1 / 306

Metodologija psiholo š kih istra ž ivanja

Metodologija psiholo š kih istra ž ivanja. Pravne i poslovne akademske studije Dr Lazar Vrkatić, Novi Sad. Nastavni k i asistenti. Prof. d r Stanislav Fajgelj stanef@ stanef.in.rs www. stanef.in.rs ili preko “Predavači” na www.fpps.edu.rs

sheri
Télécharger la présentation

Metodologija psiholo š kih istra ž ivanja

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. Metodologija psiholoških istraživanja Pravne i poslovne akademske studije Dr Lazar Vrkatić, Novi Sad

  2. Nastavnik i asistenti • Prof. dr Stanislav Fajgelj stanef@stanef.in.rs www.stanef.in.rs ili preko “Predavači” na www.fpps.edu.rs • Doc. dr Jasmina Nedeljković, jasmina.nedeljkovic@gmail.com • Asistent: ma. Miša Avramović, misa.avramovic@gmail.com U e-mail poruci obavezno se predstaviti punim imenom i prezimenom i brojem indeksa. Jasno obrazložiti o čemu se radi Feb. 2013. FPPS

  3. Obavezna literatura • Fajgelj, S. (2012). Metode istraživanja ponašanja (V izdanje).Beograd: Centar za primenjenu psihologiju. • Slajdovi i gradivo prezentirano na predavanjima i vežbama Feb. 2013. FPPS

  4. Dopunska literatura Fajgelj, S. (2013). Psihometrija, metod i teorija psihološkog merenja(IVizdanje). Beograd: Centar za primenjenu psihologiju. Rosnow, R.R., Rosenthal, R. (2005). Beginning Behavioral Research – A Conceptual Primer. New Jersey: Pearson – Prentice Hall. Langdridge, D. (2004). Introduction to Research Methods and Data Analysis in Psychology. Harlow, England:Pearson / Prentice Hall. Havelka, N., Kuzmanović, B., Popadić, D. (1998). Metode i tehnike socijalnopsiholoških istraživanja. Priručnik za vežbe iz Socijalne psihologije I i Socijalne psihologije II. Beograd: Centar za primenjenu psihologiju. Bala, G. (2008). Uspešno pisanje u kineziologiji. Novi Sad: Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja. Coolican, H. (2009). Research Methods and Statistics in Psychology (5th Edition). London: Hodder Education. Malhotra, N.K. (2007). Marketing Research, An Applied Orientation, 5th Edition, Upper Saddle River: Pearson, Prentice Hall. Kerlinger, F.N., Lee, H.B. (2000). Foundations of Behavioral Research, IV edition, London: Wadsworth, Thomson Publishing. Todorović, D. (2008). Metodologija psiholoških istraživanja. Beograd: Centar za primenjenu psihologiju. . . . Feb. 2013. FPPS

  5. Napomene • Prezentacija je vodič kroz gradivo • To znači da se na ovim slajdovima nalaze poglavlja i celine koja treba znati • Poglavlja u knjizi koja nisu obuhvaćena slajdovima neće biti direktno ispitivana • Gradivo sa slajdova hoće • Kandidat da postane pitanje u testu znanja je deo gradiva: • Koji je istaknut: masnim slovima, kurzivom, velikim slovima ili na drugi način • Koji predstavlja glavnu celinu, sadržanu u naslovima slajdova • Slajdovi sa oznakom „samo slajd“ označavaju gradivo koje se mora poznavati u osnovi, sažeto, samo osnovni pojmovi Feb. 2013. FPPS

  6. Napomene • Slajdovi su suviše kratki i sažeti da bi se gradivo razumelo • Teško je položiti test znanja ako se gradivo ne razume i ne povezuje • Da bi se gradivo razumelo treba: • Pročitati knjigu i druge izvore, a za odličnu ocenu i ono što nije na slajdovima • Slušati i učestvovati na predavanjima, vežbama, konsultacijama. . . • U tom slučaju se može računati na najviše ocene Feb. 2013. FPPS

  7. Ocenjivanje • Tokom semestra skupljaju se poeni za predispitne obaveze: prisustvo, seminarski, kolokvijum, aktivnost… • Na MPI struktura bodova je otprilike sledeća: • Prisustvo na časovima 5 bodova • Seminarski rad oko 25 bodova • Kolokvijum oko 35 bodova • Ispit • Ukupno gradivo oko 70 bodova • Drugi deo gradiva oko 35 bodova Feb. 2013. FPPS

  8. Ocenjivanje • Kolokvijum se polaže polovinom semestra • Seminarski rad se radi tokom semestra • Pismeni ispit • Ako je kolokvijum položen, na ispitu se polaže samo drugi deo gradiva • Ako kolokvijum: a) nije položen, b) nije polagan ili c) jeste položen, ali student nije zadovoljan postignućem, ispit se polaže iz ukupnog gradiva • Rang lista • Usmeni ispit polažu: • Oni koji su pozvani (granični slučajevi) • Oni koji su položili, ali nisu zadovoljni dobijenom ocenom • Oni kod kojih je ocena sa pismenog sporna Feb. 2013. FPPS

  9. Ocenjivanje • Kolokvijum i pismeni ispiti se polažu putem testova znanja • Testovi znanja sadrže PVI i PKO • Granica prolaznosti na testu znanja je 51-60% bodova (od max. mogućeg), u zavisnosti od odnosa PVI-PKO Feb. 2013. FPPS

  10. Seminarski rad • Seminarski rad je „predlog istraživanja sa elementima projekta“ • Seminarski rad se radi etapno i redovnost se ocenjuje • Način izrade i druge okolnosti biće dogovoreni na početnim predavanjima i vežbama • Konsultacije i druge potrebne aktivnosti oko seminarskog rada se obavljaju na vežbama • Seminarski rad se mora predati do zakazanog roka. Nakon tog roka se ne prima. • Seminarski rad nije obavezan, ali je teško položiti bez njegovih bodova Feb. 2013. FPPS

  11. Seminarski rad • Zaposleni koji ne mogu redovno da pohađaju časove, mogu te bodove nadoknaditi dopunskim seminarskim radom • Za to je potreban dogovor sa asistentom i profesorom Feb. 2013. FPPS

  12. Ocenjivanje – napomene • Sistem “bodova i pondera” je nepristrasan (za sve jednak) i kroji se za celinu (za sve studente i generacije) • Međutim, nepristrasnost znači slepilo za pojedinačne slučajeve, pa studenti mogu biti razočarani • Delić boda može značiti ocenu manje ili više, ili da li ste položili ili niste Feb. 2013. FPPS

  13. Način formiranja rang liste i ocene • Bodovi sa kolokvijuma, seminarskog rada,prisustva i prvog ispitnog roka se ponderišu relativno u odnosu na generaciju • Ukupan broj bodova se formira sabiranjem ponderisanih komponenti i ispita • Iz ukupnog broja bodova se izvodi konačna ocena, na primer: • ≥ 51 = 6 • ≥ 61 = 7 • ≥ 71 = 8 • ≥ 81 = 9 • ≥ 91 = 10 Feb. 2013. FPPS

  14. Ocenjivanje – usmeni ispit • Usmeni ispit je predviđen za rešavanje problema “bodova i pondera” i jedino on • Na usmenom ispitu se ocenjuje: • Razumevanje gradiva • Način prezentacije odgovora • Organizacija, formulacija, naglašavanje bitnog... • Dakle, “opšti utisak” • To znači da je potrebno poznavanje celokupnog gradiva Feb. 2013. FPPS

  15. Obnavljanje kursa • Ako se kurs ne položi, on se ponavlja • Ponovo se polaže sa novom generacijom, po njihovoj prezentaciji, sa njihovom raspodelom bodova itd. • Ponovo se skupljaju bodovi na aktivnostima (prisustvu) • Bodovi sa seminarskog, ukoliko ih student ima i zadovoljan je njima, mogu biti priznati u obnovljenom kursu • O tome mora biti postignut dogovor sa asistentom i profesorom Feb. 2013. FPPS

  16. Opšti saveti • Počnite sa učenjem i izradom seminarskog odmah • Za savete, informacije i pomoć prvo se obratite asistentima, pa tek onda nastavniku • Presretanje na hodniku je najmanje korisno zato što neću zapamtiti vaše zahteve i svoje odgovore Feb. 2013. FPPS

  17. Uvod Istraživanje ponašanja

  18. Šta su nauke o ponašanju? Psihologija, neuronauka, pedagogija, marketing, sociologija, psihijatrija, ekonomija, komunikologija, etnologija – antropologija, kriminologija, menadžment... Često se koristi termin društvene nauke, ali psihologija i pedagogija su pretežno individualne nauke Humanističke nauke su filozofija, istorija, književnost, jezici itd. Postoje i nauke o životu (life sciences), u koje se prvenstveno ubrajaju biologija i medicina Nauke o ponašanju izučavaju i ponašanja životinja Nalaze se između prirodnih i društvenih nauka Feb. 2013. FPPS

  19. Šta su empirijska istraživanja • Zasnivaju se na prikupljanju iskustvenih podataka putem čula i merenjem • Prikupljeni podaci se obrađuju i analiziraju • Na osnovu njih se ponašanje opisuje i objašnjava • Podaci služe i za stvaranje novih teorija i proveru starih • Pomoću teorija se objašnjava nastanak, razvoj, odvijanje i povezanost pojava ponašanja • Podaci služe i za rešavanje praktičnih problema • Empirijska istraživanja stoje nasuprot teorijskim istraživanjima • Esejima, pregledima, diskursima, diskusijama, misaonim eksperimentima... u kojima se porede teorije sa teorijama, a ne teorije sa podacima Feb. 2013. FPPS

  20. Šta su podaci • Podaci u naukama o ponašanju su pre svega: individualne i grupne razlike u ponašanju • Individualne razlike su osnovni podatak nauka o ponašanju • Na osnovu opazivog ponašanja spoznaju se izvori tog ponašanja – spoznaju se osobine, motivi, sposobnosti, građa... objekata Feb. 2013. FPPS

  21. Dvemetodološke mantre • Metodološki perfekcionizam • Ako istraživanje nije metodološki korektno sprovedeno – ono nije uverljivo, bez obzira što su rezultati možda tačni • Metodološki korektna radoznalost • radoznalost treba da bude osnovni poriv empirijskog istraživanja, ali da bi istraživanje bilo naučno, radoznalost mora biti dopunjena: • kritičnošću i • metodičkom skepsom Feb. 2013. FPPS

  22. Koje osobine istraživač mora da poseduje • Entuzijazam • Tolman je rekao: „Na kraju, jedini siguran kriterijum je da se zabavljate” • Otvorenost • Zdrav razum – praktičnost • Uživljavanje u tuđe uloge • Kreativnost i inventivnost • Samopouzdanje u vlastito suđenje • „Morate da verujete da primenom vlastitog rezonovanja na empirijske podatke možete otkriti istinu – mali deo nje svakako” • Sposobnost komunikacije • Briga za detalje • Akademski integritet i poštenje Feb. 2013. FPPS

  23. Epistemološke osnove istraživanja ponašanja • Epistemologija je teorija naučnog znanja • Alternativni naziv je filozofija nauke • Centralna epistemološka pitanja su: • Šta je znanje • Šta možemo znati • Kako znamo to što znamo… Feb. 2013. FPPS

  24. Šta je znanje Sokrat, u Platonovom dijalogu Teetet: „Znanje je opravdano istinito uverenje“ Feb. 2013. FPPS

  25. Šta je znanje • Ako u nešto uopšte ne verujemo, to ne može biti znanje • Ako u nešto verujemo, ali to nije tačno, ni to nije znanje • Konačno, uverenje koje je proisteklo iz nagađanja ili ličnih želja nije znanje, iako je istinito • Ono nije stečeno na pravi način, odnosno nije opravdano Feb. 2013. FPPS

  26. Šta je znanje • Znanje mora biti istinito, ali je znanje znanje samo ako je stečeno na pravi način • Dokazivanje opravdanosti i dokazivanje istinitosti su dva odvojena procesa • Epistemologijase do danas najviše bavilaopravdavanjem uverenja • Došlo se do više teorija opravdavanja • Najpoznatije su: • Fundacionalizam – postoje neka osnovna, fundamentalna uverenja, a sva ostala uverenja moraju slediti iz njih, ako žele da budu opravdana • Koherentizam – sva uverenja koja jedna osoba ima moraju biti koherentna, pa će uverenje biti opravdano ako je saglasno sa ostalima – znanje mora biti koherentno Feb. 2013. FPPS

  27. Šta je istina Šta može biti istinito? To su na prvom mestu propozicije, odnosno iskazi Teorije, mišljenja, stavovi i slične „krupnije” celine se moraju raščlaniti na pojedinačne propozicije Ovde se misli na istinu u smislu „tačno ili pogrešno“, a ne u smislu „istina ili laž“ Feb. 2013. FPPS

  28. Teorije istine Aristotelova teorija korespondencije Sud je istinit ako se slaže sa onim o čemu sudi Teorijakorespondencije kaže da se istina krije u slaganju misli i stvari Dakle, istina nije unutrašnje svojstvo suda, nego njegovo svojstvo saglasnosti sa stvarnošću Teorija korespondencije je najviše prihvaćena među filozofima, epistemolozima i istraživačima – tateorija je „default”. Feb. 2013. FPPS

  29. Teorije istine • Teorijakoherentnosti kaže da je istina u unutrašnjem skladu mišljenja • Da bi neki sud bio istinit mora se slagati sa drugim sudovima • Izvor istinitosti nekog suda (propozicije) su, zapravo, drugi sudovi, a ne stvarnost, kao što je to u teoriji korespondencije. • problem specifikacije, tj. šta odabrati kao skup sudova u odnosu na koji donosimo odluku o istinitosti • Unatoč problemima, unutrašnja koherentnost ili interna konzistencija teorije je svima razumljiv i intuitivno jasan zahtev koji naučno znanje mora ispuniti. Feb. 2013. FPPS

  30. Teorije istine Pragmatičkateorija istineistinitost suda vidi u njegovim praktičnim posledicama na život Začetnik je bio Charles Sanders Peirce, a psiholog William James preuzeo je tu ideju i od nje napravio teoriju istine – pragmatizam. Procesotkrivanja istine, koji uključuje neposrednu praktičnu delatnost je ono što vodi misao ka istini Značenje hipoteze je samo ono koje je sadržano u njenim efektima na naše iskustvo Naglasak je na praksi i akciji kao sredstvima istine – zato pragmatička teorija. Feb. 2013. FPPS

  31. Epistemološki principi i norme Epistemologija je normativna nauka – želimo da nam propiše norme naučnog saznanja Epistemologija je meta-nauka, jer su njen predmet proučavanja nauke Njena osnovna metoda je logika, pa je nazivaju primenjenom logikom Epistemologija se ne bavi empirijskom proverom istinitosti naučnog znanja Nažalost, ne postoji meni kriterijuma naučne istine – ali postoji bogato iskustvo i znanje o tome šta je dobro Feb. 2013. FPPS

  32. Vrednosti naučnog znanja • Kuhnovih pet kriterijuma za izbor naučne teorije („velikih pet”). • Tačnost: „...posledice koje se mogu izvesti iz teorije moraju biti u potvrđenom slaganju sa rezultatima postojećih eksperimenata i posmatranja” • Najubedljiviji od svih kriterijuma • Ipak, retko sama po sebi dovoljan kriterijum • Konzistencija: „Teorija mora biti konzistentna: ne samo interno ili sa samom sobom, nego sa bilo kojom drugom trenutno prihvaćenom teorijom koje se odnosi na povezane aspekte prirode”. • Obuhvat: „teorijske posledice se moraju protezati daleko iza konkretnih posmatranja, zakona ili podteorija za koje su inicijalno bile zamišljene da ih objasne”. • Jednostavnost: teorija mora uneti „red u fenomene koji bi u njenom odsustvu bili individualno izolovani, i uzeto u celini, konfuzni”. • Plodnost: teorija mora „otkriti nove fenomene ili prethodno neopažene odnose između onih koje već poznajemo” Feb. 2013. FPPS

  33. Objektivnost • Naučno znanje mora biti objektivno • Naučnauverenja odražavaju ono što jeste, što postoji nezavisno od nas • ne smeju biti „subjektivna” tj. ne smeju biti sastavljena od naših želja, emocija ili predubeđenja • jedino priroda pojave može upravljati tokom saznanja • Intersubjektivna saglasnost je preduslov objektivnosti • Ona ne garantuje saglasnost sa stvarnošću, ali otklanja loš uticaj partikularnih uverenja Feb. 2013. FPPS

  34. Opštost ili univerzalnost Ne postoji nauka o pojedinačnom Sve naučno znanje opšteg je karaktera Što je naučno znanje opštijeg karaktera, ono je epistemološki vrednije – i obrnuto Feb. 2013. FPPS

  35. Jednostavnost ili parsimonija William Ockhamski je u XIV veku rekao: „entiteti se ne smeju umnožavati bez potrebe” i „mnoštvo se ne sme uvoditi bez potrebe”. treba birati onu hipotezu ili onu teoriju koja je jednostavnija. danas se to naziva Ockhamova oštrica, odnosno princip parsimonije Danas postoji snažno uverenje da je istina jednostavna, tako da je princip parsimonije postao legitiman epistemološki kriterijum. Feb. 2013. FPPS

  36. Proverljivost Provera se odnosi na ispitivanje istinitosti empirijskog iskaza i ona se obavlja empirijski. Istinitost ne-empirijskog iskaza, kao što je matematički, izvodi se na osnovu analitičkog ili logičkog dokaza. Dakle, da bismo potvrdili istinitost hipoteza ili teorija moramo ih proveravati. A da bi to bilo moguće, one moraju biti proverljive. Feb. 2013. FPPS

  37. Proverljivost • Šta mora postojati da bi znanje bilo proverljivo? • Ukoliko želimo da neko naše naučno znanje bude proverljivo, onda je neophodno da čitav naučni postupak kojim smo do njega došli učinimo javnim • Druga pretpostavka proverljivosti je ponovljivost. • Javnost i ponovljivost se nekada podvode podintersubjektivnu proverljivost Feb. 2013. FPPS

  38. Proverljivost naučno znanje se mora staviti u takvu formu koju je moguće neposredno proveriti. Poseban značaj imaju operacionalne definicije o kojima će ovde biti reči. svaka naučna hipoteza mora biti tako fomulisana da iz nje proističe neka posledica, neka predikcija, koja se može iskustveno proveriti Feb. 2013. FPPS

  39. Verifikacionizam • Princip verifikacije se danas naziva verifikacionizam: samo tvrdnje čija se istinitost može proveriti empirijski jesu naučno smislene • Posledica verifikacionizma je to da mnoge standardne i omiljene filozofske debate budu proglašene naučno besmislenim, jer nisu empirijski proverljive • logički problem verifikacionizma: kako proveriti negativne egzistencijalne i pozitivne univerzalne iskaze poput „jednorog ne postoji” i „svi labudovi su beli”? • Prema principu verifikacije, nemoguće je konačno dokazati da nešto ne postoji (zato nultu hipotezu nije moguće dokazati). • Da bi se problem bar delimično otklonio, verifikacionizam je modifikovan, pa se naglašava da se radi o proverljivosti u principu Feb. 2013. FPPS

  40. Proverljivost proverljivost nije „sve ili ništa” osobina, nego se mora govoriti o stepenu proverljivosti to znači da se može govoriti i o stepenu proverenosti teorije ili hipoteze Epistemolozi najčešće govore o „dovoljnoj” empirijskoj podršci, podrazumevajući da pojedinačni nalazi nisu dovoljni kao potvrda. Da bismo verovali teoriji ona mora imati neki „zadovoljavajući” nivo empirijske podrške. Statistička metoda, konkretno statistika zaključivanja, nudi egzaktan okvir za verovatnosnu proveru hipoteza Feb. 2013. FPPS

  41. Falsifikacija • Popper je stao na stanovište da za nauku nije presudno da li se neki iskaz može empirijski proveriti, niti da li postojeći empirijski dokazi podržavaju njegovu istinitost • Zato što za svaku teoriju, ako se potrudimo, možemo naći poneku potvrdu • Presudno je to da li se iskaz može opovrgnuti. Ako se iskazi od kojih se sastoji neka naučna teorija ne mogu opovrgnuti, onda ta teorija nije naučna Feb. 2013. FPPS

  42. Falsifikacija Prema falsifikacionizmu, cilj naučnog istraživanja treba biti traganje za „kontraiskazima”, odnosno slučajevima u kojima hipoteza nije istinita. Po pravilu, to su neki najmanje verovatni slučajevi. Ako hipoteza ne predviđa takve slučajeve, ona nije opovrgljiva, odnosno nije naučna. Ukoliko ni nakon upornog traganja za opovrgavajućim dokazima njih ne nađemo, hipotezu-iskaz može smatrati privremeno istinitom. Feb. 2013. FPPS

  43. Falsifikacija Princip opovrgavanja (falsifikacije), odnosno opovrgljivosti (engl. falsifiability), se odnosi na naučne iskaze, hipoteze, ali i teorije u celini. Opovrgljiv je onaj iskaz koji u sebi podrazumeva neki kontraiskaz, koji je empirijski i praktično moguće dokazati, barem načelno i koji, ako se dokaže, opovrgava originalni iskaz. „svi ljudi vole da im laskaju” i „nema čoveka koji ne voli da mu laskaju” jesu opovrgljivi „ima ljudi koji vole da im laskaju, ali to ne žele da priznaju” nije opovrgljiv Feb. 2013. FPPS

  44. Opovrgljivost Za razliku od verifikacionizma, negativne egzistencijalne i pozitivne iskaze je moguće opovrgnuti, ali pozitivne egzistencijalne („Deda Mraz postoji”) i negativne univerzalne iskaze („nisu svi gavranovi crni”) nije moguće opovrgnuti. Feb. 2013. FPPS

  45. Demarkacija nauke od pseudonauke • Popper je princip opovrgavanja iskoristio da reši ono što je nazvao prvim problemom empirijskih nauka: razgraničenje ili demarkaciju nauke od pseudonauke i nauke od metafizike • Ono što može razgraničiti nauku od pseudonauke je to što su njeni iskazi opovrgljivi. • To znači da moraju biti formulisani kao jasni i određeni iskazi iz kojih jasno sledi kontraiskaz koji ih opovrgava • podrazumeva se da je opovrgljivost naučnih iskaza empirijska i da je praktično izvodljiva • Npr, ako morate ići u prošlost da biste nešto opovrgnuli, onda to jeste empirijski, ali nije praktično izvodljivo Feb. 2013. FPPS

  46. Demarkacija • Popper je pokazao da i besmisleni stavovi mogu biti obilno i obimno empirijski potkrepljeni (kao npr. horoskopska predviđanja). • Ono što treba da se računa je da li teorija može biti odbačena. Ako takva kakva je ne može, onda nije naučna. • teorije koje bi Popper svrstao u pseudonaučne odlikuju: • iskazi koji su neodređeni u pogledu mesta, vremena ili na drugi način, ili su nejasni i dvosmisleni, • empirijska podrška takvih teorija može biti obimna, ali trivijalna, efemerna i takva da se ne odnosi na rizične elemente teorije, • empirijski nalazi koji govore protiv teorije se ili prenebregavaju, ili se kompenziraju brojnim izgovorima, ili se izmišljaju ad hoc dopune teorije. • Popper je smatrao da dobra teorija mora biti veoma jasna u pogledu toga šta je po njoj „zabranjeno”, šta ne sme da se desi, odnosno šta je to što je obara Feb. 2013. FPPS

  47. Izvori znanja – zdrav razum • opravdanost uverenja se bazira na načinu njegovog sticanja. • Drugačije rečeno, o tome da li je nešto znanje, odlučuju njegovi izvori. • osnovni izvoribilo kakvog znanja su: • čula i • logičko rezonovanje. • Postoji mišljenje da njima treba prirodati i treći izvor: • mišljenje drugih ljudi. Feb. 2013. FPPS

  48. Izvori znanja – zdrav razum • A priori metod ili metod intuicije • Bazira se na “ličnom ukusu osobe”, kako se nekome nešto čini uverljivo • Često je u pitanju “očiglednost” – Sunce se okreće oko Zemlje • Metod autoriteta • Ako ne znamo sami, verovaćemo autoritetu • Metod istrajnosti, tenaciteta ili kohezivnosti • Stare istine, mitovi, tradicije – prosto navika... Feb. 2013. FPPS

  49. Nedostatak zdravorazumskih izvora • Ne podrazumevaju način provere i dokazivanja • Šta da se radi ako postoje: • protivrečne “očiglednosti” (na horizontu se prvo pojavljuje jedro, pa tek onda brod), • ako se dva autoriteta ne slažu, ili • ako postoje dve različite “stare istine” • Za zdravi razum se duhovito kaže da „je njegov isključivi kriterijum taj da nove ideje moraju izgledati kao stare” Feb. 2013. FPPS

  50. Naučni metod • posmatranje, • hipoteza, • predviđanje, • Testiranje-provera • primeren je fizici i prirodnim naukama • Mnogi misle da ne postoji drugi naučni metod osim ovog koji je opisan • u naukama o ponašanju se intenzivno sprovode istraživanja koja se ne uklapaju u ovaj opis • ne-konfirmativna istraživanja: deskriptivna ili eksplorativna. • Da li su i to naučna istraživanja i kakav je njihov naučni metod? Feb. 2013. FPPS

More Related