOUZLAZNI NAGLASAK • paradoksalno naglasno sredstvo (obrnut naglasni postupak koji ne rezultira izrazitom fzičkom istaknutošću naglašenog dijela riječi) s tendencijom nestajanja (u razgovornom stilu) i širenja (kod profesionalnih govornika masovnih medija). • Uzlazni se naglasci u štokavskom jeziku periodično javljaju i nestaju. Mogući uzroci pojavljivanja uzlaznosti: • - utjecaj drugih jezika, primjerice turskog jezika u razdoblju formiranja novoštokavskog? (Nikolaeva 2003) • - potreba za pojačanim isticanjem da bi se obilježila povećana obavijest? • - utjecaj tonskog oblika intonacijske jezgre ?
Situacija • Istraživači naglasnog sustava primjećuju gubljene kratkouzlaznog, a neki predviđaju promjenu sustava u tronaglasni. • Istovremeno, preko najutjecajnih elektronskih masovnih medija učestao je kratkouzni naglasak (ili njemu sličan oblik), ali ortoepski nemotivirano: na mjestima gdje u štokavskom nije bio nikad. • Mogući uzroci: hiperkorektnost? Potreba za pojačanjem izraza? Žargonsko prozodijsko obilježje? Uvoz uzlazno-silazne intonacijske jezgre iz engleskog jezika?
KRATKOUZLAZNI NAGLASAK ILI UZLAZNO SILAZNA JEZGRA? • PRIMJERI: • 1. Međunarodna je pomoć nužna, što je i svrha dobrotvorne akcije, održane sinoć u tisuću svjetskih gradova, među kojima je i Zagreb. • (voditeljica središnje informativne emisije HTV) nužna dobrotvornegradova
2. Istodobno, zastupnici su imali stari proračun. • (novinar HTV)
3. The second theme is new, but there is a definit family resemblance to the first, particularly in the rhythm. • (Jeremy Siepman komentira Vivaldijevu glazbu; snimljeno na CD u seriji Classics explained) The second themedefinitparticularly
BUDUĆNOST NAGLASNOG SUSTAVA HRVATSKOG STANDARDNOG JEZIKA:Koja će standardološka ideologija prevladati? • konzervativci – tradicionalisti, preskriptivisti (“kabinetski naredbodavci”): brinu za red u sustavu; priopćajnu jezičnu funkciju smatraju najvažnijom; nostalgija za rijetkim i lijepim jezičnim sredstvima; • postepenci – evolucionisti, deterministi s dozom aktivizma; • eksplozivci – revolucionari, vjeruju u načelo kaosa: da iz pojačanog nereda može nastati prihvatljiviji sustav; deskriptivisti sociolingvističkog usmjerenja; identifikacijsku funkciju jezika smatraju najvažnijom. • JEZIČNA RASLOJENOST – prilika za razlikovanje govornika po stupnju govorne i jezične kulture i prilika za učitelje govora.