Europski zakonodavni okvir u području medijacije - PowerPoint PPT Presentation

europski zakonodavni okvir u podru ju medijacije n.
Download
Skip this Video
Loading SlideShow in 5 Seconds..
Europski zakonodavni okvir u području medijacije PowerPoint Presentation
Download Presentation
Europski zakonodavni okvir u području medijacije

play fullscreen
1 / 39
Europski zakonodavni okvir u području medijacije
201 Views
Download Presentation
gelsey
Download Presentation

Europski zakonodavni okvir u području medijacije

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - E N D - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
Presentation Transcript

  1. Europski zakonodavni okviru području medijacije Uredba 2008/52/EC medijacija u građanskim i trgovačkim stvarima i

  2. Medijacija u građanskim i trgovačkim stvarima i • Direktivom 2008/52/EZ utvrđuju se zajednička pravila • o određenim aspektima posredovanja u građanskim i trgovačkim stvarima • s ciljem povećanja pravne sigurnosti te, sukladno tome, • poticanja korištenja posredovanja u rješavanju sporova. • Preporukama u obiteljskoj medijaciji, o mirenju u građanskim predmetima, u kaznenim predmetima te o alternativama sudskom postupku između upravnih tijela i privatnih stranaka  Vijeće Europe je ukazalo na • - bitnost alternativnog rješavanja sporova. • Na razini EU  na to je ukazano putem Zelene knjige o alternativnim načinima rješavanja sporova u građanskom i trgovačkom pravu te dostupnosti potrošača pravdi rješavanju potrošačkih sporova te Direktivama EU o mirenju u građanskim i trgovačkim predmetima o prekograničnim kreditnim transferima, o nalozima za zaštitu potrošačkih interesa, a tu su i UN-ova  Pravila UNCITRAL-a o mirenju iz 1980.g., i Model zakona o međunarodnom trgovačkom mirenju iz 2002.godine.

  3. Ciljevi Direktive? • Polazeći od Ugovora o osnivanju Europske unije (članak 61. točka (c) i članak 67. stavak 5. al.II) – EU je sebi postavila cilj: • održavanja i razvijanja područja slobode, sigurnosti i pravde, u kojem je zajamčena sloboda kretanja osoba • Temeljno načelo – je načelo pristupa pravosuđu, poradi omogućavanja • boljeg pristupa pravosuđu, • Europsko vijeće je na sastanku u Tampereu održanom 15. i 16. listopada 1999. pozvalo države članice da oblikuju alternativne, izvansudske postupke.

  4. Alternativno rješavanje sporova (ADR)* • RH se opredijelila za ovu skraćenicu zbog općeprihvaćenosti pojma • „alternative dispute resolution” ili ADR • Mogućnosti za ADR rješavanje sporova u RH: • pri sudovima - Zakon o mirenju, ZPP, ZR, ObZ, ZOO; • pri organizacijama za mirenje i arbitražnim ustanovama - Zakon o arbitraži, ZoHGK, Zakon o obrtu;  • pri službama za izvansudsku nagodbu u kaznenim predmetima - ZKP i Zakon o sudovima za mladež • pri centrima za mirenje u radnim sporovima - Ured za socijalno partnerstvo - ZR • pri centrima za izvansudske postupke u potrošačkim sporovima – Centar za zaštitu potrošača - Zakon o zaštiti potrošača . • *Izvor: Ministarstvo pravosuđa RH

  5. Područje primjene • Direktiva olakšava pristup alternativnom rješavanju sporova i promiče mirno rješavanje sporova • - potičući uporabu mirenja i osiguravajući uravnoteženi odnos između mirenja i sudskih postupaka. • 2. Ova se Direktiva primjenjuje u prekograničnim sporovima na građanske i trgovačke predmete, osim onih koji se tiču prava i obveza o kojima, prema odgovarajućem mjerodavnom pravu ne odlučuju stranke. Ona se, posebno, ne primjenjuje na porezne, carinske ili upravne stvariniti odgovornost države za činjenje ili propuštanje u provođenju državne ovlasti (acta iure imperi). • 3. U ovoj Direktivi izraz „država članica” znači sve države članice osim Danske.

  6. Definicije “mirenja” i “miritelja” • Članak 3. Direktive EU • Mirenje je strukturirani postupak, ma kako se nazivao ili označavao, kojim dvije ili više stranaka u sporu nastoje same, na dobrovoljnoj bazi, postići dogovor o rješavanju spora uz pomoć miritelja. • Ovaj postupak mogu započeti stranke ili ga može predložiti ili narediti sud ili može biti propisan pravom države članice. • On uključuje mirenje koje vodi sudac koji nije odgovoran ni za kakav sudski postupak povezan s predmetnim sporom. • “Miritelj” jebilo koja treća osoba od koje se traži vođenje mirenja na djelotvoran, nepristran i stručan način, bez obzira na naziv i zvanje te treće osobe u dotičnoj državi članici i bez obzira na način na koji je ta treća osoba imenovana ili na način na koji je od nje zatraženo vođenje mirenja.

  7. Korištenje mirenja Članak 5. Direktive EU Sud kojem je podnesena tužba može, kada je to primjereno, i uvažavajući sve okolnosti slučaja, pozvati stranke da za rješavanje spora upotrijebe mirenje. Sud također može pozvati stranke da prisustvuju informativnom sastanku o upotrebi mirenja, ako se takav sastanak održava i ako je lako dostupan. Kako to rade sudovi u RH? - dijelom i putem oglasnih e-ploča -

  8. Izgled oglasne e-ploče suda u Republici Hrvatskoj • Dio sadržaja e-oglasne ploče – podaci: • Unutarnje ustrojstvo suda: • Služba za mirenje • Mirenje je oblik posredovanja u kojem stranke rješavaju vlastite sporove pod vodstvom i uz pomoć neovisne treće strane - izmiritelja (medijatora), tijekom kojeg se traži rješenje u najboljem interesu stranaka. Mirenje (medijacija) pred sudom je dobrovoljan, neformalan, povjerljiv, brz i besplatan postupak… • Razlozi zašto mirenje (medijacija) za stranke predstavlja najpogodniji način rješavanja njihovog spora:- u mirenju iznose se na vidjelo svi detalji spora, a ne samo njihova pravna interpretacija, - tijekom mirenja stranke zadržavaju kontrolu nad postupkom i mogu ga prekinuti u svakom trenutku, - mirenje umanjuje mogućnost sukobljavanja između stranaka i njihovih punomoćnika… • Prednosti mirenja (medijacije) u odnosu na sudski parnični postupak: - sudski postupak je javan, a postupak mirenja tajan (sve izneseno tijekom postupka mirenja ostaje povjerljivo i ne može se upotrijebiti u ili izvan parničnog postupka)…

  9. ZAKONODAVNI OKVIR U RH • Zakon o mirenju “N.N.” br. 18/11 – čl.1. • (1) Ovim se Zakonom uređuje mirenje u građanskim, trgovačkim, radnim i drugim sporovima • o pravima kojima stranke mogu slobodno raspolagati. • (2) Odredbe ovoga Zakona odgovarajuće se primjenjuju i na mirenje u drugim sporovima, ako to odgovara prirodi pravnog odnosa iz kojeg proizlazi spor i ako posebnim zakonom za te sporove nisu propisana drugačija pravila. • (3) Supsidijarna primjena i na mirenja u kojima jedna od stranaka ima prebivalište ili boravište, odnosno sjedište • izvan Republike Hrvatske.

  10. Mirenje u građanskom parničnom postupku - ZPP • Zakon o parničnom postupku • (“N.N” 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11. i 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 28/13.) Čl.186.d stavak 3. ZPP: • Postupak mirenja pred sudom vodi izmiritelj određen s liste izmiritelja koju utvrđuje predsjednik suda. • Čl. 186.d stavak 4. ZPP • Nagodba sklopljena u postupku mirenja provedenom u sudu ima značaj sudske nagodbe. • Članak 288.a • Sud će tijekom pripremnog ročišta strankama predložiti da spor riješe u postupku mirenja, odnosno upozoriti stranke na mogućnost sudske nagodbe.

  11. Članak 6. Direktive EU Države članice osiguravaju da stranke ili jedna od stranaka uz izričiti pristanak ostalih mogu zatražiti da sadržaj pisanog sporazuma koji proizlazi iz posredovanja bude izvršan. Sadržaj takvog sporazuma postaje izvršan, osim ako je on u predmetnom slučaju u suprotnosti s pravom države članice u kojoj je zahtjev predan ili ako pravom te države članice nije predviđena njegova izvršnost. Sadržaj sporazuma može učiniti izvršnim sud ili drugo nadležno tijelo presudom, odlukom, ili javnom ispravom u skladu s pravom države članice u kojoj je zahtjev predan. Članak 10. stavak 2. Zakona o mirenju Nagodba koja se sklopi u postupku mirenja imat će svojstvo ovršne isprave ako potpise stranaka na njoj ovjeri javni bilježnik. Članak 186.a ZPP Nagodba sklopljena u postupku mirenja provedenom u sudu ima značaj sudske nagodbe (Prijašnji tekst čl. 186.a ZPP: Nagodba postignuta između podnositelja zahtjeva i Državnog odvjetništva, po zahtjevu iz stavka 1. ovoga članka, ima svojstvo ovršnosti). Izvršnost sporazuma koji proizlaze iz mirenja

  12. Mirenje se mora voditi na način koji poštuje tajnost, države članice osiguravaju da niti miritelji, niti osobe uključene u provođenje postupka mirenja ne moraju, osim ako se stranke ne dogovore drukčije, svjedočiti u građanskim ili trgovačkim sudskim postupcima ili arbitraži u vezi s informacijama koje proizlaze iz ili koje su u vezi s postupkom mirenja, osim: (a) kada je to potrebno zbog važnih razloga javnog poretka dotične države članice, posebno kada je to potrebno za osiguravanje zaštite interesa djece ili za sprečavanje nanošenja štete fizičkom ili psihološkom integritetu osobe; ili (b) kada je otkrivanje sadržaja sporazuma koji proizlazi iz mirenja potrebno za provedbu ili izvršenje sporazuma. 2. Ništa ne sprečava države članice da donesustrože mjere za zaštitu tajnosti posredovanja. Članak 11. Zakona o mirenju (1) Ako se stranke nisu drugačije sporazumjele, izmiritelj je dužan čuvati kao tajnu u odnosu na treće osobe sve informacije koje se odnose na postupak mirenja, osim ako je po zakonu dužan priopćiti. (2) Izmiritelj odgovara za štetu koju je prouzročio kršenjem obveze iz stavka 1. ovoga članka. (3) Bez pristanka stranaka izmiritelj ne smije svjedočiti o činjenicama koje je saznao od stranaka tijekom postupka mirenja, neovisno o tome je li taj postupak okončan sporazumom ili ne. Tajnost mirenja Članak 7. Direktive EU

  13. Obiteljska medijacija • Članak 331. do 334. ObZ-a – NN 75/14- dijelom stupa na snagu 28.6., 1.9.2014. i 1.1.2015. • Obiteljska medijacija je postupak u kojem stranke nastoje sporazumno riješiti spor iz obiteljskih odnosa uz pomoć jednog ili više obiteljskih medijatora.Obiteljski medijator je nepristrana, neutralna i posebno educirana osoba koja je uvrštena u registar obiteljskih medijatora. • Glavna svrha postupka obiteljske medijacije je • postizanje plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi i drugih sporazuma u vezi s djetetom • uz ostvarenje te svrhe, u postupku obiteljske medijacije stranke se mogu sporazumjeti i o svim drugim spornim pitanjima imovinske i neimovinske naravi. • Supsidijarna primjena Zakona o mirenju

  14. Obiteljska medijacija se ne provodi: • 1. u slučajevima tvrdnje o postojanju obiteljskog nasilja • 2. ako su jedan ili oba bračna druga ili drugi članovi obitelji lišeni poslovne sposobnosti, a nisu u stanju shvatiti značenje i posljedice postupka ni uz stručnu pomoć • 3. ako su jedan ili oba bračna druga ili drugi članovi obitelji nesposobni za rasuđivanje i • 4. ako bračni drug ili drugi član obitelji nemaju prijavljeno prebivalište, boravište ili adresu stanovanja. • Obiteljska medijacija se može provoditi neovisno o sudskom postupku prije pokretanja sudskog postupka, za vrijeme njegova trajanja ili nakon dovršetka sudskog postupka.

  15. Utjecaj mirenja na zastaru i prekluzivne rokove • Članak 8. Direktive EU • Države članice osiguravaju da stranke koje odaberu posredovanje u pokušaju rješavanja spora - • nisu spriječene u započinjanju sudskog postupka i arbitraže u odnosu na taj spor, • zbog isteka prekluzivnih rokova ili rokova zastare u postupku mirenja. • Stavak 1. ne dovodi u pitanje odredbe o rokovima zastare i prekluzivnim rokovima u međunarodnim sporazumima kojima su države članice stranke.

  16. Članak 14. Zakona o mirenju Pokretanjem postupka mirenja ne prekida se zastara u odnosu na zahtjeve koji su predmet postupka mirenja, osim ako se stranke drugačije ne dogovore pisanim putem. Ako je po zakonu pravo na podnošenje zahtjeva za zaštitu prava ili tužbe u nekom sporu ograničeno prekluzivnim rokom, taj rok računat će se od dana kada je prijedlog za postupak mirenja odbijen ili se smatra odbijenim, odnosno kada je mirenje okončano bez sklapanja nagodbe. Čl.186.a ZPP Osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna se je prije podnošenja tužbe obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. Podnošenjem zahtjeva iz stavka 1. zastarijevanje zastaje. Ako zahtjev iz stavka 1. ovoga članka ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od njegova podnošenja, podnositelj zahtjeva može podnijeti tužbu nadležnom sudu. Odredbe o zastari i prekluziji u zakonodavstvu RH

  17. Članak 15. Zakona o mirenju Tijekom postupka mirenja, stranke će se suzdržavati od pokretanja drugih postupaka, sudskih ili arbitražnih, za rješavanje spora o kojem se mirenje provodi, osim ako je to neophodno za očuvanje njihovih prava. Ako su se stranke koje su se sporazumjele o provođenju mirenja izričito obvezale da tijekom točno određenoga vremenskog razdoblja ili do nastupanja točno određenog uvjeta neće pokretati ili nastavljati sudske, arbitražne ili druge postupke, takav sporazum ima obvezujući učinak. U tom slučaju, sud, arbitri ili druga tijela kod kojih se pokuša pokrenuti postupak odbacit će na zahtjev druge stranke akt kojim se postupak pokreće ili nastavlja kao preuranjen, osim ako bi, u svjetlu svih okolnosti spora, odgoda pokretanja ili nastavljanja postupka mogla voditi teškim i nepopravljivim posljedicama. Članak 186.a ZPP Sud će odbaciti tužbu protiv Republike Hrvatske podnesenu prije donošenja odluke o zahtjevu za mirno rješenje spora, odnosno prije isteka roka iz stavka 2. ovoga članka. Odredbe prethodnih stavaka ovoga članka ne primjenjuju se u slučajevima kada je posebnim zakonom propisan postupak podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu ili nekom drugom tijelu. Odredbe prethodnih stavaka ovoga članka na odgovarajući način će se primjenjivati i u slučajevima u kojima Republika Hrvatska namjerava tužiti neku osobu s prebivalištem ili sjedištem u Republici Institut preuranjenosti zahtjeva

  18. OBVEZNO SAVJETOVANJE I OBITELJSKA MEDIJACIJA • Članak 320.ObZ • (1) Obvezno savjetovanje je postupak koji se provodi u slučajevima propisanim ovim Zakonom. • (2) Obiteljska medijacija je postupak u kojemu članovi obitelji sudjeluju dobrovoljno. • (3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, obvezan je prvi sastanak obiteljske medijacije prije pokretanja postupka radi razvoda braka. • p.p.10.

  19. Obiteljska medijacija- postupak obveznog savjetovanja - • Ako tužitelj koji je pokrenuo parnični postupak radi razvoda braka u kojem postoje zajednička maloljetna djeca ne dokaže da je pokrenuo postupak obveznog savjetovanja sukladno odredbama članaka 54. i 57. ovoga Zakona, • sud će tužbu radi razvoda braka odbaciti. • Osim izvješća iz stavka 1. ovoga članka, tužitelj je dužan dokazati da se odazvao prvom sastanku obiteljske medijacije sukladno odredbama članaka 54. i 57. ovoga Zakona. • Članak 410.ObZ • Ako tužitelj koji pokreće postupak radi rješavanja pitanja o ostvarivanju roditeljske skrbi ili ostvarivanju osobnih odnosa u vezi s djetetom ne dokaže da je pokrenuo postupak obveznog savjetovanja sukladno članku 329. stavku 1. ovoga Zakona, • sud će tužbu odbaciti. • Članak 329. Pokretanje postupka obveznog savjetovanja • (1) Roditelji i drugi članovi obitelji odnosno dijete koje je navršilo četrnaest godina dužni su prije pokretanja sudskih postupaka u vezi s ostvarivanjem roditeljske skrbi i osobnih odnosa u vezi s djetetom • pokrenuti i sudjelovati u obveznom savjetovanju.

  20. Prema rezultatima jedne analize izrađene uz pomoć 816 EU (i RH) medijatora,pokazuje se da medijacija u gotovo svim državama EU ima sveukupno veoma slabu podršku, na promotivnoj i profesionalno- zakonodavno-političkoj razini. Medijacijom se stranke koriste u samo 1 % svih sporova u cijeloj EU. (Izgleda da nije ostvarila očekivani učinak) p.p.20 Pokazatelji u RH: Općinski sud u Rijeci Županijski sud u Rijeci - nije bilo predmeta mirenja Trgovački sud u Zagrebu - od 55 predmeta – u 2013. godini - 13 predmeta je uspješno okončano sudskom nagodbom (oko 24%), dok u 39 predmeta mirenje nije uspjelo Primjena Uredbe o medijaciji

  21. Pokazatelji o postupcima mirenja kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu

  22. Uredba (EC) 2201/2003 nadležnost, priznanje i izvršenje sudskih odluka u bračnim stvarima i roditeljskoj odgovornosti -stavlja se izvan snage Uredba (EZ) br. 1347/2000-

  23. Ukratko o povijesti • Glavni instrument na ovome području je: • Uredba (EZ) 44/2001 Vijeća od 22. prosinca 2000. o sudskoj nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima – tzv.„Uredba Bruxelles I”. • Cilj te Uredbe je ujedinitipravila o sukobu nadležnosti unutar država članica te pojednostaviti i ubrzati priznavanje i izvršenje sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima. • Uredba Bruxelles I dopunjena je • Uredbom (EZ) br. 2201/2003 (tzv. „Uredba Bruxelles II a”) Vijeća o nadležnosti te priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim predmetima i predmetima o roditeljskoj odgovornosti.

  24. Ciljevi Uredbe (EC) 2201/2003 • Na sastanku Europskoga vijeća u Tampereu, pružena je potpora • načelu uzajamnog priznavanja sudskih odluka • kao kamena temeljca za uspostavu pravog pravosudnog područja i utvrđeno je, • kao prioritet, pravo na posjećivanje djece. • S ciljem osiguravanja jednakosti svakog djeteta, ova se Uredba odnosi na sve odluke o roditeljskoj odgovornosti, uključujući mjere za zaštitu djeteta, neovisno o bilo kakvoj vezi s bračnim predmetom. • Područje primjene ove Uredbe pokriva građanske stvari, bez obzira na prirodu suda. • Uredba se primjenjuje samo na raskid bračne veze • ne bavi se pitanjima razloga razvoda, • posljedica braka na imovinska pitanja ili bilo koje druge pomoćne mjere.

  25. Imovina djeteta i primjena Uredbe • Kad je riječ o imovini djeteta, • Uredba bi se trebala primjenjivati samo na mjere zaštite djeteta, • to obuhvaća i određivanje i funkcije osobe ili tijela koje brine o djetetovoj imovini i dužnostima te zastupa dijete i pomaže mu ili upravu, čuvanje ili raspolaganje djetetovom imovinom. • U ovome kontekstu, ova bi se Uredba trebala npr. primjenjivati u slučajevima • - u kojima se roditelji spore oko upravljanja djetetovom imovinom.

  26. Područje primjene • U građanskim stvarima koje se odnose na: • (a) razvod, zakonsku rastavu ili poništaj braka; • (b) dodjelu, izvršavanje, prijenos, ograničenje ili oduzimanje roditeljske odgovornosti • Stvari iz stavka 1. točke (b) mogu se odnositi na: • (a)pravo na roditeljsku skrb i pravo na kontakt s djetetom; • (b)skrbništvo, odgajateljstvo i slične institute; • (c)određivanje i dužnosti svake osobe ili tijela koje brine o djetetu i njegovoj imovini, koje ga zastupa i koje mu pomaže; • (d)smještaj djeteta kod udomitelja ili u ustanovu; • (e)mjere zaštite djeteta koje se odnose na upravljanje, čuvanje ili raspolaganje djetetovom

  27. Opća nadležnost • Članak 3. Direktive • U predmetima za razvod, zakonsku rastavu ili poništaj braka, nadležni su sudovi država članica s obzirom: • prema području - uobičajeno boravište … ili • prema državljanstvu oba bračna druga • - na čijem području: • bračni drugovi imaju uobičajeno boravište ili su bračni drugovi imali zadnje uobičajeno boravište, ako jedan od njih i dalje ima isto boravište,ili protustranka ima uobičajeno boravište, • Ili u slučaju zajedničkog prijedloga za pokretanje postupka, ima uobičajeno boravište bilo koji od bračnih drugova, • Ili stranka koja pokreće postupak ima uobičajeno boravište, ako je on ili ona tamo imao boravište najmanje godinu dana prije pokretanja postupka, • Ili stranka koja pokreće postupak ima uobičajeno boravište, ako je on ili ona tamo imao boravište najmanje šest mjeseci prije pokretanja postupka, a on ili ona je bio državljanin države članice o kojoj je riječ ili, • u slučaju da je riječ o Velikoj Britaniji ili Irskoj, tamo imao svoj „domicile”;

  28. Supsidijarna nadležnost Ako nijedan sud neke države članice nije nadležan u skladu s člancima 3., 4. i 5., nadležnost se utvrđuje, u svakoj državi članici, u skladu s pravom države članice o kojoj je riječ. Nadležnost u predmetima povezanim s roditeljskom odgovornošću, utvrđena ovom Uredbom, temelji se u svjetlu zaštite interesa djeteta, posebno na kriteriju blizine. To znači da bi u prvome redu trebala biti nadležna država članica u kojoj dijete ima uobičajeno boravište, osim u određenim slučajevima mijenjanja djetetova boravišta ili u skladu sa sporazumom između nositelja roditeljske odgovornosti. Prepuštanje rješavanja predmeta sudu druge države U interesu djeteta, ova Uredba omogućuje, kao izuzetak i pod određenim uvjetima, da nadležni sud može prepustiti rješavanje predmeta sudu druge države članice ako je taj sud prikladniji za rješavanje tog predmeta. U slučaju nezakonitog odvođenja ili zadržavanja djeteta (otmice djeteta), sudovi države članice u kojoj je dijete imalo uobičajeno boravište neposredno prije nezakonitog odvođenja ili zadržavanja, zadržavaju svoju nadležnost sve dok dijete ne dobije uobičajeno boravište u drugoj državi članici. Ako se ne može utvrditi djetetovo uobičajeno boravište, a nadležnost se ne može utvrditi na temelju članka 12., nadležni su sudovi države članice u kojoj se nalazi dijete (nadležnost na temelju nazočnosti djeteta). To se primjenjuje i na djecu izbjeglice ili na djecu raseljenu na međunarodnoj razini zbog nemira u njihovoj zemlji. Opća nadležnost

  29. Odredbe o mjesnoj nadležnosti u bračnim sporovima u RH • Nadležnost u bračnim sporovima Članak 54.ZPP • Za suđenje u sporovima radi utvrđivanja postojanja ili nepostojanja braka, poništaja braka ili rastave braka (bračni sporovi) • nadležan je pored suda općemjesne nadležnosti i sud na čijem su području bračni drugovi imali posljednje zajedničko prebivalište. • Ako je u bračnim sporovima sud u RH nadležan zato što su bračni drugovi imali posljednje zajedničko prebivalište u RH odnosno zato što tužitelj ima prebivalište u RH mjesno je nadležan • sud na čijem su području bračni drugovi imali posljednje zajedničko prebivalište odnosno sud na čijem području tužitelj ima prebivalište. • Članak 455. OBZ • (1) Za suđenje u povodu prijedloga za sporazumni razvod braka mjesno je nadležan sud na čijem su području bračni drugovi imali posljednje zajedničko prebivalište. • (2) Ako je u bračnim stvarima sud u Republici Hrvatskoj nadležan zato što su bračni drugovi imali posljednje zajedničko prebivalište u Republici Hrvatskoj, mjesno je nadležan sud na čijem su području bračni drugovi imali posljednje zajedničko prebivalište. • Ako u zakonu ili međunarodnom ugovoru nema izričite odredbe o nadležnosti suda u RH za određenu vrstu sporova, sud u RH nadležan je za suđenje u toj vrsti sporova i • kad njegova nadležnost proizlazi iz odredaba zakona o mjesnoj nadležnosti suda u RH.

  30. PRIZNAVANJE SUDSKE ODLUKE(članak 21. Uredbe ) • Sudska odluka donesena u državi članici • priznaje se u drugim državama članicama bez potrebe bilo kakvog posebnog postupka. • Mjesna nadležnost suda koji se nalazi na popisu koji Komisiji dostavlja svaka država članica u skladu s člankom 68. utvrđuje se nacionalnim pravom države članice u kojoj je započet postupak za priznavanje ili nepriznavanje sudske odluke. Ako je priznavanje sudske odluke pred sudom neke države članice postavljeno kao prethodno pitanje, o njemu odlučuje taj sud. p.p.30

  31. Razvod, zakonska rastava ili poništaj braka: (a)ako je takvo priznavanje očito u suprotnosti s javnim redom u državi članici u kojoj se zahtijeva priznavanje; (b)ako je donesena u odsustvu protustranke, ako protustranci nije dostavljeno pismeno o pokretanju postupka ili jednakovrijedno pismeno pravodobno da bi mogla pripremiti svoju obranu, osim ako je utvrđeno da je protustranka nedvosmisleno prihvatila sudsku odluku; (c)ako je nepomirljiva sa sudskom odlukom donesenom u postupku između istih stranaka u državi članici u kojoj se zahtijeva priznavanje; ili (d)ako je nepomirljiva s prethodnom sudskom odlukom donesenom u drugoj državi članici ili državi nečlanici, između istih stranaka, ako ta prethodna sudska odluka ispunjava uvjete potrebne za priznavanje u državi članici u kojoj se zahtijeva priznavanje. Roditeljska odgovornost : (a)ako je takvo priznavanje očito u suprotnosti s javnim redom u državi članici u kojoj se zahtijeva priznavanje, uzimajući u obzir interes djeteta; (b)ako je donesena, osim u žurnome predmetu, a da pri tome djetetu nije omogućeno saslušanje, kršeći pri tome temeljna postupovna načela države članice u kojoj se zahtijeva priznavanje; (c)ako je donesena u odsustvu osobe, a osobi koja se nije pojavila pred sudom nije dostavljeno pismeno o pokretanju postupka ili jednakovrijedno pismeno pravodobno da bi mogla pripremiti svoju obranu, osim ako je utvrđeno da je ta osoba nedvosmisleno prihvatila sudsku odluku; (d)na zahtjev bilo koje osobe koja smatra da sudska odluka zadire u njezinu roditeljsku odgovornost, ako je donesena bez saslušanja te osobe; (e)ako je nepomirljiva s kasnijom sudskom odlukom koja se odnosi na roditeljsku odgovornost donesenu u državi članici u kojoj se zahtijeva priznavanje; (f)ako je nepomirljiva s kasnijom sudskom odlukom koja se odnosi na roditeljsku odgovornost, donesenu u drugoj državi članici ili državi nečlanici u kojoj dijete ima uobičajeno boravište, ako ta kasnija sudska odluka ispunjava uvjete potrebne za njezino priznavanje u državi članici u kojoj se zahtijeva priznavanje.ili (g)ako nije poštovan postupak propisan člankom 56. Razlozi nepriznavanja sudskih odluka

  32. ZABRANA PREISPITIVANJA SADRŽAJA IZVRŠIVE SUDSKE ODLUKE • Razlike u primjenjivome pravu • Priznavanje sudske odluke ne može biti odbijeno zato što pravo države članice u kojoj se zahtijeva priznavanje ne dopušta razvod, zakonsku rastavu ili poništaj braka na temelju istog činjeničnog stanja. • Zabrana preispitivanja sadržaja sudske odluke • Sadržaj sudske odluke ne smije se preispitivati ni u kakvim okolnostima. • Izvršive sudske odluke Sudska odluka o izvršavanju roditeljske odgovornosti nad djetetom, koja je donesena u državi članici i koja je u toj državi članici postala izvršiva te je dostavljena, izvršiva je i u drugoj državi članici ako je u toj državi članici, na zahtjev bilo koje zainteresirane stranke, proglašena izvršivom. • Unatoč tome, u Ujedinjenoj Kraljevini, takva je sudska odluka izvršiva u Engleskoj i Walesu te Škotskoj i Sjevernoj Irskoj samo ako je, na zahtjev bilo koje zainteresirane stranke, registrirana za izvršenje u tom dijelu Ujedinjene Kraljevine.

  33. Zahtjev za izdavanje potvrde izvršivosti podnosi se sudu s popisa koji svaka država članica dostavlja Komisiji u skladu s člankom 68. Mjesna nadležnost utvrđuje se prema: uobičajenom boravištu osobe protiv koje se traži izvršenje, ili premauobičajenom boravištu bilo kojeg djeteta na koje se zahtjev odnosi. Ako se nijedno od mjesta iz podstavka 1. ne može pronaći u državi članici izvršenja, mjesna nadležnost utvrđuje se prema mjestu izvršenja. Pravni lijek protiv odluke 1.   Obje stranke mogu koristiti pravni lijek protiv odluke o zahtjevu za izdavanje potvrde izvršivosti. 2.   Pravni lijek ulaže se pred sudom s popisa koji svaka država članica dostavlja Komisiji u skladu s člankom 68. 3.   O pravnom se lijeku odlučuje u kontradiktornom postupku. Potvrda o sudskim odlukama u bračnim stvarima i potvrda koja se odnosi na sudske odluke o roditeljskoj odgovornosti Nadležni sud ili tijelo države članice podrijetla, na zahtjev bilo koje zainteresirane stranke, izdaje potvrdu koristeći standardni obrazac iz Priloga I. (sudske odluke u bračnim sporovima) ili iz Priloga II. (sudske odluke o roditeljskoj odgovornosti). Mjesno nadležni sudovi

  34. Prava na kontakt s djetetom iz članka 40. stavka 1. točke (a), priznata u izvršivoj sudskoj odluci donesenoj u državi članici, priznaju se i izvršiva su u drugoj državi članici bez potrebe pribavljanja potvrde izvršivosti i bez bilo kakve mogućnosti osporavanja njihova priznavanja ako je sudska odluka potvrđena u državi članici podrijetla Čak i ako nacionalno pravo ne predviđa izvršivost sudske odluke o pravu na kontakt s djetetom po sili zakona, sud podrijetla može izjaviti da je sudska odluka izvršiva, bez obzira na mogućnost ulaganja pravnog lijeka. Sudac podrijetla izdaje potvrdu iz stavka 1. koristeći standardni obrazac iz Priloga III. (potvrda o pravu na kontakt s djetetom) samo ako: (a)je, kada je sudska odluka donesena u odsustvu, osobi koja se nije pojavila pred sudom dostavljeno pismeno o pokretanju postupka ili jednakovrijedna isprava, pravodobno da toj osobi omogući pripremu obrane, ili ako je, unatoč činjenici da je toj osobi dostavljeno pismeno, ali ne u skladu s tim uvjetima, ipak utvrđeno da ona nedvosmisleno prihvaća sudsku odluku; (b)su sve stranke u sporu imale mogućnost da budu saslušane;i c)je djetetu omogućeno saslušanje, osim ako je smatrano da saslušanje nije primjereno zbog njegove dobi ili stupnja zrelosti. Pravo na kontakt s djetetomčl. 41. Uredbe

  35. Predaja djeteta • Predaja djeteta kao rezultat izvršive sudske odluke donesene u državi članici, priznaje se i izvršiva je u drugoj državi članici bez potrebe pribavljanja potvrde izvršivosti i bez mogućnosti osporavanja njezina priznavanja • ako je sudska odluka potvrđena u državi članici podrijetla. • Neovisno o mogućnosti ulaganja pravnog lijeka, čak i ako nacionalno pravo ne predviđa izvršivost po sili zakona, sudsku odluku kojom se potvrđuje predaja djeteta • sud podrijetla • može proglasiti izvršivom.

  36. POSTUPAK IZVRŠENJA Postupak izvršenja uređuje pravo države članice izvršenja. Izvršenje svake sudske odluke koju donosi sud druge države članice, koja je proglašena izvršivom provodi se u državi članici izvršenja pod istim uvjetima kao i kad bi bila donesena u toj državi članici. • Izvršenje sudske odluke koja je potvrđena ne može biti provedena ako je nepomirljiva s kasnijom izvršivom sudskom odlukom. • Sudovi države članice izvršenja mogu utvrditi praktična rješenja za organizaciju ostvarivanja prava na kontakt s djetetom ako potrebna rješenja ne postoje ili nisu adekvatna u sudskoj odluci koju donose sudovi države članice koji su stvarno nadležni, pod uvjetom da se poštuju bitni elementi te sudske odluke.

  37. Smještaj djeteta u drugoj državi članici • Kada sud nadležan razmatra • smještaj djeteta u ustanovu za skrb ili u udomiteljsku obitelj i ako bi takav smještaj trebao biti omogućen • u drugoj državi članici, • najprije se savjetuje sa središnjim tijelom ili drugim tijelom nadležnim u toj državi, ako je u toj državi članici potrebno posredovanje javnih tijela za domaće slučajeve smještaja djeteta. • Sudska odluka o smještaju iz stavka 1. može biti donesena u državi moliteljici samo ako je nadležno tijelo zamoljene države pristalo na smještaj. Postupci za savjetovanje i pristanak iz stavaka 1. i 2. uređeni su nacionalnim pravom zamoljene države. • Ako tijelo nadležno u skladu s člancima od 8. do 15. odluči smjestiti dijete u udomiteljsku obitelj, i ako bi takav smještaj trebao biti omogućen u drugoj državi članici, a u njoj nije potrebno posredovanje javnih tijela za domaće slučajeve smještaja djeteta, o tome obavještava središnje tijelo ili drugo nadležno tijelo spomenute države.

  38. SURADNJA IZMEĐU SREDIŠNJIH TIJELA U PREDMETIMA POVEZANIM S RODITELJSKOM ODGOVORNOŠĆU • Svaka država članica određuje jedno ili više • SREDIŠNJIH TIJELA • za pomoć pri primjeni ove Uredbe • te navodi zemljopisnu i funkcijsku nadležnost svakog tijela. • Ako je država članica odredila više od jednog središnjega tijela, obavijesti se, u normalnim okolnostima, šalju izravno odgovarajućem središnjem tijelu koje je nadležno. • Središnja tijela šalju obavijesti o nacionalnim zakonima i postupcima te poduzimaju mjere za poboljšanje primjene ove Uredbe i jačanje njihove suradnje. • U tu svrhu Odlukom br. 2001/470/EZ uspostavljena je Europska pravosudna mreža u građanskim i trgovačkim stvarima. • Suradnja u predmetima koji se odnose na roditeljsku odgovornost • Središnja tijela, na zahtjev središnjega tijela druge države članice ili nositelja roditeljske odgovornosti, surađuju u specifičnim predmetima kako bi se postigli ciljevi ove Uredbe. • Svaki nositelj roditeljske odgovornosti može, središnjem tijelu države članice u kojoj ima uobičajeno boravište ili središnjem tijelu države članice u kojoj dijete ima uobičajeno boravište ili se u njoj nalazi, podnijeti zahtjev za pružanje pomoći u skladu s odredbama članka 55. ( informacije: o položaju u kojemu se nalazi dijete, o svim pokrenutim postupcima, o odlukama koje su donesene u vezi s djetetom;, itd.

  39. HVALA NA POZORNOSTI!