VAŽNOST KOMUNIKACIJE U RADU MEDICINSKIH SESTARA/TEHNIČARA

1. VAŽNOST KOMUNIKACIJE U RADU MEDICINSKIH SESTARA/TEHNIČARA Suada ŠVRAKIĆ, Amer Ovčina, Nada Mališić, Elvedin Dervišević Klinički centar Univerziteta u Sarajevu

2. Biti koncentrisan na druge znači, prije svega, biti sposoban slušati.From

3. UVOD Dok je čovjek zdrav, premalo ili nikako razmišlja o vrijednosti zdravlja, izuzetak su, naravno, profesionalci, posebno oni koji su svaki dan uz pacijente, kao što su medicinske sestre/tehničari. Mnogo se toga promijenilo u načinu komunikacije među ljudima uopće, zahvaljujući velikim naučnim i tehnološkim dostignućima u posljednjim desetljećima.

4. Može se reći da je došlo do promjena u kulturi komunikacije, koja je svojstvena svakoj društvenoj sredini i koja je sastavni dio opće kulture. Ako se kultura definira kao skup tradicijonalno uvjetovanih društvenih normi koje se odnose na sva područja života nekog društva, onda je komunikacija jedan od temeljnih načina izražavanja kulture. Kultura komunikacije je odraz opće kulture društva.

5. Kulturne navike stičemo odgojem, u prvom redu porodičnim/obiteljskim, ali i školskim, a značajnu ulogu igra i šira društvena okolina. U današnje vrijeme sredstva javne komunikacije izrazito utiču na oblikovanje kulture općenito, a posebno na kulturu komunikacije. Pod kulturom, u užem smislu riječi, smatra se u prvom redu susretljivost, ljubaznost, uzajamno pomaganje - riječju, pristojnost u međuljudskim odnosima, što se može nazvati i bonton.

6. I u zdravstvu se osjeća promjena kulture komunikacije, sa različitim posljedicama. Komunikacija je u zdravstvenoj njezi jedan od osnovnih faktora i o tome se sve više govori. Nije posrijedi samo odnos zdravstvenog osoblja prema bolesnicima nego i uzajamna komunikacija osoblja u svakodnevnom radu. Uspjeh u liječenju vezan je i uz komunikaciju unutar zdravstvenog tima, a promjene u kulturi komunikacije i tu su vidljive.

7. Sestrinstvo se sve više u svijetu počinje shvatati kao disciplina koja ima prepoznatljiv program djelovanja i koja je nezavisna od drugih disciplina u sastavu zdravstvene zaštite. Neki ga shvataju kao zanimanje, neki kao naučnu disciplinu, a oni umjereniji kažu da je to profesija koja će napokon dobiti svoj legitimni status. Za one koji prate sestrinstvo i njegov razvoj tokom 20.vijeka, napori da se sestrinstvo obogati saznanjima iz drugih naučnih disciplina samo su logičan nastavak razvoja same medicine i samog procesa zdravstvene zaštite.

8. Biti medicinska sestra je jedinstven poziv koji traži ono najlepše u ljudskom biću humanost i predanost pozivu.

9. Liječenje započnite osmijehom.

10. Zašto je važna dobrakomunikacija u zdravstvu? • Komunikacija je osnov svakogmeđuljudskog odnosa, • načinom komunikacije saopštavamo sve o sebi drugima, • dobrom komunikacijom postižemo boljiodnos i povjerenje bolesnika, • postižemo bolji odnos s drugim saradnicima, te ugodnuatmosferu na radnom mjestu, • dobivamo bolje rezultate rada i zdravstvene njege za bolesnike, • ali i veće lično zadovoljstvo poslom koji obavljamo.

11. Što postižemo ljubaznošćukao dijelom profesionalneuloge? • Potičemo svoj lični razvoj i sazrijevanje. • Poboljšavamo lične i profesionalneodnose. • Pokazujemo da cijenimo druge ljude, a posebno bolesne.

12. Ako u određenoj situacijisvojim brižnim i pažljivimophođenjem s bolesnikom unekoj mjeri uspijemonadoknaditi neadekvatneuslove i smanjiti bolesnikovepatnje i strahove, onda smopostigli bitnu svrhuzdravstvene njege.Razviti ematiju do maksimuma.

13. Bolest, na neki način mijenja svakog čovjeka, i pojačavaosjećaj vlastite slabosti, • suočen s vlastitom slabošću bolesnik tražiriječi utjehe i prihvaća pomoć druge osobe, • svaki susret s medicinskim osobljem, svaka njihovagesta i riječ, već, na neki način, predstavlja lijek zabolesnika, • za bolje razumijevanje bolesnikovih patnji i strahova u terapijskom postupku, nužno jeaktivirati vlastite empatijske snage,

14. svakodnevan rad u zdravom i efikasnom stručnom timu podstiče zadovoljstvo zaposlenika i omogućava boljeupravljanje vremenom, • rješavanjem nesuglasica i sukobapovećava se složnost tima, • preduslovi uspješnog timskoga rada jesu:dosljedna komunikacija, slušanje,izvještaji o učinjenom, redovni sastanci,prihvatanje razlika u mišljenju,pridržavanje dogovora, uvažavanje,otvorenost, podrška i povjerenje, • usklađen timski pristup zdravstvenoj njezi postiče bolesnika na bolju saradnju.

15. Ko može odoljeti osmijehu? Osmijeh opušta ljude i potiče pozitivnačuvstva. Ne možete, nikako, pogriješiti ako osobu pozdravite osmijehom.

16. Međusobna komunikacija zdravstvenog osoblja U komunikaciju u zdravstvu spada i međusobna komunikacija zdravstvenog osoblja. Na današnjem stupnju razvoja medicinske struke u pravilu nikada sam zdravstveni radnik ne rješava zdravstvene probleme pojedinog bolesnika. Riječ je, dakle, o timskom radu. Pri tome kultura komunikacije ne samo da olakšava rad nego se odražava i na bolesniku, koji prenosi svoju historiju bolesti i ostalu dokumentaciju i čita (ako mu uspije), ali i sluša različite komentare pojedinih saradnika.

17. U kulturu komunikacije spada i izbjegavanje/ ispravljanje "tipfelera" što se, nažalost, rijetko čini. Često medicinska sestra ispunjava medicinske formulare i u rubrikama za koje nema dovoljno edukacije (dijagnoza i slično). Takva "štednja" vremena može dovesti do vrlo nepoželjnih posljedica. U pitanju je zapravo loša organizacija zdravstvene struke, jer bi dobro organizirana međusobna komunikacija, koja je itekako moguća uz današnje tehnološke pogodnosti, uz stručno optimalnu saradnju dovela i do uštede na vremenu.

18. Dobro informiranje bolesnika važan aspekta komunikacije U posljednje vrijeme se sve više naglašava potreba dobrog informiranja bolesnika o svemu u vezi s njegovom bolesti. Ne samo da bolesnik želi i ima pravo biti informiran o svojoj bolesti, nego je i medicinskom osoblju potrebna saradnja s informiranim bolesnikom tokom dijagnostičkog postupka i liječenja.

19. Svaki dijagnostički postupak ima određeni stepen rizika i bolesnik mora to znati, katkad i sudjelovati u odlučivanju o izboru pojedinih postupaka. Isto je tako i s primjenom određenog načina liječenja koje se ne smije provoditi bez bolesnikove saglasnosti. Bolesniku se mora, na njemu razumljiv način, kratko i jasno reći o kakvoj je bolesti najvjerojatnije riječ, zbog čega je potrebno načiniti pretrage i kakve, nakon toga mu protumačitinalaze i opet ga na odgovarajući način informirati o postupku liječenja.

20. Potrebno je sastaviti obrazaca za tzv. informiranipristanak, za sve vrste pretraga, koji će bolesnik morati potpisati i tako potvrditi svoju saglasnost, nakon dobivenih informacija. Tako dobivene informacije su potrebne, ali ipak ne mogu zamijeniti razgovor s ljekarom, jer bolesnik nema mogućnost postavljanja pitanja. Za dobru komunikaciju ljekar i bolesnika potreban je direktan razgovor.

21. Ljekari i medicinske sestre/tehničari znaju da je svaki bolesnik "slučaj za sebe", da nema dva jednaka bolesnika i da je svakome potreban individualan pristup. Naravno, da se i pojedine bolesti međusobno razlikuju i da će nekad biti moguće komunikaciju provesti jednostavno i uspješno, a drugi put to može biti teško, ali ne i nemoguće.

22. Postavlja se pitanje, što se može načiniti za poboljšanje kulture komunikacije u zdravstvu. Odgovor nije jednostavan, ali ne smijemo biti pesimisti. Ako se ništa ne poduzme, pojavljivat će se novi problemi i poteškoće u zdravstvenoj zaštiti, koja je u svojoj biti utemeljena na odnosu: ljekar i ostalo medicinsko osoblje - bolesnik. Bez potrebne komunikacijske kulture liječenje se svodi na tehniku i administraciju, a to nije dovoljno za pomoć bolesnom čovjeku. Jasno je da medicinska struka ne može sama bitno uticati na opću kulturu, pa i na sredstva javne komunikacije, ali moramo nastojati da se i tu nešto učini - upozoravanjem, uticajem kad god je moguće na političke odluke, te vlastitim postupcima u struci.

23. Bolesnici, koji dolaze iz različitih društvenih sredina i različitih struka, mogu nam isto u tome pomoći. Zdravstveno osoblje se mora na odgovarajući način educirati u kulturi zdravstvene zaštite i komunikaciji s bolesnicima, a posebno je potrebno organizirati zdravstvo na odgovarajući način da se postigne ušteda na vremenu i da se medicinsko osoblje može više posvetiti komuniciranju s bolesnicima. O tome treba više pisati i govoriti da svima postane jasno gdje je bit problema, da se ne govori samo o nedostatku novca, nedostatku vremena, medicinskim pogreškama i korupciji, jer to su zapravo posljedice a ne uzroci.

24. Sestre moraju i jesu posrednici između ljekara i pacijenata. One moraju izvršavati ono što medicinska hijerahija od njih očekuje i moraju voditi adekvatno računa o pacijentima, komunikacije u sestrinstvu uključuju i verbalnu i neverbalnu komunikaciju.

25. Cilj komunikacije u sestrinstvu uključuje uspostavljanje odnosa sestra-pacijent. Neke sestre su jako uspješne u svim aspektima posla, a neke su, opet, veoma loše. Dobrobit pacijenta mora biti prije svega i tema razmatranja u sestrinstvu. Kada su sestre umorne i preopterećene poslom njihova sposobnost komunikacije u najmanju ruku postaje umanjena.

26. Poseban slučaj su pacijenti koji mogu smanjiti sposobnost sestre da komunicira. Vrlo je delikatan odnos kada sestra kao profesionalac mora razmotriti u komunikaciji sa pacijentom koji je daleko od idealnog. Komuniciranje u sestrinstvu zahtijeva senzibilnost sestre kada se “nosi” sa bolesnim i umirućim.

27. Njen prag tolerancije mora biti visoko efikasan da potrebe pacijenta budu ispunjene i proveden tretman koji je ljekar propisao. Glavno razmatranje u komunikaciji u sestrinstvu jeste da dobra sestra koja može efikasno komunicirati dozvoljava izmjenu informacija, potreba i sklonosti pacijenata između nje i samog pacijenta.

28. One se mogu osloniti na zdravstveni tim koji tretira pacijenta. Kao i sa sposobnošću komunikacije cilj komunikacije u sestrinstvu mora biti uzajamno razumijevanje tako da poruka koja se daje ili prenosi osigura adekvatne rezultate interakcije u komunikaciji.

29. Komunikacija u sestrinstvu - vodiči • Društvene interakcije sestre koje moraju biti sigurne i ne smiju preći granice ličnog odnose sa pacijentima ili ljekarima. • Ovi odnosi moraju biti ljubazni i prijateljski ali ne smiju postati previše bliski. • Njihov pristup treba biti strukturiran - to je da njihove vještine komunikacije uključuju ili ispitivanje ili obuku.

30. Kada ispituju pacijenta trebaju dobiti određene informacija koje su potrebne da se posao obavi efikasno. • Kada podučavaju trebaju informirati pacijenta i one koji su vezani za pacijenta što može biti urađene da se zadovolje zdravstvene potrebe pacijenta. • Odnos mora biti svrsishodan u odnosu na pacijenta. To uključuje okruženje između pacijenta i sestara u kojem se može pružiti njega pacijentu. • Sestre moraju imati povjerenje pacijenta koje će učiniti ovaj vid komunikacije efikasnim. Na ovaj način mogu prenijeti potrebne informacije da se prepoznaju, razrješe ili pomogne pacijentu da se navikne na svoje zdravstveno stanje.

31. Tipovi komunikacije korišteni u sestrinstvu uključuju i verbalne i neverbalne vještine. Oni moraju biti jasni, jednostavni do tačke vremenske adekvatnosti. Neverbalna komunikacija u sestrinstvu uključuje govor tijela, izraze lica i dodir. Dodir je veoma bitan u sestrinstvu. Način na koji sestra dodiruje pacijenta će ili stvoriti ili uništiti vezu i uzajamno povjerenje.

32. Grub dodir prema osobi koja je bolesna ili uplašena zbog svog zdravstvenog stanja može poslati poruku da se sestra ne brine ili joj se ne sviđa pacijent. Ovo može samo po sebi pogoršati stanje pacijenta. Najgori mogući scenarijo kod komuniciranja u sestrinstvu jeste kada sestra ne sluša pacijenta. Ovo se smatra negativnim i štetnim ponašanjem.

33. Ne slušati ljekara ili pacijenta može predstavljati razliku između života i smrti u tretiranju pacijenta. Sestre moraju uvijek slušati pacijenata i ono što oni govore. To može biti od krucijalnog značaja bez obzira kako djelovalo nebitno sestri u određenom momentu.

34. Sestra mora prenijeti one stvare koje sazna od pacijenta na ostatak tima. Potrebno i neophodno je istaći da ovi načini komunikacije mogu napraviti razliku između života i smrti, bez obzira da li to sestra doživljava takvim. Interpersonalna komunikacije je od suštinske važnosti u svakoj oblasti života ali je od posebnog značaja u sestrinstvu.

35. Komunikacije je prepoznata kao glavni uzrok problema u zdravstvu na osnovi studija provedeni u posljednje tri decenije po Andy Betts, profesoru sestrinstva na Univerzitetu Lincoln u Velikoj Britaniji.

36. Činjenice Sestrinstvo je po svojoj prirodi zasnovano na saradnji. Sestre i drugo medicinsko osoblje moraju efikasno komunicirati u cilju da pruže adekvatan tretman i medicinsku potporu. Efikasna sposobnost komuniciranja u sestrinstvu stvara visok nivo zadovoljstva korisnika i izvrsnost jer sprečava nastanak greški.

37. Značaj Sestre su odgovorne za razumijevanje ali i u isto vrijeme da bude shvaćena poruka koju prenose. One moraju pažljivo slušati i prijaviti informacije ispravno i tačno.

38. Društvena razmatranja Sestra ima vitalnu ulogu u društvenim interakcijama. Sestra, također, mora biti sposobna da osjeti na adekvatan način ispravnost interpersonalnih interakcija.

39. Pristup Uloga sestre je dvostruka i kao ispitivača i kao nastavnika. Sestra mora biti efikasan slušalac koji može postaviti ispravna pitanja i u isto vrijeme upravljati ulogom instruktora prenoseći bitne informacije.

40. Benefiti Efikasne vještine komunikacije u sestrinstvu predstavljaju benefit za pacijenta u smislu boljeg zadovoljstva pacijenta kao korisnika usluge, boljeg zadovoljstva sestre svojom karijerom i za zdravstveni sistem u cjelini kroz motivirane i osnažene sestre.

41. Kao najbrojnija profesija u zdravstvu, zasigurno zaslužuju veću pozornost medija. Čini mi se da su medicinske sestre previše samozatajne, možda se i same nisu dovoljno trudile da javno govore o svom poslu, o dobrim i lošim stranama profesije. S druge strane razlog tomu je i to što nas nema u politici.

42. Ako od ukupnog broja zdravstvenih radnika sestre čine više od 50%, to znači da je i njihov uticaj na uspješnost sistema proporcionalan tom postotku. Problem je i u tome što su dosad sve odluke o sestrama donošene tamo gdje ih nije bilo. To, sigurno, više nije slučaj, jer su danas medicinske sestre stekle razinu profesionalne samostalnosti i svijesti koja će, pridonijeti i boljoj zastupljenosti u medijima.

43. Medicinske sestre moraju razviti visoku razinu samopoštovanja, koje će rezultirati i poštovanjem onih za koje profesionalno brinu. U prvom redu kao i svi drugi profesionalci moraju se stalno obrazovati i time steći vlastitu sigurnost i poštovanje svojih pacijenata, saradnika i poslodavaca. Medicinska sestra je dio medicinskog tima u kojem može ravnopravno sudjelovati samo ako dobro zna svoj posao. Svaka nesigurnost ruši samopoštovanje. Znanje je naše najjače oružje, a pacijenti su naše i sudije i advokati.

44. Visoko obrazovanje imperativ je sestrinske profesije danas i u Bosni i Hercegovini. Ne želimo biti drugorazredne sestre sutra kao građani Europske unije, ne želimo biti na nižoj razini od bilo koje sestre. Smatramo da nam je naša država dužna osigurati ustavom zagarantiranu mogućnost obrazovanja, a u silabus zdravstvenog studija uključiti i komunikologiju kao nastavni predmet. Bilo kakva kratkoročna palijativna rješenja za nas su neprihvatljiva.

45. Bolonjski proces otvorio je mogućnosti školovanja medicinskih sestara do najviše razine, ali ako je prolaz do tog obrazovanja tako uzak da može proći samo mali postotak medicinskih sestara godišnje, onda to jednostavno nije dobro. Uvjerena sam da je sustav obrazovanja prepoznao taj problem i da će se on riješiti u bliskoj budućnosti, pogotovo za sve one medicinske sestre koje se žele školovati. A takvih je mnogo.

46. Zaključci Zdravstveno osoblje se mora na odgovarajući način educirati u kulturi zdravstvene njege i komunikaciji s bolesnicima, a posebno je potrebno organizirati zdravstvo na odgovarajući način da se postigne ušteda na vremenu i da se medicinsko osoblje može više posvetiti komuniciranju s bolesnicima.

47. NAŠA LJUBAZNOST POČETAKJE SVAKOG LIJEČENJA! HVALA