METODE OBRAČUNA UTROŠKA ZALIHA

1. METODE OBRAČUNA UTROŠKA ZALIHA Prema MRS 2 – Zalihe, sljedeće metode su dopuštene u svrhu izrade financijskih izvještaja: tehnika standardnog troška tehnika trgovine na malo tehnika specifične identifikacije FIFO metoda metoda prosječne ponderirane cijene LIFO metoda

2. 1. Metoda standardnog troška kao tehnika mjerenjatroškova zaliha Koristi se : u proizvodnim djelatnostima (sektorima) ako su rezultati u pogledu vrijednosti zaliha u bilanci stanja i troškova za prodano u bilanci uspjeha približni trošku odnosno ako nema znatne razlike između stvarnih i standardnih troškova: ako postoji razlika, vrijednost zaliha treba uskladiti na razinu stvarnih troškova u slučaju kad su stvarni troškovi manji od standardnih imamo pozitivna odstupanja, a u suprotnom slučaju negativna

3. Opća definicija standardnih troškova Standardni troškovi su troškovi proračunani (uključeni u budžet) za realizaciju određenog učinka u određenim uvjetima Utvrđuju se po jedinici učinka na temelju tehničkih normativa i standardnih cijena Pokazuju koliki bi trebali biti troškovi: direktnog materijala, direktnog rada i troškovi proizvodne režije Indirektni standardni troškovi utvrđuju se tokom procesa budžetiranja Za određivanje standardnih troškova treba izraditi studije materijala po vrstama te studije rada i vremena

4. 2. Metoda trgovine na malo kao tehnika mjerenja troškova zaliha temelji se na prodajnoj vrijednosti robe troškovi za prodano izračunavaju se kao dio od prodajne vrijednosti prodane robe primjenom postotnog udjela (a ne za svaki artikl) dopuštena je ukoliko su rezultati približni trošku dopuštena, ali nije obavezna za sve vrste maloprodaje najveće učinke postiže u maloprodaji mješovite robe male vrijednosti

5. 3. Specifična identifikacija pojedinačnih troškova kao metoda obračuna utroška zaliha Specifična identifikacija – specifični troškovi pridodaju se identificiranim predmetima zaliha Koristi se za troškove predmeta zaliha: koji nisu redovito međusobno razmjenjivi, za proizvedene i odvojene robe te za usluge odvojene za posebne projekte

6. Prema ovoj metodi troškovi zaliha se pridružuju u ovisnosti o stvarnom fizičkom tijeku zaliha, što kod ostalih metoda ne mora biti slučaj Metoda specifične identifikacije može se koristiti u : proizvodnim djelatnostima (strojogradnja, graditeljstvo) trgovina na veliko (prodaja unikatnih proizvoda, umjetničkih predmeta i sl.) Provodi se po kontinuiranom i periodičnom obračunu

7. 4. FIFO metoda obračuna zaliha FIFO metoda - znači da će zaliha koja je u fizičkom toku nabavljena prva, prva biti terećena i na troškove ili rashode Temelji se na fizičkom toku ulaza, tj. nabave zaliha: bez obzira na visinu cijena tih zaliha bez obzira hoće li zalihe stvarno biti utrošene po tom redoslijedu

8. Nabavljene zalihe = količina x cijena (po redoslijedu) Troškovi obračunanih zaliha = Zalihe na početku + Nabave – Zalihe na kraju Zalihe na kraju = Stanje na skladištu x zadnja cijena ulaza Osnovni obrasci za obračunzaliha po FIFO metodi: Obračun utroška zaliha: kontinuirano periodično

9. Rezultati obračuna po periodičnom i po kontinuiranom načinu su identični Prednosti FIFO metode: kod velikog obrtaja zaliha, primjenom ove metode vrijednost zaliha na kraju približno odgovara tekućim troškovima nabave zaliha, jer su one vrednovane po posljednjim (višim) cijenama Osnovni nedostatak metode FIFO: - u uvjetima inflacije, jer su tada troškovi znatno podcijenjeni a samim time je i financijski rezultat previsoko tj. nerealno prikazan

10. 5. Obračun zaliha po metodi prosječne ponderirane cijene Temelji se: na pretpostavci da će obračun utroška ili prodaje zaliha biti izveden po prosječnoj cijeni zaliha raspoloživih za utrošak ili prodaju Utvrđuje se tako da se: ukupna vrijednost zaliha podijeli s količinom na zalihama U situaciji kad se nabavne cijene mijenjaju, svaka nova nabava odredit će i novu prosječnu cijenu za obračun utroška ili prodaju zaliha

11. Obračun po metodi prosječne ponderirane cijene (različiti rezultati): kontinuirano i periodično Prednosti: jednostavnost primjene u praksi jednostavna za programiranje i za upotrebu od strane korisnika, rezultati se najlakše percipiraju i ne izazivaju dvojbe u tehničkom smislu Nedostaci: u uvjetima rasta cijena, jer će tada uprosječene cijene biti niže od zamjenskih troškova nabave zaliha, ne daje ni realne troškove ni realnu vrijednost zaliha

12. 6. LIFO metoda obračuna zaliha pretpostavlja da se prvi prodaju (troše) predmeti zaliha koji su kupljeni ili proizvedeni posljednji preostale predmete zaliha na kraju perioda čine oni predmeti koji su prvi kupljeni ili proizvedeni temelji se kao i FIFO metoda na fizičkom toku ulaza, bez obzira na visinu cijena tih zaliha i bez obzira hoće li zalihe stvarno biti utrošene po tom redoslijedu

13. Prednosti: u uvjetima umjerene inflacije tekućem prihodu suprotstavlja troškove koji su najbliži troškovima zamjene zaliha, što povlači i znatno se umanjuje nerealni profit koji se dobiva primjenom ostalih metoda Nedostaci: zalihe na kraju prikazuje nerealno niskima u odnosu na tekuću vrijednost zaliha, što izaziva dobitak će biti prikazan lošijim nego što je u stvarnosti

14. Obračun utroška zaliha – daje različite rezultate: kontinuirano i periodično Primjena LIFO metode u financijskim izvještajima zahtijeva dodatna objavljivanja (u bilješkama objaviti i jednu od dvije navedene metode: FIFO ili PPC) Zaključna razmatranja oko izbora metoda: kod stabilnih tržišta izbor metode obračuna ne utječe bitno na rezultate iskazane u financijskim izvještajima ukoliko cijene stalno fluktuiraju izbor određene metode utjecati će i na rezultate

15. Metode obračuna utroška zaliha koje nisu dopuštene prema MRS 2: NIFO HIFO Posljednja nabavna cijena Zalihe po planskim cijenama Zalihe po stalnim cijenama LIFO metoda trgovine na malo