Etika velv.hr/~ccoh ccoh@velv.hr

Etika velv.hr/~ccoh ccoh@velv.hr

ETIKA je filozofska refleksija o moralu Naziv ETIKA - od grčkoga ethos, običaj, navika, karakter, prebivalište, ozračje MORAL - skup nepisanih i pisanih pravila koja upravljaju ljudskim djelovanjem. Moralno djelovanje pretpostavlja moralnost – ostvarenje univerzalnih moralnih načela

Aristotel: «Nikomahova etika» - činidba je odnos među ljudima, tvorba među stvarima. Način spoznaje tvorbe je umijeće. Ono se dade obuhvatiti pravilima koja se mogu naučiti i koja se uvijek primjenjuju na isti način Način spoznaje činidbe je razboritost.Ona se ne da se naučiti ni iz knjige, ni iz jednog postupka

Moralna dilema Vremenski stroj vas je prebacio u 1944. u Berlin 20. srpnja. Toga su dana general Claus Schenk von Stauffenberg i pokušali atentat na Hitlera. Hitler je preživio atentat zahvaljujući činjenici da su atentatori uspjeli staviti u funkciju samo jednu od dviju bomba I, zamislite da upravo vi znate kako treba uglaviti detonator da bi i druga bomba eksplodirala. U tom bi slučaju Hitler sigurno poginuo, što bi sačuvalo živote milijuna ljudi koji su inače poginuli u logorima i na bojištu tijekom posljednje godine rata. Biste li sudjelovali u atentatu? Zašto?

Mogući odgovori: Sudjelovanje u atentatu opravdano zato što će se time postići dobar cilj, Dužnost nam nalaže da zaštititimo nevine ljude. Sudjelovanje u atentatu neopravdano zato što time kršimo Hitlerovo pravo na život, Dobar čovjek nikada neće počiniti ubojstvo. Sve nas se to uopće ne tiče jer naši interesi nisu ugroženi.

1. dobro je ono djelovanje koje je na opću korist 2. dobro je ono djelovanje koje nam nalaže dužnost 3. dobro je ono djelovanje koje poštuje tuđa prava 4. dobro je ono djelovanje koje je u skladu s vrlinama 5. dobro je ono djelovanje koje promiče moje vlastite interese

MOGUĆE SU RAZLIČITE ETIČKE KONCEPCIJE Etika načela - istražuje moralna načela po kojima trebamo djelovati Etika vrline - stavlja naglasak na naše ponašanje, na to da li imamo ili nemamo predispozicije za djelovanje Konsekvencijska etika - usmjerava se na konsekvencije, odnosno posljedice našeg djelovanja

Etika načela Uz Immanuela Kanta zastupa je i John Locke zagovarao ideju da ljudi imaju neka bezuvjetna prava koja nas obvezuju i koja pri našem djelovanju moramo poštivati. Ta prava nisu stvar nečije dobre volje. Ona proizlaze iz prirodnoga zakona, stoga ne ovise o tome hoće li ih drugi ljudi priznati ili ne. Ljudi ih stječu samim činom rođenja, odnosno činjenicom da su ljudi. VII.

Locke navodi tri takva temeljna prava: pravo na život, pravo na slobodu pravo na imetak. Te tri stvari, život, slobodu i imetak, Locke naziva property, što, znači vlasništo i svojstvo. Dakle, život, sloboda i imetak su svojstveni, odnosno navlastiti čovjeku, što znači da su ona dio njegove neotuđive ljudske prirode.

Locke je temeljna pravâ o kojima govori razumio isključivo negativno. Moje pravo na život za njega znači da me nitko ne smije ubiti, ali ne i da mi netko mora pomoći da preživim, ili da me netko mora izvući iz smrtne opasnosti. Isto vrijedi i za moje pravo na slobodu i na imetak: nitko nema moralnu obvezu osloboditi me iz zatočeništva, niti mi ima obvezu nešto dati. Tako tumačena prava od nas zahtijevaju samo jedno: da druge, ako ne ugrožavaju naša prava, pustimo na miru! To je, zacijelo, nužan uvjet moralnosti. No, je li i dovoljan? Ako jest, to bi značilo da mirne savjesti možemo proći pokraj osobe ozlijeđene u prometnoj nesreći ili koja skapava od gladi.

OSNOVNA MORALNA NAČELA • Načela su ishodišna pravila etičkog ponašanja, sheme i obrasci koji predstoje kodeksima i pravilima • Pravila koja mogu nanijeti štetu ili korist nisu načelna pravila već naprosto pravila. • Načela nikad ne mogu biti štetna, ako su pravilno definirana i pravilno procijenjena.

Covey: "stavljanje težišta na načela mnogo jače utječe na ponašanje nego stavljanje težišta na samo ponašanje UPRAVLJANJE SAMO ZA PROFIT JE KAO IGRANJE TENISA S POGLEDOM UPERENIM U TABELU REZULTATA, A NE NA LOPTICU Blanchard, Peal

Covey: načela su nam intuitivno već poznata i postoje duboko negdje u nama Načela ne govore što moramo činiti; ona pružaju način razmišljanja tako da mi znamo što nam je činiti Ne moramo naučiti stotinu novih postupaka, tražiti uvijek nove tehnike – potreban je temeljni okvir osnovnih načela

moralna načela su nepromjenljiva poput zakona gravitacije ako ih kršimo nećemo proći nekažnjeno; ako ih slijedimo postajemo ljudski djelotvorni moralno djelovanje, kao ni priroda, ne priznaje prečace, kampanjstvo, “lakirovke”, surogate

Kao umno, odnosno slobodno biće, čovjek je u mogućnosti da bira reakcije na određene podražaje, čak u toj mjeri da povratno djeluje na same podražaje

dostojanstvo ljudske osobe koje se potvrđuje kroz njenu fizičku, emocionalnu i intelektualnu neovisnost međuzavisnost u zajednici, gdje sloboda jedne osobe ograničava, ali i obogaćuje slobodu druge pravo na privatno vlasništvo, ali ono koje je ograničeno općom namjenom dobara načelo supsidijarnosti - sudjelovati u odlučivanju - ako ne na onim višim razinama onda na nižim, a svakako na osobnoj razini

Univerzalna načela uključuju i one koji su van gospodarskih procesa, jer gospodarstvo je samo jedan vid ljudske djelatnosti Ne može se cjelokupno ljudsko bivanje svesti samo na proizvodnju dobara i usluga Oni koji proizvode moraju misliti i na opće dobro i na one koji mu doprinose Ne smiju biti isključeni ni oni koji su zbog raznih razloga onemogućeni da daju neki znatniji doprinos – načelo solidarnosti

Da bi moralno načelo imalo moć da djeluje na našu volju mora biti autonomno Izricanje zahtjeva moralnog načela ne može biti izricanje nekog sadržaja pa ma koko on poželjan bio, već samo izricanje forme djelovanja - kategoričkog imperativa DJELUJMO PO ONIM PRINCIPIMA ZA KOJE MOŽEMO HTJETI DA SVI DRUGI PO NJIMA DJELUJU

Ljudi instinktivno vjeruju onima čiji karakter počiva na ispravnim načelima tehnika je nevažna u odnosu na povjerenje, koje je posljedica naše pouzdanosti u dužem periodu

Vrlina nije jedan slučajan postupak. Ona je prisutna u postupcima koje stalno iznova činimo, tako da oni postanu navika. Navike su poput užeta, svaki dan istkamo po jednu nit i uže postaje neprekidljivo

VRLINE

Aristotel: Kako nastaje vrlina (krepost) • Krepost može biti razumska i moralna. Razumska krepost ima uglavnom i nastanak i porast na temelju pouke, pa joj stoga treba iskustva ivremena • Moralna krepost nastaje navikavanjem, od čega joj potječe i samo ime ‘moralni karakter’ [ēthos], nastalo malom izmjenom riječi ‘navika’[ethos]. • ni jedna od moralnih kreposti ne nastaje u nama po naravi, jer se ni jedna od stvari koje su po naravi ne može preinačiti navikavanjem.

Tako, na primjer, kamen, koji se po naravigiba prema dolje, ne može se naviknuti da se giba prema gore, pa makar gatkogod na to privikavao bacajući ga prema gore i bezbroj puta. • kreposti nenastaju u nama ni po naravi ni protiv naravi, nego smo mi po naravi stvoreni tako da ih primamo, dok se one usavršavaju navikavanjem.

Od svih stvari koje imamo po naravi prvo stječemo njihovemogućnosti, a poslije pokazujemo djelatnosti (kao što je bjelodano u slučajuosjetila, • jer osjetila ne stječemo time što često gledamo ili često slušamo,nego smo ih dapače imali prije nego smo ih upotrijebili, a nismo ih zadobiliuporabom). • Dočim kreposti (vrline) stječemo prije svega kada ihprovodimo u djelo, upravo kao i u ostalim umijećima.

Jer štogod trebaučeći činiti to čineći učimo, kao što gradeći postajemo graditelji a citaračisvirajući citare; isto tako, čineći pravedna djela postajemo pravedni, činećiumjerena djela postajemo umjereni te čineći hrabra djela hrabri • Zakonodavcinavikavajući ih čine građane dobrima, i to je želja svakomu zakonodavcu,te oni koji toga ne poluče promaše, i u tome se razlikuje dobar politički poredak od lošega

po istim uzrocima i po istim sredstvima svaka krepost i nastaje i propada, ali slično i svako umijeće. Naime iz citaranja postaju idobri i loši citarači. A primjereno tome i graditelji i svi ostali. • Po dobrojgradnji postat će dobri graditelji, a po lošoj loši. Ako ne bi bilo tako, nitkone bi trebao učitelja, nego bi se svi rađali ili dobri ili loši. • Tako je i skrepostima.Svojim djelovanjem u ophođenju s drugim ljudima postajemopravedni ili nepravedni • a svojim djelovanjem u pogibelji, navikavajući sena strah ili samopouzdanje, bivamo hrabri ili strašljivi.

Isto je tako i sa željama i srdžbama: jedni ljudi postaju umjereni i blagoćudni, drugi neobuzdani i rasrdljivi, ponašajući se na jedan ili na drugi način u tim okolnostima. • Jednom riječju: iz jednakih okolnosti nastaju jednaka stanja (karaktera). • Stoga djelatnosti moraju imati određena svojstva. Jer razlike ustanjima proizlaze iz razlika tih svojstava. Nije naime mala razlika da li jetkogod od mladosti naviknuo na ovakva ili onakva stanja, nego je ta razlikavrlo velika, štoviše ona je sve što je važno

ULJUDNOST • Uljudnost je početak i vanjska forma svake vrline. • Ona nije ono bitno u vrlini, a niti može biti zamjena za nju. • Vezana je s bontonom – pravilima lijepog ponašanja. U poslovnom svijetu je od posebnog značaja – omogućuje bolju komunikaciju i provedbu poslovnih zadataka

RAZBORITOST • Razboritost je preduvjet svake vrline. • Ona vodi računa o mogućim posljedicama djelovanja. Razboritost znači djelovati s prepoznavanjem i uvidom. • Ona nas osposobljava odlučiti što je dobro a što zlo u konkretnim situacijama. • Prema Aristotelu razboritost nam omogućuje izbor među neumnim krajnostima; ona je način spoznaje onog što u određenoj situaciji treba učiniti

MUDROST • Mudrost je uvid u cjelinu svega što jest. • Određuje koje želje treba zadovoljiti i s kojim sredstvima (Epikur). • Čuva moral od fanatizma. • Mudar poslovni čovjek zna da ne zna, i oprezan je u očitovanju svog mišljenja ili ulaženja u posao ili investiciju.

HRABROST • Hrabrost jesuprotnost kukavičluku, lijenosti i ljigavosti Po Aristotelu nalazi se između kukavičluka i lude odvažnosti. • Nije znanje nego odlučivanje, nije mišljenje nego djelovanje • Pretpostavlja jakost volje. Postoji samo u sadašnjosti: ovdje i sada, a ne sutra i negdje. • Pokazuje se jednako velika u izbjegavanju kao i savladavanju opasnosti, u biranju kako borbe tako i bijega.

UMJERENOST • UMJERENOST određuje mjeru u željama. Brine za puno uživanje. • Omogućuje nam da postanemo gospodari užitaka. • Omogućuje intenzitet užitka ako je ovaj prisutan, a zamjenjuje ga ako ga nema

PRAVEDNOST • PRAVEDNOST je vrlina odnosa prema drugima. • Ona je vrednija i važnija nego blagostanje ili uspješnost i ne smije biti žrtvovana niti onda kada bi to koristilo većini. • Pravedan je onaj koji od onoga što želi uzima samo onaj dio koji mu pripada, a od onoga što mu ne odgovara svoj čitav dio(Aristotel ). • Ona uključuje čvrstu volju svakome dati njegovo (Spinoza).

VJERNOST • Suprotstavlja se lakovjernoj i egoističnoj kolebljivosti, neodržavanju zadane riječi, perfidnosti, nepostojanosti. • Spremnost poslovanja na obećanje koje nije u potpunosti pokriveno jamstvom. Nikad ne možemo u potpunosti provjeriti točnost svih podataka ili identitet svih subjekata. • Izražavanja stanja u dobroj vjeri – iskazujemo ono stanje koje očekujemo. • Pouzdanost je rezultat poklonjenog povjerenja. Uz nepouzdane suradnike osjećamo se nelagodno – jedno nam govore u lice a drugo iza leđa. Nepovjerenje može razoriti timski rad.

http://www.youtube.com/watch?v=eiL4ziwxhlM&NR=1

NADA • spaja subjektivno željeno s objektivnim okolnostima; • očekivanje da će ono što još nije povoljno postati povoljno. • Bitni i pošteni poslovi sami po sebi, unutarnjom logikom, mijenjaju okolnosti i okruženje i to afirmativno, poput samoorganiziranih sustava: • Pouzdanost daje požrtvovnost i marljivost; optimizam; spremnost za nove izazove • svjesnost čitave situacije u svakom trenutku i svjesnost o mogućnostima nadilaženja situacije;

LJUBAV • Svijest o vlastitoj slobodi i njeno korištenje za druge. Suprotstavlja se mržnji. Uzdiže nas prema drugima i prema nama samima, jer nas oslobađa našeg malog Ja • Milosrđe - dati šansu slabome da bi mogao postati jak. • Zanos– potpuno posvećivanje nekom poslu; • Ljubav je nužno velikodušna. Moguće je poklanjati bez ljubavi, ali je nemoguće voljeti bez darovanja.

Ljubav je ushit bića koje se, u svojoj biti, odvaja naspram ljubljenomu da bi se sjedinilo u njegovoj uzvišenoj svjetlosti Ushit bez čega ljubav ne postoji i ne preživljuje: ushit mistika spram stvoriteljskog bića ili ushit muškarca spram žene i obrnuto, roditelja spram djece. Ali i ushit životinje spram mladunčadi ili čak stabla koje godinama priprema svoje cvjetove i plodove.

Ushit je potreban, no ne i dovoljan. On se ne može održati ako ga ne prati odvajanje. Najsnažniji avion ne može uzletjeti ako nije slobodan od svake spone. Tako je i sa svakom ljubavlju: ako je ljubavnik sapet ma i jednom tankom niti, ljubav zamire sama od sebe. Ljubav ima tek jednoga istinskog neprijatelja: egoizam koji krši ushit jer niječe biće Stvoritelja i Osloboditelja.

JEDNOSTAVNOST • Vrlina jasnog razmišljanja, spontanosti, prirodnosti, vedre improvizacije. Prihvaćanje sebe kakvi jesmo. • Važno nam je samo postojanje bez dodatka, laži, pretjerivanja. • Jednostavnost je suprotnost dvoznačnosti, kompliciranosti i oholosti. • Ne podnosi okolišanje, snobizam. Ne koristi dokazivanje, lukavo nadmetanje. Ništa se ne prešućuje, da bi se održala umjetna vanjština.

SKROMNOST • Skromnošću dajemo do znanja da znamo i priznajemo što sve nismo. • Skromnost znači voljeti istinu više nego sebe, te sebe cijeniti ali ne i pokazivati. • Skromnost je nastojanje našeg Ja da se oslobodi iluzija. Svaka prava spoznaja je pobjeda nad našim narcizmom

ČISTOĆA • Nečisto je sve što se čini nepoštenom namjerom. Svaka sila i prisila je nečista kao i sve što ponizuje, obezvrjeđuje, što nije blago i obzirno. • Ona nije toliko odbacivanje užitka koliko užitak bez laži i prisile, • Prihvaćanje i dijeljenje užitka, koji nas uzdiže i oduševljava. • Čistoća je sposobnost ne vidjeti zlo gdje ga u stvarnosti i nema. Nečisti svuda vide zlo i vesele se zbog toga. • Čisto voljeti znači imati odstojanje, ne posjedovati, ne primijeniti silu, moć, kontrolu.

ISKRENOST • To je usklađenost djela i riječi s našim duševnim životom i s nama samima. • Iskrenost znači govoriti što vjerujemo pa makar se i varamo i vjerovati u ono što govorimo. • Ne htjeti niti druge niti sebe varati. Isključuje pretvaranje i prikazivanje svojih grešaka kao nečeg dobrog. • Nalazi se u sredini između hvalisanja i omalovažavanja, pretjeranog naglašavanja i prešućivanja • Razlikuje ljubav prema sebi od egoizma i velikodušnost od ispraznosti.

DUHOVITOST • Ljubav, radost i humor idu zajedno. • Sarkazam nije vrlina nego oružje upereno na drugoga. Tu nailazimo na zao, ismijavajući, uništavajući smjeh, kojim se izrugujemo, vrijeđamo, ubijamo. • Duhovitost pretvara žalost u veselje, razočaranje u smiješno, očaj u vedrinu.

SUOSJEĆAJNOST • Suosjećajnost je suprotnost tvrdoći, okrutnosti, hladnoći, ravnodušnosti, bezosjećajnosti, egoizmu. • Sudjelovanje u boli i žalosti, u patnji drugoga. • "Brini se za sebe s najmanje mogućom štetom za druge" (Rousseau).

OPRAŠTANJE • Oprostiti ne znači poništiti a niti zaboraviti. Pobjeđuje potrebu za osvetom i potrebu kažnjavanja • Poništava zloću. Nije prestanak borbe protiv zla nego prestanak mržnje. Ne želi mržnji suprotstaviti mržnju, egoizmu egoizam, i sili srdžbu. • Pomaže čovjeku koji je povrijeđen i oštećen, da i sam ne bude zao. • Znači shvatiti, da su drugi zli tako dugo dok su zli, da se drugi varaju dokle se varaju, da je drugima veoma teško djelovati suprotno onome što jesu i odjednom biti dobri, blagi, razumni i tolerantni. • Osuđivati znači očito ne razumjeti ono što osuđujmo, jer kada bismo shvatili ne bi mogli više osuđivati

ZAHVALNOST • Biti zahvalan znači priznati sebe dužnikom,shvatiti da nam je nešto poklonjeno. • To je jeka radosti na doživljenu radost. Ništa nam ne uzima. • To je uzvratni dar bez gubitka, zadovoljstvo za zadovoljstvo, sreća za sreću, uzvraćena radost, uzvraćena ljubav (Spinoza), • U drugome, a ne samo u sebi vidjeti uzrok svoje radosti.

BLAGOST • Smionost bez nasilja, jakost bez tvrdoće. Ne želi uzrokovati a niti uvećati patnju. • Povlačenje, nekorištenje svoje snage, svoje moći, svoje sile. • Ljutiti se kada treba, zbog čega treba, kako dugo treba i ne raditi to češće, duže a niti više nego što treba (Aristotel).

TOLERANCIJA • Ona je suprotnost fanatizmu, sektaštvu, autoritarizmu, netolerantnosti • Ma kako netko bio uvjeren da ima pravo, on mora dozvoliti da nije u stanju to dokazati i da je protivnik jednako uvjeren u svoje stavove i misli. • Ne možemo nekoga prisiliti da misli drukčije nego što misli ili da prihvati kao istinu što smatra neistinom. • Netolerantnost nas čini glupim kao što nas glupost čini netolerantnim. • Ne treba, zbog tolerancije, prestati voljeti istinu.

Etika velv.hr/~ccoh ccoh@velv.hr