1 / 29

Glava 3. Spoljnotrgovinska politika i spoljnotrgovinska mreža

Glava 3. Spoljnotrgovinska politika i spoljnotrgovinska mreža. Uvod. Postoje dve krajnosti u vođenju spoljnotrgovinske politike: 1. jedna predstavlja vrlo krut pristup kroz takozvani monopol spoljne trgovine,

boaz
Télécharger la présentation

Glava 3. Spoljnotrgovinska politika i spoljnotrgovinska mreža

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. Glava 3. Spoljnotrgovinskapolitika i spoljnotrgovinska mreža

  2. Uvod • Postoje dve krajnosti u vođenju spoljnotrgovinske politike: 1. jedna predstavlja vrlo krut pristup kroz takozvani monopol spoljne trgovine, 2. druga se svodi na liberalan pristup vođenju spoljnotrgovinske politike zemlje. • U praksi, ni jedan ni drugi pristup nisu poželjni, pošto mogu izazvati neželjene posledice. • U savremenim uslovima odvijanja tržišnih privreda je najčešće prisutan izvestan stepen liberalizacije spoljne trgovine uz doziranu kontrolu vlade.

  3. Državni monopol spoljne trgovine • Državni monopol spoljne trgovine pojavio se prvi put u bivšem Sovjetskom Savezu posle oktobarske revolucije 1925.godine. Zemlja je opustošena i vladala je nestašica roba. U takvim uslovima formira se državno telo(ministarstvo) koji ima direktnu nadležnost nad spoljnotrgovinskim transakcijama zemlje. • U zatvorenim netržišnim privredama vrlo često se pribegava monopolu spoljne trgovine, tako da se održao u socijalističkim zemljama tokom celog perioda njihovog postojanja. • Prisutan je i u vanrednim okolnostima, kao i u zemljama čiji izvozni prihodi zavise samo od jednog artikla ili par njih(primer je Kuba, čiji izvozni prihodi u najvećem procentu zavise od prodaje šećera).

  4. Državni monopol spoljne trgovine • Monopol spoljne trgovine karakteriše velika uloga i direktno mešanje države u spoljnotrgovinske operacije i transakcije. • Državni organ određuje: • Koja roba i iz kojih sektora će biti izvezena(uvezena)? • Koje firme će izvršiti izvoz(uvoz)? • Koji obim izvoza(uvoza) će biti izvršen? • Kako će se izvršiti plaćanje uvezene ili naplata izvezene robe? • Kakva će biti regionalna struktura izvoza(uvoza) tj. sa kojim zemljama se može trgovati?

  5. Nedostaci državnom monopola: • Preduzeća nemaju inicijativu, ne mogu odlučivati šta će izvoziti i uvoziti; • Izvoze se samo viškovi, tako da markting ne igra nikakvu ulogu, tim se gubi kontakt između proizvođača i potrošača; nema povratne informacije sa tržišta, nema usavršavanja proizvoda prema zahtevima kupaca; • Proizvođač se ne bori za kupce pošto mu je država unapred opredelila plasman proizvoda. • Povećava se administriranje na svim nivoima i razvija birokratija

  6. Prednosti državnog monopola: 1. S obzirom na zatvorenost ovog koncepta,negativni uticaji iz međunarodnog okruženja,zadržavaju se na granici. Velika svetskaekonomska kriza iz 1929.godine, nije se osetila uprivredi Sovjetskog Saveza, upravo zbog prisustvadržavnog monopola spoljne trgovine. 2. Spoljnotrgovinske ovlašćene firme uvoze zapotrebe cele privrede i objedinjuju nabavkevelikog broja preduzeća te mogu postizati povoljnije, niže cene u uvozu.

  7. Liberalna spoljnotrgovinska politika • Liberalna spoljnotrgovinska politika predstavlja drugu krajnost u odnosu na državni monopol spoljne trgovine. • Spoljnotrgovinske firme imaju potpunu slobodu odlučivanja u izvozu i uvozu. • Država se ne meša u odlučivanje o tome kojom vrstom robe trgovati, u kojoj količini i po kojoj ceni. • Apsolutna liberalna spoljnotrgovinska politika u realnim uslovima ne postoji. • U praksi najrazvijenijih zemalja prisutna je umerena liberalna spoljnotrgovinska politika, po kojoj su spoljnotrgovinske firme maksimalno samostalne, dok država prati okvire uravnoteženog spoljnotrgovinskog sistema.

  8. Instrumenti spoljnotrgovinske politike Spoljnotrgovinske firme pri realizaciji spoljnotrovinskih transakcija neposredno mogu biti izložene delovanju sledećih instrumenata spoljnotrgovinske politike: • robnim režimima, • subvencioniranju izvoza, • carinama.

  9. Robni režimi • Izvoz i uvoz robe, u načelu je slobodan. Međutim, radi zaštite domaće prizvodnje i razvoja,izvoz i uvoz robe, može biti usmeren sektorski, kroz regulativu robnim režima. Robnim režimima se može ograničiti volumen kao i vrednost izvoza i uvoza. • Postoje sledeći oblici uvoza i izvoza robe: • Slobodan izvoz/uvoz (LB) • Režim dozvola(D) • Kontigenti(vrednosni Kv i količinski Kk) • Kvote(K)

  10. SLOBODAN IZVOZ/UVOZ (LB)- Slobodan izvoz/uvoz odvija se bez uslovljavanja spoljnotrgovinskog posla. Znači da za robu, koja se nalazi na slobodnom režimu, nije potrebno pribaviti nikakva odobrenja da bi se izvršio izvozni, odnosno uvozni posao, već se ovaj posao odvija slobodno. • REŽIM DOZVOLA(D)- Potpuna suprotnost slobodnom režimu; Zahteva odobrenje(dozvolu) koju izdaju nadležni administrativni organi. Na režimu dozvola se obavezno nalaze opasne materije, proizvodi naoružanja, retki plemeniti metali.

  11. KONTIGENTI(vrednosni Kv i količinski Kk)- Kontigenti predstavljaju instrumente kojima se ograničava izvoz i uvoz robe. Obim kontigenta se utvrđuje krajem godine za narednu godinu i deli na zainteresovane korisnike(izvoznike/uvoznike). • KVOTE(K)- Kvote su takav oblik razvrstavanja robe kojim se utvrđuje količinski ili vrednosni obim robe koji može u jednom periodu u toku godine biti izvezen ili uvezen. Kvote se ne dele unapred, kao što je slučaj kod kontigenata, na potencijalne korisnike, već se izvoz ili uvoz obavlja sve dok se ne iscrpe kvote predviđene u određenom periodu. Kvote se iscrpljuju tako što se prilikom izvozno/uvoznog carinjenja evidentira iscrpljivanje kvota.

  12. Izvozni podsticaji-subvencionisanje izvoza: • Povraćaj carinskih i drugih uvoznih dažbina • Povraćaj vozarine • Izvozni podsticaji • Posebni podsticaji

  13. Carine • Carina je iznos koji se naplaćuje prilikom uvoza i izvoza robe. U savremenim uslovima izvozna carina je gotova iščezla, tako da govorimo o postojanju uvoznih carina. • U zavisnosti od metoda koji se primenjuje prilikom obračuna carine: • Carine po vrednosti (ad valorem)-utvrđuju se u procentualnom iznosu na vrednost uvezene robe. • Specifične carine-primenjuju se na jedinicu mere robe koja se uvozi • Kombinovane carine-predstavljaju njihovu kombinaciju. • Carine mogu biti: minimalne(preferencijalne) i maksimalne.

  14. Carine • U zavisnosti koji cilj država želi postići primenjuju se sledeće vrste carina: • Fiskalne- namenjene rastu budžetskih prihoda, • Zaštitne-zaštiti domaće proizvodnje, • Prohibitivne -imaju za cilj da zabrane uvoz roba za koje su propisane, • Retorzivne -propisane kao kontra mera na postupak druge zemlje koja je zavela carine na uvoz naše robe, • Preferencijalne -daju se po osnovu klauzulenajpovlašćenije nacije, • Diferencijalne-opterećuju robusamo iz određene zemlje čime se vrši diskriminacija, • Antidampinške -uvode se na robu koja se uvozi po dampinškim cenama, • Kompezatorne -uvode na uvoz robe proizvedene ili izvezene uz pomoć subvencija, • Sezonske - se propisuje na uvoz poljoprivrednih proizvoda u periodu kada uvoz ovih proizvoda preti da ugrozi domaću proizvodnju i tržište.

  15. Carinska tarifa • Vremenom se pod carinskom tarifom ne podrazumeva samo cenovnik carinskih i drugih dažbina, već postaje složen podsistem mnogo složenijeg carinskog sistema. • UŽI SMISAO: Sistematizovan pregled robe po tarifnim oznakama, brojevima, nazivu robe i carinskim stopama. • ŠIRI SMISAO: Carinska tarifa obuhvata i oblike izvoza i uvoza robe, odredbe o carinskoj osnovici, načine primene carinskih stopa, carinska oslobođenja, posebne mere carinske zaštite i druge odredbe.

  16. POSTUPAK CARINJENJA ROBE SE SASTOJI IZ SLEDEĆIH FAZA: • Prijem carinskih i ostalih dokumenata, • Pregled robe i poređenje stvarnog stanja sa podacima iz dokumentacije, • Obračun carine i ostalih dažbina na carinsku osnovicu, • Naplata obračunatih iznosa carine i ostalih dažbina, • Carinska služba izdaje dokumenta koja prate robu, kao što su certifikati o poreklu izvezene robe.

  17. Carinska dokumenta • Pod carinskim dokumentima podrazumevaćemo dokumenta koja izdaju carinski organi prilikom sprovođenja carinskog postupka po izvršenom carinjenju. TU SPADAJU: • Jedninstvena carinska isprava (JCI) • Carinska isprava za pribavljanje robe (CIPR) • Uverenje o poreklu robe (EUR) • Specifikacija za razduženje privremeno izvezene robe

  18. JEDINSTVENA CARINSKA ISPRAVA(JCI) – predstavlja dokument(jedinstven obrazac), na osnovu koga se vrši prijavljivanje robe za carinjenje i sprovođenje carinskog postupka na robi. • CARINSKI ISPRAVA ZA PRIJAVLJIVANJE ROBE(CIPR)-dokument prilagođen nacionalnim potrebama vođenja carinskog postupka. Koristi se isključivo za sprovođenje mera carinskog nadzora nad robom i prevoznim sredstvima u železničkom, vazdušnom i saobraćaju vodenim putevima.

  19. SPECIFIKACIJA ZA RAZDUŽENJE PRIVREMENO UVEZENE/IZVEZENE ROBE-se podnosi samo u slučajevima kada se privemeno uvezena ili izvezena roba vraća u inostranstvo ili iz inostranstva u promenjenom stanju(poslovi oplemenjivanja, ugradnje i opravke). • UVERENJE(CERTIFIKAT)O POREKLU ROBE-izdaje se na zahtev kupca koji želi da se osigura da je roba nova, proizvedena u pogonima proizvođača od koga i kupuje robu i da nije reeksportovana pa izvezena.

  20. Glava 4. ne trebaGlava 5. Organizovanje spoljnotrgovinskihOperacija

  21. Spoljnotrgovinske firme Opšteg tipa • Bave se spoljnotrgovinskim transakcijama u podjednakom obimu, kako uvozom tako i izvozom • Kupuju i prodaju u svoje ime i svoj račun i u potpunosti preuzimaju rizik • Podeljene na uvozno i izvozno odeljenje u okviru kojih postoje odseci koji se bave uvozom/izvozom. • Podela u okviru odeljenja može biti i prema geografskoj strukturi(Ako se na primer izvozi na tržišta određenih regiona onda će izvozno odeljenje biti podeljeno na grupe za izvoz u Afričke zemlje, Evropsku uniju i na tržište SAD).

  22. Direktan izvoz uz angažovanje zastupnika(agenta) • Mnogi proizvođači radi uspešnije i efikasnije prodaje robe na inostranom tržištu angažuju zastupnike(agente) koji prodaju njihovu robu na određenom tržištu. • Zastupništvo karakteristično kod izvoza i prodora na inostrana tržišta kada proizvođač plasira robu angažujući zastupnika na inostranom tržištu. Zastupnik može biti firma ili pojedinac

  23. Zadaci zastupnika • Locira kupce • Primi porudžbine i dostavi nalogodavcu • Naplaćuje zastupničku proviziju, koja se utvrđuje kao procenat na vrednost prodate robe. • Deluje u tuđe ime i tuđ račun • Štiti interese principala(proizvođača), koji sa njim ulazi u dugoročan i ponekad višegodišnji poslovni odnos • Predstavlja proizvod koji prodaje kao i proizvođača • Poznaje proizvodni program svog principala • Često kontaktira principala i informiše o promenama • Organizuje posetu kupaca svom nalogodavcu kao i posetu nalogodavca kod kupaca • Poznaje zahteve tržišta

  24. Zadaci zastupnika • Promoviše proizvode (dnevna štampa, prezentacije, sajmovi..) • Priprema ponudu u granicama ovlavšćenja koja dobija od principala, pregovara o kupoprodaji • Povezuje kupca i nalogodavca ukoliko se radi o složenom predmetu kupoprodaje • Posleprodajne aktivnosti: servisiranje prodate robe, obuka kadrova, obezbeđenje rezervnih delova • Ima pravo na proviziju koju plaća principal za svaki sklopljeni ugovor o kupoprodaji u kojem je posredovao

  25. Izbor zastupnika • Proizvođač prilikom izbora zastupnika mora dobro poznavati karakteristike svoje robe,način njenog održavanja, kao i ciljnu grupu potrošača. • Proizvođač treba obratiti pažnju na: • Koliko dugo je zastupnik u biznisu? • Koliko ima zaposlenih? • Da li zastupa konkurenciju? • Koliku bi teritoriju zastupao? • Takođe se treba proveriti bonitet i kreditnu sposobnost zastupnika. • Uz odobrenje prvog, zastupnik može zastupati više pincipala.

  26. Ugovor o zastupanju • Proizvodno preduzeće (principal) ugovorom o zastupanju ovlašćuje svoga zastupnika za obavljanje svih poslova koji mogu dovesti do prodaje na teritoriji zastupanja. • Ugovor o zastupanju je formalan ugovor i mora biti zaključen u pisanoj formi.Ovo je najčešće dugoročan ugovor i po pravilu se zaključuje minimum na godinu dana. Ugovor o zastupanju potpisuje zastupnik i principal(proizvodno preduzeće-izvoznik).Po ugovoru principal snosi troškove pored provizije • Kada je predmet prodaje složena oprema koja zahteva održavanje, kako u rokovima garancije tako i u kasnijem periodu, zastupnik ima obavezu da organizuje posleprodajne aktivnosti. Ova obaveza se precizira u ugovoru o zastupanju, a reguliše se ugovorom o pružanju usluge za održavanje uvezene opreme.

  27. Generalno zastupništvo – daje zastupniku ekskluzivno pravo prodaje principalove robe na određenoj teritoriji. Ukoliko je teritorija neke zemlje isuviše velika, generalni zastupnik može angažovati podzastupnike koji će na užim teritorijama raditi po njegovom nalogu. • Po stepenu odgovornosti postoji obični zastpnik koji ne odgovara za izvršenje obaveze kupca iz ugovora o kupoprodaji. Ukoliko pak zastupnik prihvati obavezu da garantuje za izvršenje preuzetih obaveza kupaca iz ugovora radi se o delkredere zastupništvu. Delkredere provizija je veća od obične provizije.

  28. Distributeri u spoljnotrgovinskom poslovanju • Distributer deluje u svoje ime i za svoj račun.On kupuje proizvode od prodavca(proizvođača ili trgovca) sa kojim zaključuje ugovor o distribuciji • Pošto nabavlja velike količine robe, distributer kupuje po nižim cenama, a prodaje po tržišnim i tako na razlici u ceni ostvaruje zaradu.

  29. Distributeri u spoljnotrgovinskom poslovanju • Ugovor o distribuciji može biti isključivi i neisključivi. • Isključivi ugovor o distribuciji – distributer ima isključivo pravo distribucije na određenoj teritoriji. • Neisključiva disribucija – podrazumevaograničeno pravo distribuiranja tj. pravo distribucije samo na jednom delu teritorije, dok se drugi delovi prepuštaju drugim distributerima.

More Related