Emocije u nastavi

1. Emocije u nastavi Silvana Bošnjak

2. Emocije su svijet naših doživljaja ugodnih i neugodnih. • Što ljude čini sretnima i zadovoljnima? • Postoje li ciljevi koji našem životu mogu dati smisao? • Kako živjeti, a da to bude dobar život? • Kako odgajati djecu koja će kao odrasli ljudi biti kreativni, hrabri, tolerantni i ljubazni? 

3. Cilj programa pozitivne psihologije: • Povećanje psihološke dobrobiti, sreće i životnog zadovoljstva. • Prava svrha obrazovanja je naučiti mlade ljude da pronađu zadovoljstvo u pravim stvarima. – Platon • Mi odrasli kreiramo svijet u kojem djeca odrastaju.

4. Pozitivne emocije u školi • Ono što smo naučili u dobrom raspoloženju duže i brže pamtimo • Učenici će bolje i kreativnije razmišljati i rješavati probleme • Ono što nauče bit će trajnije pohranjeno u dugoročno pamćenje • Entuzijazam u radu prenosi se na učenike • Emocije su zarazne • Omogućuju nam da učimo iz svojih grešaka

5. Svi smo čuli priče o učiteljicama koje su se u razredu zbog neke loše vijesti rasplakale da bi otkrile kako nekoliko minuta iza toga čitav razred plače • U jednom istraživanju od četverogodišnje djece tražilo se da se sjete nečega što im se dogodilo, a što ih je učinilo sretnima da su htijeli skakati od sreće, druga grupa dobila je neutralnu uputu kojom se nije izazivalo dobro raspoloženje

6. Djeca su dobila intelektualno zahtjevan zadatak da nauče određene geometrijske oblike • Djeca koja su bila u sretnom raspoloženju, uspjela su u tome puno bolje od one djece kod kojih nije bilo izazvano pozitivno raspoloženje

7. Stara izreka kaže da je batina iz raja izašla, ali iako takve izreke obično održavaju narodnu mudrost ovaj put narod nije bio u potpunosti u pravu. Naime, “batinom” tj. strahom ćemo vjerojatno brzo smiriti učenike, ali taj učinak će biti kratkoga daha. Učenici će u razredu autokratskog učitelja biti mirni i poslušni, ali čim on izađe, u razredu će nastupiti “cirkus”.

8. U psihologiji je dokazano da je loše jače od dobroga • Da bi se prevladao taj negativni efekt, pozitivne emocije moraju biti zastupljenije od negativnih. • koliki bi trebao biti najpovoljniji omjer između količine pozitivnih i negativnih emocija? (tzv. omjer pozitivnosti) • Istraživanja pokazuju da bi taj omjer trebao biti iznad 3:1, a ispod 11:1 u korist pozitivnih emocija. • Preneseno na školsku praksu i odgojno-obrazovni rad općenito, to bi značilo da na svaku kritiku trebaju doći barem četiri pohvale.

9. Pozitivne emocije u odgoju i obrazovanju ne mogu se razvijati samo poučavanjem o njima, moramo ih iskusiti. • To znači da moramo stvarati mjesta za učenje u kojima ljudi mogu biti sretni. Najbolji domovi i najbolje škole su sretna mjesta.

10. Naravno, da bi djeca u školi bila sretna, moraju biti sretni i njihovi učitelji. Često zaboravljamo na tu povezanost. I konačno, sretni ljudi koji imaju socijalnu savjest, pridonijet će sretnijem svijetu.

11. Priča jednog profesora: • Učenici su na kraju godine ocjenjivali njegov predmet “Oporavak od psihološke traume”. Jedan učenik je napisao “Jako sam razočaran ovim predmetom. Jedino što me je impresioniralo bio je profesor kojemu je uspijevalo da bude stalno i beskrajno dosadan.” • Reakcija profesora: “Balavac jedan bezobrazni, učenici danas očekuju da ih zabavljate, da budete showman i da je svako predavanje multimedijska prezentacija, inače vas proglase dosadnim.” • Posljedice kod profesora: bio je bijesan, nazvao je ženu i žalio joj se 10-ak minuta, cijeli dan je bio uznemiren.

12. Suprostavljanje: to što je učenik napisao zaista je nepristojno, većini je izgleda predmet bio posve ok. No ipak nije dobio visoke ocjene kao obično i većina učenika napisala je da bi im bilo lakše pratiti predavanja da je koristio Power Point prezentacije. Nisu tražili nikakav light show – samo malo suvremene tehnike da im bude zanimljivije. • Zaključak: profesora: “Možda sam se prije više trudio pokušavajući otkriti način kako da angažiram učenike, možda bi trebao na ocjenu ovog studenta gledati kao na zvono za buđenje. ”

13. Važnost pozitivnih emocija u odgoju i obrazovanju • pozitivne emocije olakšavaju brojna socijalna ponašanja i misaone procese • poticanje pozitivnih emocija u nastavi širi pažnju,omogućava nam da bolje vidimo cjelovitu sliku događaja • time se povećava broj poticaja za djelovanje i opća kognitivna prilagodljivost

14. Pozitivna raspoloženja potiču pažljivo procesiranje pozitivnih i negativnih informacija • Pamćenje je bolje • Pozitivno raspoloženi ljudi konstruktivnije i fleksibilnije reagiraju na važne informacije o sebi i okolini • Stil razmišljanja je kreativniji, fleksibilniji i otvoreniji

15. Odluke se donose brže i efikasnije • skloniji smo altruističnom ponašanju • U knjizi Happiness and Education Nel Noddings piše kako mnogi skeptičari tvrde da sreća i obrazovanje ne idu zajedno • Na temelju iskustva kaže da su sretni ljudi rijetko zločesti, nasilni i okrutni te da djeca najbolje uče kad su sretna

16. Pročuavano je 60 poslovnih timova koji su na jednosatnom sastanku trebali donijeti godišnje strategijeske planove. • 15 timova se smatralo poslovno vrlo uspješnim, 26 prosječnim, 19 prilično neuspješnim, najuspješniji timovi imali su najširi repertoar ponašanja i najveći broj pozitivnih izjava i ponašanja, neuspješni timovi imali su više negativnih izjava, rijetko su se trudili preispitati i istražiti problem i ugl. svatko je branio svoj stav ne pokušavajući razumjeti tuđe mišljenje, izgubili su fleksibilnost u ponašanju. Zaključak: što je tim pozitivniji, to je uspješniji.

17. Odnos škole i učenika • Velika većina djece s radošću kreće u školu, što se događa s tom radošću, uzbuđenjem i radoznalošću u godinama koje slijede? • Veliko istraživanje Svjetske zdravstvene organizacije: • Školu “jako voli” ukupno jedanaestogodišnjaka 38% trinaestogodišnjaka, 25% petnaestogodišnjaka, 20%

18. Učenički zapisi s internetskih blogova: • Joooo, MRZIM ŠKOLU; a ko ju još normalan voli...;ja je nevolim, ali mi ne smeta nije mi problem, ionako niš ne učim; ma tko uopće voli školu možda smo neki štreberi...Zapalit ću školu, taj luđački dom. Učiteljsko vijeće plakat će za njom, štreberi će nosit cvijeće na grob, ja ču vikati: nisam više roob!; u školu idem samo zbog društva...da mi frendovi nisu tako predobri ne bih ni išla.........;jedina razlika između škole i ludnice je u telefonskom broju...hehe..ma dobro...bolje ić u školu nego stat po cile dane u kući. I tome slično.

19. Ako ne volimo školu, misli su nam usmjerene na to kako je izbjeći, a manje se bavimo time kako što bolje naučiti ono što trebamo da bismo dobili dobru ocjenu i jednog dana uspješno završili školu.

20. Naučite dijete kontroli emocija • Roditelji znaju biti pravi majstori u negiranju dječjih emocija • Uspoređuju dijete s drugim: • Jesi li vidio kako Marko nije plakao kad je dobio jedinicu? • Sugeriranje što bi trebalo osjećati: • Trebala bi voljeti svoga brata.

21. Kako pomoći djetetu da izađe na kraj sa svojim neugodnim emocijama? • Dopustite djetetu da iskaže svoju srdžbu, čak i kad je ona usmjerena prema vama: • Jasno mi je da si ljuta što te ne pustim i večeras van, no sutra ideš ujutro u školu, i htjela bih da se naspavaš. • Kako svaka emocija opskrbljuje organizam dodatnom količinom energije, potičite dijete na neku tjelesnu aktivnost kojom će tu energiju potrošiti.

22. Najbolje je ako je vaše dijete imalo priliku vas vidjeti kako se borite sa snažnim neugodnim emocijama. • Oprezan treba biti i s pričama kad sam ja bio u tvojim godinama...

23. Kako pomoći dijetetu da se suoči sa strahom? • Strah je vrlo neugodna emocija koju bismo najradije izbacili iz svog života. • Strah nam pokazuje da je situacija opasna i da moramo biti oprezni, a i daje nam energiju da se suočimo s takvom situacijom. • Strah može biti i štetan. • Mnogi strahovi koje dijeca razvijaju ne mogu se izbjeći niti ih treba izbjegavati.

24. Da bi dijeca izašla na kraj sa svojim strahovima treba: • Razgovarati s djetetom o svojim strahovima • Pomoći mu da i odrasli ljudi imaju strahove i da je strah normalan osjećaj • Postupno uvoditi dijete u situaciju koje se boji • Omogućiti dijetetu da vidi svoje vršnjake kao i odrasle ljude, koji se ne boje te situacije

25. Zaključak: • Bez obzira kako živiot postao kompliciran, još uvijek se pred nama nalazi onaj stari izbor: “Hoćemo li staviti svoje pouzdanje u Svemoćno Biće ili ćemo svoje pouzdanje staviti u svoje strahove?” • Zamolite Boga da zamijeni strah vjerom. • Riječ je o duhovnoj borbi koja zahtijeva razvijanje vjere. • Potrebno je donijeti odluku bojati se ili VJEROVATI.