1 / 41

4. FORMULACIJA JAVNIH POLITIKA: CILJEVI I INSTRUMENTI POLITIKA

4. FORMULACIJA JAVNIH POLITIKA: CILJEVI I INSTRUMENTI POLITIKA. Fakultet političkih znanosti zpetak@fpzg.hr. Što je formulacija javnih politika?. Temeljna pitanja formulacije Što da se radi s problemom (policy problem) koji je adresiran pojedinom politikom

daquan-neal
Télécharger la présentation

4. FORMULACIJA JAVNIH POLITIKA: CILJEVI I INSTRUMENTI POLITIKA

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript

  1. 4. FORMULACIJA JAVNIH POLITIKA: CILJEVI I INSTRUMENTI POLITIKA Fakultet političkih znanosti zpetak@fpzg.hr

  2. Što je formulacija javnih politika? Temeljna pitanja formulacije • Što da se radi s problemom (policy problem) koji je adresiran pojedinom politikom • Identificiraju se i formaliziraju opcije politika (policy options) koje mogu doprinijeti rješavanju problema • U ovoj fazi procesa stvaranja politika (policy process) izvodi se temeljna procjena izvodljivosti opcija vezanih uz određenu politiku (feasibility assessment of policy options)

  3. Što je formulacija javnih politika? Charles Jones, Uvod u proučavanje javnih politika (1984.) • Jednom kad se prizna postojanje nekog javnog problema i potreba da se u vezi toga nešto učini, kreatori politika trebaju utjecati na tijek djelovanja, formulirajući ono što bi taj tijek trebao uključivati • Distinktivna crta formulacije politika jest to da se predlože sredstva kojima će se riješiti uočene društvene potrebe (societal needs) • U ovoj fazi radi se, dakle, o identificiranju i procjeni problema vezanih uz određenu politiku, odnosno, razmatranju različitih opcija ili alternativnih tijekova djelovanja koji su raspoloživi za adresiranje problema

  4. Što je formulacija javnih politika? Charles Jones, Uvod u proučavanje javnih politika (1984.) • Prijedlozi, rješenja vezana uz određenu politiku (policy solutions) mogu se pojaviti već u fazi postavljanja dnevnog reda, budući da se problemi i način njihovog rješavanju često daju zajedno (Kingdon),no rješenja se mogu razviti i kasnije, u samoj fazi formulacije • Opseg raspoloživih opcija koje se razmatraju u ovoj fazi svodi se na one koje kreatori/stvaratelji politika (policy makers) mogu prihvatiti prije no što se alternativna rješenja upute u proces javne deliberacije i odlučivanja • Definiranje i vaganje prednosti i rizika vezanih uz pojedine opcije je bit ove faze

  5. Što je formulacija javnih politika? Charles Jones, Uvod u proučavanje javnih politika (1984.) • Uz ovu fazu vezuje se uvođenje formalne analize politika (policy analysis) u proces • Formulaciju ne treba vezivati isključivo uz neki posebni niz aktera. Mogu postojati konkurentne skupine aktera koje rade na formulaciji politike • Formualcija se može odvijati bez jasnog definiranja problema i vaganje prednosti i rizika vezanih uz pojedine opcije je bit ove faze • Formulacija i preformulacija mogu se odvijati tijekom dužeg vremena, bez jasnog davanja prvenstva jednom rješenju • Proces nije neutralan – netko dobiva, a netko gubi

  6. Faze formulacije politika Harold Thomas • Četiri faze formulacije politike • Procjena (appraisal) razmatraju se dostupni podaci i dokazi, u formi istraživačkih izvješća, izlaganja eksperata, dodatnih inputa koje daju dionici, javnih rasprava ... • Dijalog  olakšavanje komunikacije među akterima sa suprotstavljenim stajalištima u vezi određene politike; formalna savjetovanja i javne rasprave naginju privilegiranju uloge eksperata u tom procesu, dok uključivanje slabije strukturiranih organizacija i gledišta unosi entuzijazam i otvara raspravu o opcijama koje se nude

  7. Faze formulacije politika Harold Thomas • Četiri faze formulacije politike • Formulacija  političari i javna uprava „važu” dokazni materijal vezan uz alternativne opcije politika i odlučuju hoće li se neku od opcija poslati/uputiti u zakonodavnu proceduru; ova faza može poprimiti oblik nacrta zakona ili bilo kojeg drugog oblika regulacije (pravilnika, uredbi itd.) ili se može utvrditi kao okvir za daljnje pregovore aktera o nekoj od opcija politike • Konsolidacija  akterima čiji su prijedlozi odbačeni tijekom formalizacije daje mogućnost da daju feedback na predloženu opciju; akteri koji su zagovarali odbačenu opciju mogu postići konsenzus s onima koji zagovaraju oficijelnu opciju određene politike

  8. Faze formulacije politika SIGMA • Identifikacija opcija • Procjenaučinka opcija • Razrada politike • Procjena učinka propisa (Regulatory impact assessment, RIA)

  9. Opći sadržaj formulacije politika • U ovoj fazi se pokazuju politička i tehnička ograničenja koja stoje na putu rješavanju problema od strane države • Političari ne mogu učiniti baš sve što im padne na pamet da bi pridobili birače (jedna od pretpostavki teorijejavnog izbora); ograničenja javnopolitičkog kapaciteta (policy capacity) • Postoje tehnička ograničenja, vezana uz nedostatna kapacitete uprave i financijska sredstva; ograničenja administrativnog/upravnog kapaciteta (administrative capacity) ili fiskalnog kapaciteta (fiscal capacity)  države koje, primjerice, imaju vlasnički udio u sektorima energije, prometa itd., imaju znatno više opcija pred sobom, nego države koje to nemaju

  10. Opći sadržaj formulacije politika • Substantivna ograničenja vezana uz opcije politika  rješenje pitanja siromaštva ne može se, primjerice, riješiti pukim tiskanjem novca, jer će rastuća inflacija poništiti sve učinke takve politike; pitanje globalnog zatopljenja ne može se u potpunosti riješiti jer bi zahtijevalo ogromne ekonomske troškove, realokaicje proizvodnje koje bi imale nesagledivi učinak na rast, zapošljavanje i ekonomsko bogatstvo društava • Proceduralna ograničenja vezana uz opcije politika  vezana uz institucionalna i taktička ograničenja • U federacijama neka pitanja politika moraju biti potvrđena od strane federacije i federalnih jedinica • Ideje (religijske i dr.) mogu u nekim društvima stvarati ograničenja, koja drugdje ne postoje kao problem

  11. Ciljevi i formulacija javnih politika J.Anderson, Stvaranje javnih politika (1984.) • Ciljevi su često nejasni • Ciljevi su nerijetko difuzni • Ciljevi su često međusobno suprotstavljeni

  12. Ciljevi javnih politika Colebatch, Policy (2004.) • Kritika shvaćanja JP (policyja) kaosustavnog slijeđenja ciljeva • Shvaćanje JP kao sustavnog slijeđenja ciljeva = dominantan pristup u shvaćanju JP

  13. Ciljevi javnih politika Standardni udžbenici JP – proces stvaranja politika (policy process) kao niz sukcesivnih faza COLEBATCH – kritika tog modela • Određivanje ciljeva • Odabir tijeka djelovanja kojim će se ostvariti ciljeve na osnovi niza opcija, uzimajući u obzir troškove i koristi svake od njih • Implementacija odabranih tijekova djelovanja • Vrednovanje rezultata (evaluacija) • Izmjene politike  različiti oblici preinačavanja politike

  14. Ciljevi javnih politika COLEBATCH Mogu li se ciljevi javnih politika odrediti ako progresivno kretanja od cilja prema ishodu • Često je teško razaznati o kojim je ciljevima riječ  što su ciljevi zdravstvene politike, a što politike suzbijanja kriminaliteta • Ciljevi su nerijetko magloviti i dvosmisleni  zbog toga nisu dobar vodič za djelovanje • Problem postojanja višestrukih ciljeva  ciljevi često protuslove jedan drugome

  15. JP (policy) kao implementacija ciljeva COLEBATCH Od čega polazi pristup shvaćanja JP kao sustavnog slijeđenja ciljeva • JP se odnose na odabir ciljeva • JP se odnose na odabir sredstava za postizanje tih ciljeva • Implementacija = kada se provedu namjere kreatora politika ostvaruje se i željeni cilj • Ako se ono na što nailazimo na terenu razlikuje od tih ciljeva  politika nije provedena

  16. Ciljevi javnih politika COLEBATCH Može li se reći da JP nije provedena ako ciljevi nisu postignuti ? • OKOMITO STAJALIŠTE odluke donesene na osnovi vlasti (“na vrhu) moraju biti podudarne s ishodima (“outputs”) na “dnu” • VODORAVNO STAJALIŠTE  implementacija je neka vrsta vježbe u kolektivnom pregovaranju • Žarište se pomiče s ishodana proces, na ljude preko kojih bi on trebao biti ostvaren; primjer zapošljavanja mladih nezaposlenih osoba: agencija za zapošljavanje, ministarstvo financija, sindikati, nezaposlene mlade osobe

  17. Ciljevi javnih politika COLEBATCH Što se u stvari implementira ? • Okomito stajalište  izvršenje jasnog cilja (“stvorenog u glavi nepristranog kreatora politike”) • Postoji li uopće nepristrani kreator politike  koji “ispisuje politiku na čistom listu papira” • Vodoravno stajalište  takvo nešto ne postoji, implementacija je proces interakcije relevantnih aktera (“neki oblik kolektivnog procesa” • Dimenzija vremena  proces ne započinje neovisnim kreatorom, nego je dio “neprekinute igre” u kojoj akteri prepoznaju pitanja JP i reagiraju na njih (Sabatier, vremenski okvir implementacije JP je od 10-20 godina)

  18. Ciljevi javnih politika COLEBATCH Postoje li alternative ciljevima ? • Politika (policy ) se često odnosi na rutine  organizacije razvijaju standardne operativne postupke (G.Allison, razlike u djelovanju američkih aktera tijekom kubanske krize 1960-ih) • Politika (policy ) se često odnosi i na organizacijske strukture

  19. Ciljevi javnih politika COLEBATCH Ciljevi u okomitoj i vodoravnoj perspektivi - kritika standardnog obrasca • Kreatori politika (vlast ) • Akteri koji savjetuju politiku ili pružaju potpore u odlučivanju • Provoditelji politika

  20. Ciljevi javnih politika Barett, Fudge, Politika i djelovanje • Između oblikovanja politike (policyja) i njezine provedbe nije moguće povući jasnu granicu  ne postoji jasna podjela na one koji “stvaraju” i na one koji “provode” politiku • Oni koji provode neku politiku istodobno i oblikuju ono što “ta politika zapravo jest”  “vrh” i “dno” se objedinjuju unutar zajedničkog okvira

  21. Ciljevi javnih politika Hjern, Porter, “Implementacijske strukture” • Pozornost ne treba usmjeriti na jedinstvenu organizaciju  niz aktera uključenih u djelovanje • Različite aktere okuplja zajednički program djelovanja svi mu pridonose, mogu se složiti o tome što da rade, ali ne i nužno o tome “zašto to rade” • Implementacijska struktura  okupljanje aktera koji dijele obvezu prema nekom programu

  22. Ciljevi javnih politika COLEBATCH • Čime su najveći dio vremena zaokupljeni akteri? • Pregovori izvan hijerarhijske organizacijske strukture  a ne upute po logici organizacijske hijerarhije • Okomita dimenzija  legitimnost (službenici u nekoj agenciji mogu zatražiti više osoblja kako bi proveli vladine ciljeve) • Vodoravna dimenzija  djelotvornost (za promjenu prakse koju predviđa službeni cilj potrebna je suradnja s komorama, regionalnom/lokalnom vlašću, inspktorat...)

  23. Instrumenti javnih politika Howlett, Ramesh, Perl, Proučavanje javnih politika: ciklusi i podsistemi politika (2009.) • Kada stvaratelji/kreatori politika odlučuju o alternativnim opcijama pojedinih politika, oni pri tome ne odlučuju samo što napraviti (CILJEVI), nego i KAKO nešto napraviti (INSTRUMENTI) • Oruđa javnih politika (policy tools), instrumenti javnih politika (policy instruments) ili instrumenti vlasti/vladavine (governing instruments)  sinonimi koji se rabe za sredstva (means) ili planove akcije (devices) koje vlasti koriste za implementaciju onog što se dogovori u fazi formulacije

  24. Instrumenti javnih politika Howlett, Ramesh, Perl, Proučavanje javnih politika: ciklusi i podsistemi politika (2009.) • Problem prometnih gužvi  može se rješavati različitim sredstvima ili planovima djelovanja • Izgraditi više prometnica • Unaprijediti javni transport • Ograničiti uporabu automobila • Kombinacija navedenih instrumenata • Problem zagađivanja izvora vode  može se rješavati • Javne, edukativne kampanje  odvraćanje od ponašanja kojim se zagađuje okoliš • Subvencije tvrtkama koje zagađuju  poticanje na korištenje tehnologija koje manje zagađuju okoliš

  25. Instrumenti javnih politika C. Hood, Oruđa vlasti (1986.) TAKSONOMIJA INSTRUMENATA • NODALNOST (N)  korištenje informacija • OVLASTI (A)  upotreba javnih ovlasti • DRŽAVNA RIZNICA, “BOGATSTVO” (T)  upotreba (javnog) novca • ORGANIZACIJA  korištenje formalnih organizacijskih aranžmana

  26. Instrumenti javnih politika Howlett, Ramesh, Perl TAKSONOMIJA INSTRUMENATA JP NA BAZI „NATO KLASIFIKACIJE” (C. Hood) • NODALNOST (N) • Javne informativne kampanje • Nagovaranje/opominjanje (suasion/exhortation) • Indikatori progresa ili uspješnosti (benchmarking, perfomance indicators) • Povjerenstva i istrage

  27. Instrumenti javnih politika Howlett, Ramesh, Perl TAKSONOMIJA INSTRUMENATA JP NA BAZI „NATO KLASIFIKACIJE” (C. Hood) • VLAST (A,authority) • Regulacija zasnovana na načelu „zapovjedaj i nadziri” (command and control) • Delegiranje i regulacija • Savjetodavni odbori • PRORAČUN/RIZNICA (T,treasure) • Subvencije: dotacije/transferna plaćanja, porezni poticaji, zajmovi • Negativni financijski poticaji (financial disincentives) • Zagovaranje, interesne skupine, think tankovi

  28. Instrumenti javnih politika Howlett, Ramesh, Perl TAKSONOMIJA INSTRUMENATA JP NA BAZI „NATO KLASIFIKACIJE” (C. Hood) • ORGANIZACIJA (O) • Izravno pribavljanje usluga od strane javnih službenika • Javna poduzeća • Kvazi-autonomne nevladine organizacije • Partnerstva (javno-privatna partenrstva) • Obitelj, zajednica i dragovoljne organizacije

  29. Instrumenti javnih politikaKraft, Furlong,

  30. Dizajn javnih politika Što je dizajn javnih politika ? • Oblik analize politika koji se odvija tijekom procesa formulacije politike • Analitičar razmatra na koji način različite komponente neke politike pristaju jedna uz drugu i na koji način doprinose rješavanju problema • Što vlast treba učiniti i na koji će način njezina akcija utjecati na ciljanu populaciju

  31. Dizajn javnih politika Elementi dizajna javnih politika • CILJEVI POLITIKE • LOGIKA UZROČNOSTI • INSTRUMENTI POLITIKE • CILJANA POPULACIJA • IMPLEMENTACIJA POLITIKE

  32. Definiranje policy problema ŠEST KORAKA U DEFINIRANJU PROBLEMA • Definiranje problema • Način mjerenja problema • Određivanje opsega i veličine problema • Pronalaženje uzroka problema • Postavljanje operativnih i dugoročnih ciljeva za rješavanje problema • Određivanje mjera koje treba poduzeti

  33. Definiranje problema Ako je problem kvaliteta obrazovanja, što s aspekta obrazovne politike to zapravo znači? U čemu se očituje problem tog aspekta obrazovne politike – je li stvarno došlo do pada u kvaliteti obrazovanja ili je pak ta kvaliteta niža nego što smatramo da bi trebala biti, pogotovo u odnosu na pojedine zemlje?

  34. Način mjerenja problema ODREĐIVANJE OPERATIVNE DEFINICIJE • Pronalaženje vrste mjerenja problema koja je sukladna načinu na koji je problem definiran • Koje su nam vrste kvantitativnih indikatora dostupne? • Koja je od tih vrsta podataka najbolja za mjerenje kvalitete obrazovanja? • USPJEH UČENIKA NA STANDARDIZIRANIM ISPITIMA • INDIKATORI KOJI GOVORE O KVALITETI NASTAVNIKA

  35. Određivanje opsega ili veličine problema TKO JE POGOĐEN PROBLEMOM I U KOJOJ MJERI? • Odnosi li se problem na razlike u kvaliteti obrazovanja između pojedinih vrsta škola (gimanzije, strukovne...) • Odnose li se razlike poglavito na lokaciju škola (veliki gradovi – provincija)

  36. Pronalaženje uzroka problema KAKO JE PROBLEM UOPĆE NASTAO? • Koji su uzroci doveli do problema • Na koji se način tijekom nekoliko posljednjih desetljeća mijenjala kvaliteta obrazovanja

  37. Postavljanje operativnih i dugoročnih ciljeva • Jesu li dugoročni i operativni ciljevi doista neophodni, široko prihvaćeni i društveno izvodljivi • Koji su dugoročni i operativni ciljevi najprikladniji za podizanje kvalitete obrazovanja • Koju vrstu napretka/u kojem roku treba očekivati napredak u razini obrazovanja

  38. Određivanje mjera koje treba poduzeti • Koje mjere ili poduzete akcije mogu dovesti do ostvarivanja zadatih ciljeva • Koje vrste nastojanja vezanih uz obrazovnu politiku treba usmjeriti na problem koji je uočen • Ukoliko je temeljni cilj podizanje kvalitete obrazovanja, koja mjera tome može najviše pridonijeti • Unapređenje kvalitete nastavnika • Povećanje plaća nastavnika • Promjena nastavnih programa • Smanjivanje veličine razreda • Uvođenje nastave u jednoj smjeni

  39. PROBLEMSKSTABLO

  40. PROBLEMSKO STABLO mladi vozači najčešći počinitelji nesreća

  41. Iz problemskog u stablo ciljeva Smanjivanje broja poginulih i stradalih u prometu Smanjivanje broja prometnih nesreća Povećavanje pažljivosti kod vozača Poboljšanje kvalitete vozila Poboljšanje kvalitete cesta Nabavka novih vozila Edukacija vozača Bolje održavanje cesta Redovito održavanje vozila Revizija sankcija Strategija kapitalnih investicija u prometnu infrastrukturu Fin.olakšice za nabavku i redovitodržavanje vozila Kapacitiranje prometne policije

More Related