Usporedba ljudske i životinjske neverbalne komunikacije

1. Usporedba ljudske i životinjske neverbalne komunikacije Datum: 10.6.2009. Studentice: Ana Cader i Katarina Lukač Kolegij: Neverbalna komunikacija

2. Sadržaj

3. Geste izraza • Vrsta bioloških gesta zajedničkih ljudima i životinjama • Uključuju važne znakove izraza lica • Svi primati su facijalno ekspresivni • Mišići lica postaju sve razrađeniji što je viša vrsta, a kod čovjeka dosežu svoj vrhunac • Kod čovjeka podliježu različitim kulturološkim utjecajima, npr. smijeh • Mrštenje kod čovjeka je rezultat ponašanja u davnoj prošlosti kad je kao i životinja koristio grimasu da bi zaštitio oči od fizičkog napada • To su: osmijeh, podrugljiva grimasa, durenje, trzanje, buljenje, mrštenje, mahanje i td.

4. Makaki majmuni Možete li pogoditi koji su osjećaji izraženi?

5. makaki majmuni – žive u velikim grupama (do 100 jedinki) • matrijarhalno društvo ( postoje grupice unutar velike grupe, koje se sastoje od nezrelih mužjaka i nekoliko generacija ženki; odrastao mužjak odlazi iz grupice u novu „obitelj“ ) unutar grupe, različita hijerarhija • rađaju se s gotovo potpuno funkcionalnim senzoričkim sustavom – gotovo odmah po rođenju vide i čuju • novorođeni su po izgledu vrlo slični novorođenom djetetu (velika glava u odnosu na tijelo, visoko čelo, velike oči i sl...) a odmah se javlja i refleks hvatanja • također se rađaju facijalnim, vokalnim i posturalnim ekspresijama koje omogućavaju najraniju komunikaciju

6. Sličnosti i razlike • Zajedničko • Odmahivanje glavom • Plašenje jezika u znak neljudnosti i odbijanja • Znaci veze : bliskosti, rituali zavođenja i parenja (rode, lavovi, pingvini) • Teritorijalno , obrambeno, pokorno i borbeno ponašanje • Širenje i uženje zjenica kao znak raspoloženja • Različito • Odijevanje, frizura, amblemi kod ljudotinja

7. PAS • Psi, primjerice, unaprijed znaju kad je njihov gazda odlučio povesti ga u šetnju. Vidi to iz neverbalnog ponašanja. Već stoljećima psi se uzgajaju kao kućni ljubimci, ili za čuvanja stada, i nužna je njihova komunikacija s ljudima. • U Indoneziji postoje dva plemena koja žive isključivo u krošnjama drveća, Kombai i Korowal, i kad se spuštaju na tlo po hranu, oslanjaju se na pomoć pasa.

8. Psi mogu pomoću facijalnih mišića napraviti različite izraze lica; mogu uvući usne unutra, dizati obrve. U komunikaciji bitne oči, pokreti repa, i razne kombinacije. • Smijanje

9. MAČKE • Govor tijela im je vrlo važan, koriste se ušima, repom, šapama i brkovima. Vokalna komunikacija je manje bitna, ali i njome se služe (predu, mijauču, sikću (zvižde), reže, gunđaju, plaču. • - rep gore – mačka je zadovoljna ali oprezna • - opušten rep u ležećem položaju – mačka je opuštena • - nakostriješen rep – boji se ili je ljuta • - uzdignute uši koje strše prema naprijed – znatiželja • - uzdignute uši prema nazad – strah • Uši prema nazad spuštene – spremna za bijeg

10. KONJovi • - uzdisanje – ako je popraćeno drhtanjem tijela ili opuštanjem mišića – olakšanje, zadovoljstvo ; može uzdisati zadovoljno i za vrijeme timarenja • - uzdisanje iz dosadne (slično ljudskom uzdisanju dok čekamo u redu) – često • - stenjanje – može biti znak boli

11. ZECovi • poskakivanje prednjim nogama – upozorava na opasnost (pr.od mačke) • stajanje s prednjim nogama u zraku – znatiželja, istraživanje • cviljenje – bol • groktanje, roktanje – igra, zabavljanje

12. PRIMATI • Primati nemaju sposobnost govora, no tome razlog nije inteligencija, već nerazvijenost vokalnog trakta. • Upotreba gestovnog jezika očito pokazuje inteligenciju primata. • Najbolji primjer naučenog gestovnog jezika kod primata je „Koko“, gorila, koja ga je tako dobro naučila da je u komunikaciji mogla koristiti humor. U jednoj je prilici iskoristila metaforu slona ukazujući na sebe. Primati se u komunikaciji služe različitim vrstama zvukova, od mrmljanja do vrištanja. Tiho mrmljanje koriste u intimnim porukama, dok glasnijim upozoravaju na opasnost.  Istraživanja su pokazala kako majmuni među primatima imaju nasofisticiraniji način komunikacije, i da zvukovi koje stvaraju nisu instinktivni. Prema tome, stariji moraju imati neke metode kojima te zvukove uče mladunčad

13. Elisabeth Lonsdorf - neverbalna komunikacija kod čimpanzi. Primjetila je kako ženke svoju mladunčad uče loviti termite. • Neka su istraživanja pokazala daljnje sličnosti ljudi i čimpanzi, u iskazivanju sreće i veselja. Lonsdorf je primjetila da se u trenucima sreće kreću u plesu sličnim pokretima.

15. Najčešći neverbalni znakovi  • Ako životinja ima rep, njime će pokazivati svoje raspoloženje. • Zvukovi koje životinje proizvode razlikuju se u 3 skupine – u vrijeme sezone parenja, u vrijeme velike opasnosti ili ljutnje, u procesu traženja/nalaženja hrane • Stupanje, poput zečeva – i losovi stupaju • Dikobrazi proizvode zvukove slične čegrtušama, kada su ljuti. • Najčešći neverbalni znak koji ljudi znaju prepoznati kod životinje je podizanje dlake, kada se životinja nakostriješi – znak ljutnje, straha ili uznemirenosti.  • Labudovi će, kad su ljuti, podignuti krila i rep i siktati. • U trenucima straha ili ljutnje, neke će se životinje, poput žaba, napuhnuti, time može i obeshrabriti protivnika. To čine još i krastače, gušteri i kameleoni, ali i neke vrste zmija. • Slonovi razlikuju prijateljske geste i rivalstvo. Ako se žele igrati s mlađim članovima grupe, mogu zauzeti klečeći stav. • Agresivan stav vježbaju bacajući se kroz vegetaciju. • Ako visoko zavinu rep i trče savitljivih nogu, a glava je spuštena i miču je s jedne u drugu stranu, znači da su jako sretni.  

19. ZAKLJUČAK • U mnogim slučajevima, neverbalna komunikacija životinja – izrazi lica, držanje, disanje i dodir – lakša je za shvatiti od ljudske zbog svoje jednostavnosti. • Ljudska neverbalna komunikacija je složenija zbog evolucije koja nas je učinila superiornom vrstom. • Ljudi zbog sličnosti neverbalne komunikacije lako se mogu sporazumijevati sa životinjama. Najviše se to ogleda kod kućnih ljubimaca i domaćih životinja te primata.