1 / 61

PROJEKTOVANJE ZA PROIZVODNJU

Pripremio: Prof. dr Dragan Domazet. PROJEKTOVANJE ZA PROIZVODNJU. Uvod. Projektovanje tehnologičnih proizvoda Projektovanje za proizvodnju Design for Manufacture (DFM). Definicija tehnologičnih proizvoda.

tevy
Télécharger la présentation

PROJEKTOVANJE ZA PROIZVODNJU

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. Pripremio: Prof. dr Dragan Domazet PROJEKTOVANJE ZA PROIZVODNJU

  2. Uvod • Projektovanje tehnologičnih proizvoda • Projektovanje za proizvodnju • Design for Manufacture (DFM)

  3. Definicija tehnologičnih proizvoda • Projektovanje za proizvodnju, tj. projektovanje tehnologičkih proizvoda je metodologija projektovanja proizvoda koja posebnu pažnju poklanja proizvodnim troškovima i pitanjima u toku procesa razvoja proizvoda. • Efiktivna primena DFM dovodi do nižih troškova u proizvodnji proizvoda bez negativnog uticaja na njegov kvalitet.

  4. Cilj: Ekonomski uspešan proizvod • Troškovi proizvodnje imaju ključni uticaj na ekonomski uspeh proizvoda. • Ekonomski uspeh zavisi od profitne margine koja se ostvaruje prilikom svake prodaje proizvoda, a i od količine prodatih proizvoda. • Profitna margina ili profit je razlika između prodajne cene proizvoda i troškova proizvodnje proizvoda. • Ekonomski uspešno projektno rešenje je ono koje obezbeđuje visoki kvalitet proizvoda pri minimalnim proizvodnim troškovima. • DFM je jedan od metoda za ostvarivanje ovog cilja.

  5. DFX projektovanje • „Projektovanje za X“ (DFX – Design For X), gde X može da odgovara različitim kriterumima kvaliteta, kao što je pouzdanost, robustnost, popravljivost, okolina, montaža ili za proizvodnu. • Najčeća primena ovog koncepta je projektovanje za proizvodnju (engl. design for manufacturing – DFM) jer ima univerzalnu važnost zbor direktnog uticaja na proizvodne troškove

  6. Opšti princpi DFX projektovanja • Odluke pri detaljnom projektovanju mogu imati veliki uticaj na kvalitet i cenu proizvoda. • Razvojni tim se suočava sa višestrukim, i često konfliktnim, ciljevima. • Važno je imati metriku (merne veličine) sa kojom se mogu međusobno upoređivati alternativna projektna rešenja. • Dramatična poboljšanja obično zahteva značajne kreativne napore u ranim fazama procesa razvoja. • Dobro definisan metod pomaže u procesu donošenja odluka.

  7. Korišćenje višefunkcionalnog tima • DFM koristi informacije različitog tipa: • skice, crteže, specifikacije proizvoda, i alternativna projektna rešenja; • detaljno razumevanje procesa proizvodnje i montaže; i • procenu proizvodnih troškova, veličinu proizvodnih serija, vreme početka projekta. • DFM zahteva učešće najvećeg broja članova razvojnog tima, kao i stručnjaka sa strane. • Pri realizaciji DFM, tj. projektovanja za proizvodnju, moraju se uključiti proizvodni inženjeri, stručnjaci za obračunavanje troškova, radnici iz proizvodnje, pored projektanata.

  8. Primena DFM u toku celog procesa razvoja • Pri izboru koncepta proizvoda, proizvodni troškovi su uvek jedan od kriterijuma na osnovu kog se donose odluke • Kada su specifikacije proizvoda definisane, tim može da sačini jednu približnu sastavnicu (listu delova) sa procenama cene delova u njoj. • Za vreme projektovanja na sistemskom nivou, tim donosi odluke o podeli proizvoda na pojedinačne komponente, pri čemu uzima u obzir očekivane troškove i složenost proizvodnje razmatranih alternativnih rešenja.

  9. Projektovanje proizvoda značajno utiće na proizvodne troškove 100% Troškovi proizvodnje proizvoda definisani u fazi projektovanja Troškovi procesa projektovanja proizvoda. 0% Završetak projektovanja Početak projektovanja

  10. Postavljanje DFM strategije Strategija kompanije Strategija proizvoda Strategija proizvodnje DFM Strategija

  11. Proces projektovanja tehnologičnih proizvoda Predloženo projektno rešenje Procena proizvodnih troškova Smanjivanje troškova montaže Smanjivanje troškova podrške proizvodnji Smanjivanje troškova komponenata Razmatranje uticaja DFM na druge faktore Ponovni obračun troškova proizvodnje Dovoljno dobro? NE DA

  12. Proces projektovanja tehnologičnih proizvoda Predloženo projektno rešenje Procena proizvodnih troškova Smanjivanje troškova podrške proizvodnji Smanjivanje troškova montaže Smanjivanje troškova komponenata Razmatranje uticaja DFM na druge faktore Ponovni obračun troškova proizvodnje Dovoljno dobro? NE DA

  13. Proces projektovanja tehnologičnih proizvoda Predloženo projektno rešenje Procena proizvodnih troškova Smanjivanje troškova podrške proizvodnji Smanjivanje troškova montaže Smanjivanje troškova komponenata Razmatranje uticaja DFM na druge faktore Ponovni obračun troškova proizvodnje Dovoljno dobro? NE DA

  14. Proces projektovanja tehnologičnih proizvoda Predloženo projektno rešenje Procena proizvodnih troškova Smanjivanje troškova podrške proizvodnji Smanjivanje troškova montaže Smanjivanje troškova komponenata Razmatranje uticaja DFM na druge faktore Ponovni obračun troškova proizvodnje Dovoljno dobro? NE DA

  15. Korak 1: Procena proizvodnih troškova Oprema Informacija Alati PROIZVODNI SISTEM Materijal Finalni proizvod Rad Kupljene komponente Otpad Usluge Energija Dobavljači

  16. Korak 1: Procena proizvodnih troškova • Primena DFM koncepta se komplikuje u praksi iz sledećih razloga: • Koje su granice proizvodnog sistema? Da li bi šef servisa trebalo da bude uključen? Šta je sa aktivnostima razvoja proizvoda? • Kako opterećujemo proizvod troškovima pri upotrebi skupe opreme opšte namene koja traje mnogo godina? • Kako se preraspoređuju troškovi na više proizvoda kod proizvodnih sistema u kojima se proizvodi više proizvoda? • To su samo neka od otvorenih pitanja koja se moraju razrešiti prilikom obračunavanja jediničnih proizvodnih troškova.

  17. Korak 1: Procena proizvodnih troškova – troškova komponenata Proizvodni troškovi Komponente Montaža Troškovi režije Standardni Proizvedene Rad Oprema i alati Podrška Indirektni troškovi Materijal Obrada Alati

  18. Korak 1: Procena proizvodnih troškova – troškova montaže Proizvodni troškovi Komponente Montaža Troškovi režije Standardni Proizvedene Rad Oprema i alati Podrška Indirektni troškovi Materijal Obrada Alati

  19. Korak 1: Procena proizvodnih troškova – troškova režije Proizvodni troškovi Komponente Montaža Troškovi režije Standardni Proizvedene Rad Oprema i alati Podrška Indirektni troškovi Materijal Obrada Alati

  20. Fiksni troškovi • Fiksni troškovi su oni koji se javljaju u unapred određenom nivou, bez obzira na količinu proizvedenih jedinica proizvoda. • Na primer, nabavka alata za izradu plastičnog dela je fiksna, bez obzira na broj proizvedenih delova (razume se, sve dok taj broj ne preše njegov životni vek, kada se mora da dorađuje iliu zameni). • Fiksni trošak je i zakupnina proizvodnog i poslovnog prostora. • Ako se višestruko uveća proizvodna serija, mora će se koristiti i veći proizvodni prostor. • Zato se fiksni troškovi razmatraju u okviru određenog opsega proizvodnje i vremenskog horizonta.

  21. Promenljivi troškovi • Promenljivi troškovi su oni koji su direktno povezani sa brojem proizvedenih jedinica proizvoda. • Na primer, materijal od koga su njegovi delovi izrađeni. • Rad na montaži se može smatrati promenljivim, jer zavisno od veličine serije, može zavisiti broj ljudi koji se treba angažovati u montaži proizvoda.

  22. Sastavnica Nivo 0 00289 Nivo 1 1 kom. 10145 12345 2 kom. Nivo 2 10245 33345 6 kom. 4 kom. a) Grafi c ki prikaz sastavnice Nivo: 0 Opis: Ime proizvoda Broj dela: 00289 b) Deo sastavnice sa pomerenim prikazom komponenata

  23. Procena troškova nabavke standardnih komponenata • Troškovi standardnih komponenata (delova) se procenjuju: • upoređenjem svakog dela sa cenom nabavke sličnih delova koji se već koriste kod proizvođača, ili • prikupljanjem ponuda dobavljača. • Troškovi delova male vrednosti (vijsci, opruge i sl.) određuju se na osnovu iskustva rada sa sličnim proizvodima, dok se za glavne komponente cena procenjuje na osnovu dobijenih ponuda. • U slučaju velikih potreba, pojedini proizvođači ne kupuju, već proizvode standardne komponente (pumpe, motore i dr.), te se troškovi obračunavaju kao i za ostale proizvedene proizvode.

  24. Procena troškova proizvedenih komponenata (1) • Delovi koji su posebno projektovani, proizvode se na osnovu izrađene projektne dokumentacije. • Ovo su obično delovi koji imaju specijalnu namenu, te nisu standardizovani ili nemaju opštu namenu. • Kod prostih delova (iz jednog komada) troškovi proizvodnje se određuju sabiranjem troškova upotrebljenog matreijala, mašinske obrade i alata. • Ako su delovi sa više komponenti (tj. podsklopovi), onda se oni tretiraju kao mali proizvodi, te se i njihova proizvodna cena računa kao i za svaki proizvod, polazeći od njihove sastavnice, jer se za svaki deo iz sastvnice obračunava proizvodni trošak. • Pri obračunu treba uračunati i očekivani škart (npr. 3% proizvodne serije), tj. povećati broj proizvedenih jedinica za broj očekivanog škarta

  25. Procena troškova proizvedenih komponenata (2) • Troškovi mašinske obrade obuhvataju • rad radnika za mašinom, • rad same mašine (prema ceni sata rada mašine). • troškovi održavanja, • amortizacije, • korišćenja usluga i • troškovi rada. • Pri određivanju potrebnog vremena korišćenja mašine, pored iskustva, koriste se i tačnije metode za proračun vremena obrade mašinskih operacija.

  26. Procena troškova montaže • Kod proizvoda koji se proizvode u manjim serijama (npr. manjim od 100.000 jedinica godinje) proces montaže se obavlja ručno, tj. bez specijalizovane opreme i mašina. • Ovo jedino ne važi kod elektronskih ploča, koje se po pravilu uvek mašinski sklapaju, bez obzira na seriju. • Troškovi ručno vođene montaže se procenjuju za svaku operaciju montaže, množenjem vremena trajanja operacije i vrednosti rada po vremenu. • Softver za proračun ovih troškova koje je razvila firma Boothroyd Dewhurst Inc. • Sistem je podržan i bazom podataka sa standardnim vremenima držanja i ubacivanja delova u različitim situacijama. • Slično, postoji softver za obračun ovih troškova kod montiranja elektronskih ploča.

  27. Procena troškova režija • Režijski troškovi obihvataju sve ostale troškove koji se ne mogu povezati sa odeđenim proizvodom. • Troškovi režije se vezuju za jedan ili dva tzv. troškovna izvora, koji se vezuju za proizvode. • Troškovni izvori su parametri proizvoda koji su direktno merljivi, tj. to su uzroci javljanja troškova. • Na taj način se režijski troškovi dodaju direktnim troškovima proizvoda. • Česti troškovni izvori su • troškovi nabavke materijala, • troškovi rada na montaži, • broj sati rada opreme koja se koristi za proizvodnju određenog proizvoda.

  28. Procena troškova režija - primer • Primer: • troškovi režije za kupovinu materijala se mogu uzeti na nivou 10% cene nabavke materijala, a • za slučaj rada na montaži, troškovi režije mogu biti 80% troškova rada zaposlenih na montaži. • Ako za neki proizvod nabavka komponenti košta 100 dinara, a • trošak radne snage na njegovom sklapanju iznosi 10 dinara, • onda su režijski troškovi tog proizvoda 18 dinara (10% od 100 dinara + 80% od 10 dinara).

  29. Procena troškova režija – ABC metod • Problem određivanja troškova proizvodnje se delimično može rešiti primenom ABC metoda (Activity-Based Costing model). • Potrebno je primeniti više različitih izvora troškova i onda raspodeliti indirektne troškove ovim izvoriima troškova. • Kao rezultat, dobijaju se distribuisani režijski troškovi u zavisnosti od složenosti proizvoda. • Sa povećanjem broja različitih izvora troškova, dobija se ne samo bolja raspodela režijskih troškova po proizvodima, već i veća mogućnost za uvid gde se mogu troškovi režije smanjiti.

  30. Korak 2: Smanjivanje troškova komponenti • Troškovi kupljenih komponenata predstavljaju naveći udeo u ukupnim troškovima proizvodnje proizvoda. • Ovde ćemo govoriti o nekoliko strategija za smanjivanje ovih troškova. • Neke od ovih strategija i ne zahtevaju vrlo preciznu procenu ovih troškova. • U tim slučjevima, ove strategije postaju pravila projektovanja koje treba koristiti prilikom (DFM) projektovanja tehnologičnih proizvoda.

  31. Ograničenja procesa i izvori troškova (1) • Neke komponente mogu imati prevelike i potpuno nepotrebne proizvodne troškove, zbog: • nepoznavanja mogućnosti, • izvora troškova i • ograničenja proizvodnog procesa od strane projektanata. • Primeri: • projektant može da predvidi isuviše mali radijus zaobljenja nelke ivice, koja možda i nema neku funkcionalnu potrebu, a da zahtreva specijalnu i skuplju mašinsku obradu. • male tolerancije neke dimenzije ili • isuviše veliki kvalitet neke površine. • Takva svojstva proizvoda zahtevaju skupe proizvodne operacije • Treba da izvrši promena projektnog rešenja u cilju eliminisanje konstruktivnih detalja koji su nepotrebni, a skupi.

  32. Ograničenja procesa i izvori troškova (2) • Korisno je da se ograničenja proizvodnog procesa definišu u vidu pravila konstruisanja koja bi projektanti trebalo da poštuju. • Na primer, oni treba da definišu mogućnosti neke laserske mašine za automatsko lasersko sečenje i da definišu dozvoljene tipove materijala, debljine materijala koji mogu da seku, maksimalne dimenzije dela, minimalne širinepripremka i tačnost sečenja. • Projektant treba da izabere takvu specifikaciju proizvoda, odnosno, konstruktivne detalje, da mašina može u potpunosti da obavi zahtevane tehnološke operacije. • U suprotnom, proizvodnju ovih delova treba prepusti kooperantima, što može biti skuplje rešenje.

  33. Ograničenja procesa i izvori troškova (3) • Za neke procesa, troškovi proizvodnje se mogu izraziti matematičkom funkcijom od nekih atributa dela, koji onda postaju izvori troškova procesa. • Na primer, proces zavarivanja može da ima visinu troška koji je direktno proporcionalna vrednostima dva atributa proizvoda: • broj varova • ukupna dužina varova koje maina mora da uradi. • Za processe čije mogućnosti se ne mogu jasno da opišu, preporučljiva je blizka saradnja sa radnicima koji rade u tim procesima i koji dobro poznaju taj proces. • Oni mogu da daju puno ideja za promenu konstrukcije dela koja može da smanji troškove proizvodnje tog dela.

  34. Promena konstrukcije dela radi eliminisanje nekih proizvodnih operacija • Malim promenama u konstrukciji dela se može znatno pojednostaviti i pojeftiniti proizvodni proces tog dela. • Do smanjenja proizvodnih troškove se najčešće može doći i smanjivanjem neophodnih proizvodnih operacija. • Na primer, delovi od aluminijuma ne moraju da se boje, naročito ako nisu vidljivi od strane korisnika. • Neka nova proizvodna operacija može da zameni nekoliko drugih operacija. • Na primer „proizvodnja sa tačnim oblikom“ dela (engl. net-shape fabrication) omogućava proizvodnju dela sa potrebnom tačnošću u jednoj operaciji, što eliminiše naredne operacije dorade. • Na primer, precizno livenje ili kovanje omogućavaju eliminaciju bilo kakve dorade posle ovih operacija, jer deo ima sve potrebne dimenzije i kvalitete površina koje se zahtevaju već posle prve operacije preciznog livenja ili kovanja.

  35. Izbor odgovarajuće ekonomske serije proizvodnje dela (1) • Povećanjem serije, tj. količine proizvodnje, dovodi najčešće do smanjenja proizvodnih troškova po jedinici proizvoda. • To svojstvo se zove ekonomija velikih serija. • Ona smanjuje proizvodne troškove iz sledeća dva razloga: • fiksni troškovi su raspodeljeni na veći broj jedinica proizvoda • promenljivi troškovi postaju niži jer je moguća koripćenje bvećih i efikasnijih procesa i opreme (sa većom proizvodnoću).

  36. Izbor odgovarajuće ekonomske serije proizvodnje dela (2) Mašinska obrada Inekciono livenje Ukupni troškovi Područje ekonomičnije proizvodnje Cena alata za livanje Cena steznog alata 1000 jedinica Broj proizvedenih delova

  37. Standardizacija komponenata i procesa • Kako se troškovi proizvodnje smanjuju sa povećanjem broja proizvedenih jedinica proizvoda, to se postavlja pitanje, kako se može povećati količina delova koje treba proizvesti. • Jedan od načina je da se isti deo ugrađuje u više različitih proizvoda – da bude standardni deo. • Standardni delovi su oni koje se koriste kod više različitih proizvoda. • Standardizacija delova se može izvršiti u okviru jedne firme, ali i u okviru određene grupacije firmi. • U prvom slučaju, takva standardizacija se naziva internom standardizacijom, u drugom, eksternom standardizacijom.

  38. Primene nabavke komponenata kao „crnih kutija“ • Jedan od načina da se smanje troškovi izrade delova je da se dobavljačima definiše samo šta deo mora da radi, a da se njima ostavi da sami definšu konstrukciju dela. • Na taj način, oni će napraviti konstrukciju koja će omogućiti minimalne proizvodne troškove. • Ovaj princip naručivanja delova se naziva nabavkom „crne kutije“ i ta praksa je započeta prvo u Japanu. • Još jedna prednost ovog pristupa je što ostavlja punu slobodu konstruktorima dobavljača da naprave deo koji odgovara proizvodnim uslovima njihove firme. • Za primenu principa „crne kutija“ neophodno je dobro razvijeno projektovanje na sistemskom nivou i jasno definisane funkcije delova, interfejsa i interakcija svake komponente.

  39. Korak 3: Smanjivanje troškova montaže • Projektovanje za montažu (engl. design for assembly – DFM) je deo projektovanja za proizvodnju (DFM) koji je usmeren ka projektovanju proizvoda tako da se minimiziraju troškovi njihove montaže. • Za najveći broj proizvoda, udeo troškova montaže u ukupnim troškovima je vrlo mali, međutim smanjivanje troškova montaže ima jake indirektne koristi. • Zbog želje da se smanje troškovi montaže, smanjuje se ukupni broj delova, a samim tim i ukupni troškovi, jer se smanjuju troškovi za izradu delova proizvoda. • Ovde će se navesti nekoliko korisnih principa za realizaciju projektovanja za montažu (DFM)

  40. Efikasnost montaže • Boothroyd i Dewhurst su predložili održavanje stalne procene troškova montaže. • Pored ukupnog rezultata te procene, predložili su i koncept efikasnosti montaže. • Efikasnost montaže je indeks koji predstavlja odnos teorijski minimalnog vremena montaže sa procenjenim vremena stvarne mantaže proizvoda. • Ovaj koncept je koristan u razvoju intuicije o izvorima troškova montaže. DFA indeks se računa po sledećem izrazu

  41. Teorijski minimum delova • Samo delovi koji zadovolje jedan ili više od ovih uslova mogu teorijski gledano, da se odvoje • Da li se deo treba pomeriti u odnosu na ostatak sklopa proizvoda? Mala pomeranja usled elastičnih veza se ne računaju. • Mora li da deo bude izrađen od materijala koji je različit od ostalog dela sklopa proizvoda zbog fundamentalnih fizičkih razloga? • Da li je potrebno da deo bude odvojen od skopa zbog pristupa sklopu, zbog zamene delova ili zbog njihove popravke? • U datom izrazu uzeto je da minimalno teorijski mogućeg vremena za montiranje nekog dela koji se idealno uklapa u sklop proizvoda iznosi 3 sekunda.

  42. Integrisanje delova • Ako se neki deo ne može okarakterisati kao deo koji je teorijski neophodan, onda može biti kandidat za fizičko integrisanje, tj. spajanje sa nekim drugim delom ili sa više drugih delova. • Dobijena višefunkcionalna komponenta je često vrlo složena zbog integracije nekoliko geometrijskih svojstava, koje bi bez toga bile u realizovane u posebnim delovima. • Na primer, liveni delovi, ili delovi od limova, često sadrže dodatna svojstva sa malim ili nikakvim dodatnim troškovima.

  43. Koristi od integracije delova • Integrisani delovi ne moraju da budu montirani. Ta „montaža“ je urađena u toku proizvodnje ovih delova, kada su im ugrađena objedinjena geometrijska i druga svojstva. • Integrisani delovi su često jeftiniji za proizvodnju neko odvojeni delovi koje oni zamenjuju. • Integrisani delovi dozvoljavaju uspostavljanje odnosa između kritičnih geometrijskih svojstava koji se ostvaruju u toku proizvodnoh procesa, a ne procesom montaže.

  44. Mogući problemi sa integracijom • Integrisanje delova nije uvek mudra strategija jer može da vodi sukobu sa drugim pristupima minimizaciji troškova. • Na primer, jedan složeni odlivak kanala za dovod vazduha kod motora, zamenjen je sa dva odlivka koji se jednostavnije i jeftinije proizvode i mašinski obrađuju nego jedan složeni odlivak. • Time je dobijen slučaj da je jeftinije proizvesti dva jednostavnija dela, nego proizvesti jedan složeni deo. • To je primer dezintegrisanja delova u cilju smanjivanja proizvodnih troškova.

  45. Što lakša montaža(1) • Deo se ubacuje u sklop od dozgo na dole. • montiranje po z-osi. • gravitacija stabilizuje delimično montiran sklop i radnik na montaži može lako da vidi lokaciju montaže. • Deo se treba da se samostalno dobro uklapa u sklop. • Delovi koji zahtevaju precizno pozicioniranje pri montaži, zahtevaju sporo, precizno pomeranje dela. • delovu konstruisani da se samostalno vode prilikom ugradnje u sklop, tokom montaže. • najčeće se koristi žljeb, ili konusni otvor, kod ugradnje okruglih delova.

  46. Što lakša montaža(2) • Deo nema potrebu da bude orijentisan. • Delovi koji ne zahtevaju tačnu orijentaciju brže se montiraju. • bolje je kada delovi ne moraju dabudu orijentisani, kao što su sfera, cilindar, konusni cilindar i cilindar sa žljebom. • Deo zahteva samo jednu ruku za montažu. • primarno zavisi od veličine delova i napora pri manipulaciji sa delom. • Delovi koji se mogu montirati jednom rukom se montiraju brže nego delovi za čiju montažu je potrebno koristite dve ruke ili pomoć krana

  47. Što lakša montaža(3) • Alat ne zahteva nikakav alat. • Operacije montaže koje zahtevaju posebne alate za montažu, u opštem slučaju, zahtevaju duža vremena montaže od operacija za koje alati nisu nužno potrebni. • Deo se montira sa jednim, linearnim kretanjem. • Ubacivanje klina je brže neko zavijanje nekog vijka. • brže se montiraju delovi ako operacija montaže vrši samo jednostvnim pomeranjem dela u jednom, lineranom pravcu.

  48. Što lakša montaža(4) • Deo se odmah osigurava posle ubacivanja. • Delovi koji posle montaže zahtevaju osiguranje, kao što je zatezanje vijka, ožičenje ili dodavanje nekog drugog dela, jer dok se osiguranje ne izvrši, sklop je nestabilan, koji zahetva posebnu pažnju, stezače ili sporiju montažu. • Zbog toga je potrebno da se ugrađen deo što pre osigura od izlaska iz svog položaja.

  49. Montaža od strane kupaca • Neki kupci prihvataju da oni sami montiraju proizvod koje kupe, naročito ako im to donosi neku korist, kao što je jednostavniji i lakši transport kupljenog proizvoda. • Međutim, takva mogućnost mora da bude podržana pažljivim projektovanjem takvih proizvoda, jer projektno rešenje treba da omogući jednostavnu i intuitivnu montažu od strane neobučenih lica.

  50. Korak 4: Smanjivanje troškova podrške proizvodnji • Smanjivanjem troškova vezanih za komponente i za montažu, indirektno se smanjuju i troškovi pratećih funkcija koje podržavaju proizvodnju. • Smanjivanjem broja delova, smanjuje se posao upravljanje zalihama. • Smanjivanjem broja radnika na montaži, smanjuje se i posao odelenja za ljudske resurse i supervizije. • Primenom standardnih delova, smanjuje se potreba za inženjerskom podrškom i za kontrolom kvaliteta. • Postoje i direktni načini da se smanje troškovi vezani za rad onih koji podržavaju proizvodnju.

More Related